Ogroman uspeh igara poput serijala Grand Theft Auto i Minecraft pokazuje koliko igrači mogu uživaju u naslovima u kojima sloboda igra važnu ulogu u procesu igranja, što će nesumnjivo biti klјučna tačka prodaje nove Saints Row igre. Rustler, od programera Jutsu Games, osvrće se na raniju iteraciju besplatnog rominga u igrama kroz istorijski objektiv.
Rustler je igra u zaštićenom okruženju otvorenog sveta koja je jako inspirisana ranim naslovima Grand Theft Auto-a. Smešten u srednjovekovni period, igrač preuzima ulogu The Guy-a, selјaka koji želi da se preseli u svet i uđe u više slojeve društva na bilo koji način. Usput će izazvati sve vrste haosa, sresti špansku inkviziciju i katapultirati kravu ili dve.
Očekivano, Rustler uspeva da se oseća užasno poput prve dve GTA igre. Bilo da se radi o prigušenom dijalogu likova, osnovnim markerima na karti ili sposobnosti da prefarbate vožnju u logistički misterioznim prodavnicama spreja Pimp A Horse, zaista se oseća kao da je to mogao da bude nastavak starog GTA modela. Postoje neke male izmene kako bi se modernijoj publici učinila pogodnijom za igru, kao što je mogućnost blokiranja napada u bliskoj borbi i malo blaži pristup cilјanju, ali lјubitelјi naslova iz devedesetih osećaće se kao kod kuće.
Stoga je to pojednostavlјen naslov kada je u pitanju igranje, a Jutsu Games je imao za cilј da zadrži igrače angažovanim sa bezobzirnim stilom humora. Sve u svemu, to je mika, ali u nekim slučajevima Rustler-ov humor deluje dobro. Spoj modernog planiranja puteva u srednjovekovnom okruženju stvara neke dobre vizuelne prepreke poput prelaza za pešake i mesta za parkiranje konja, dok su više nadrealni trenuci, poput beatboxing bard-ova dobri za smeh.
Međutim, Rustler se bori sa drugim elementima njegove komedije. Izuzetno se oslanja na referentni humor, sa bezbroj neimpresivnih referenci na Monty Python-a uz odobravanje Terry Pratchett-u i The Office-u kao samo dva druga primera, što znači da se oseća bliže seriji Scary Movie nego Airplane-u! U međuvremenu, njegov toaletni humor mogao bi da se reši u zavisnosti od praga pojedinačnog igrača; Oni koji pocrvene na Conker’s Bad Fur Day mogli bi da se loše provedu.
Ovo nije jedina oblast u kojoj Rustler ima malo nedostatka. Nјegov glavni zaplet nije baš ubedlјiv, iako lepo prolazi uz neke zabavne trenutke dok The Guy pokušava da napreduje od njegovih skromnih početaka, ali većina njegovih sporednih zadataka je prilično osnovna. Postoje i neke druge stvari koje treba uraditi, kao što je prikuplјanje muzičkih nota i potkova za nadogradnju veština, ali slično kao u sličnim elementima u starim GTA igrama, to nije privlačno da se dovrši.
Gde Rustler zaista ima problema je sa širokim spektrom tehničkih problema. Greške su česte i raznovrsne kao što je Pimp A Horse koji je ispao dovolјno da izazove ponovno pokretanje misije do iznenadnih crnih ekrana. Postoje i drugi strukturni problemi, poput krajnje sumnjivog pronalaženja AI-a, koji je u jednom trenutku bio toliko siromašan da je misiju jedne strane učinio nepotpunom.
Osim ovih većih problema, postoje i neki manji tralјavi trenuci koji su verovatno mogli da se reše sa malo više vremena za razvoj. Nosači se ponekad ne pojavlјuju ponovo ako je učitavanje sa kontrolne tačke smetnja, posebno s obzirom na to da izgleda da na putevima nedostaje civilnih konja u odnosu na one koje koriste stražari, dok se kamera prebacuje između izometrijske i odozgo prema dole kako bi dala igraču jasniji pogled nije tako fluidna koliko bi mogla da bude.
Kao takav, Rustler nije baš retro pogled na rane igre u sandbox-u kakvima su se igrači možda nadali. To je zabavna zabava za mali oštar nalet niskog humora, ali dugoročno je malo verovatno da će držati igrače angažovane. U kombinaciji sa širokim spektrom tehničkih problema, Rustler se oseća kao propuštena prilika.