U njegovoj snažnoj mešavini dungeon crawling-a i upravlјanja svakodnevnim životom, Persona 3 je uspostavila formulu po kojoj je Atlus-ova serija sada tako poznata. Prvobitno PS2 naslov iz 2006. godine, role-playing igra je ponovo objavlјena ne jednom, već dva puta. Nјena prva reinkarnacija bila je Persona 3 FES 2007. godine – proširena verzija sa prilagođavanjima igre i novim scenarijima. Zatim, dve godine kasnije, dobili smo Persona 3 Portable – primetno prerađeno izdanje za PSP.
Između FES-a i Portable-a, ne postoji definitivna verzija Persona 3. Oba reizdanja dolaze sa njihovim sopstvenim jedinstvenim karakteristikama, i fanovi nikada nisu mogli da se slože oko toga koja je najbolјa. Ali to je Portable koji je Atlus odlučio da oživi na PS4 – prilično direktan port za PSP verziju, sa povećanjem rezolucije i nekoliko malih dodataka (kao što je funkcija brzog sačuvavanja i podesiva podešavanja težine).
Još 2009. godine, Portable-ovo glavno prodajno mesto je bilo potpuno novo uklјučivanje ženske protagonistkinje. Kada započnete novu igru, možete da izaberete da li ćete pratiti originalnu rutu sa plavokosim muškim glavnim licem sa slušalicama ili možete da se odlučite za novopridošlicu sa crvenim očima. Dok sveobuhvatna radnja ostaje uglavnom ista na oba puta, određeni scenariji su malo promenjeni, a vama su predstavlјene različite romantične opcije.
Međutim, da bi nagurao Persona 3 na PSP – zajedno sa drugom rutom – Atlus je bio primoran da skrati mnogo toga. Animirane scene su svedene na (sada mutne) fotografije, dok su 3D modeli likova (van borbe) i okruženja koja mogu da se istraže (izvan tamnica) potpuno uklonjeni. Umesto toga, Portable je predstavlјen u stilu vizuelnog romana, pri čemu je cela priča ispričana kroz 2D portrete likova i tekstualne okvire, zajedno sa statičnim point-i-click mapama.
Ako slučajno skačete na ovaj port iz Persona 5, gde je dijalog likova naleplјen preko besprekorno režiranih scena, očekuje vas mali šok. Nema sumnje da Portable-ov nedostatak modela animiranih likova posebno šteti njegovoj sposobnosti da ispriča zaista zadivlјujuću priču. Samo toliko mogu da urade nacrtani portreti i tekstualni opisi događaja koji su u toku.
Možete da razumete zašto se neki fanovi i dalјe zaklinju u Persona 3 FES, koja nema nijedan od nedostataka povezanih sa Portable-om. Ali Atlus je napravio njegov izbor, i da budemo pošteni, Portable je i dalјe fantastična igra. Atmosfera slutnje koja definiše Persona 3 ostaje netaknuta uprkos razlikama u prezentaciji, a njena moderna struktura možda ublažava neke od dosadnijih elemenata naslova.
Kao što je pomenuto, Persona 3 je podelјena između dve osnovne komponente: dungeon crawling i društvene simulacije. Kao član S.E.E.S.-a – Specijalizovanog odelјenja za vannastavna pogublјenja – istražujete fenomen poznat kao ‘Dark Hour’, istovremeno pokušavajući da živite normalnim srednjoškolskim životom kao novi student koji je premešten.
Dark Hour je skriveni vremenski period koji većina lјudi jednostavno ne može da shvati. Naravno, vaš lik i njegovi ili njeni prijatelјi mogu da postoje u njemu, i tu ćete pronaći Tartarus – masivni fantomski toranj koji se slučajno pojavlјuje na mestu vaše škole kada nastupi Dark Hour. A pošto ste u stanju da posedujete ličnost – manifestaciju vašeg unutrašnjeg ja – možete da se suprotstavite monstruoznim senkama koje naselјavaju Tartar. Sve je to veoma zgodno, ali igra odlično radi na postepenom razotkrivanju uzroka i zavera iza Dark Hour-a.
Što se tiče igre, Tartarus je proceduralno generisana tamnica koja se sastoji od stotina spratova. Senke postaju opasnije kako se penjete, ali delovi tornja su zatvoreni dok glavna priča ne pogodi određene taktove. Persona 3 radi na svakodnevnom kalendarskom sistemu, tako da se uvek krećete ka sledećoj tački zapleta – ali to takođe znači da je vaše vreme ograničeno i da mora efikasno da se troši.
Međutim, to zvuči malo preteće nego što zapravo I jeste. U stvarnosti, imate više nego dovolјno vremena da uradite ono što treba da se uradi, i izuzetno je teško da zabrlјate stvari koje ne mogu da se poprave. Na tipičan način Persona, prava poteškoća dolazi od odluke šta da radite sa vašim slobodnim vremenom. Da li se družite sa prijatelјima i razvijate vaše društvene veze, čime osnažujete ličnosti koje kreirate, tako da ste moćniji u borbi? Ili se obavezujete da ćete očistiti još nekoliko spratova u Tartarus-u, iako će vas takav izlet verovatno ostaviti iscrplјenim u narednih nekoliko dana, ograničavajući vašu dostupnost?
Ovde se Persona 3 uvlači u vas. Uvek postoji nešto što treba da se uradi, i to nešto je skoro uvek nagrađivanje. Dok su njeni naslednici izgradili i proširili ovu sada omilјenu petlјu igranja, to je i dalјe neverovatno teška igra za odbacivanje kako dani prolaze, a vi vidite da vaše društvene veze, nivoi karaktera i personalni kompendijum rastu. Osećaj progresije je, kao i uvek, glavni potez.
Međutim, istraživanje Tartarus-a može da bude pomalo zamorno. Čin dirinčenja kroz ovu masivnu tamnicu u početku izaziva zavisnost, ali 40 sati kasnije, pitaćete se koliko je toga ostalo. Kula ima nasumične elemente, poput sanduka sa blagom i modifikatora koji mogu da održe stvari zanimlјivim, ali neće proći predugo dok ih sve ne vidite – i onda je to samo slučaj da se prođe kroz pokrete.
Borba u igri zasnovana na potezu nailazi na sličan problem. U početku, bitke su poput intrigantnih malih zagonetki u kojima pokušavate da uočite slabe tačke neprijatelјa i da ih maksimalno iskoristite. Ali sistem nikada ne evoluira dalјe od njegove premise, i ako ništa drugo, kasnije borbe mogu jednostavno da prerastu u iscrplјivanje dok skidate velike zdravstvene šipke moćnih neprijatelјa koji više nemaju određene slabosti.
Ali nemojte da nas pogrešno shvatite – borba je i dalјe vrhunac na njenom vrhuncu. Sastavlјanje tima osoba koje mogu da se izbore sa bilo kojom situacijom – pored vaših vernih članova grupe – je dosledno angažovana potraga. Opet, ovde 2023. godine, mehanika bitke može da se oseća sasvim osnovno – i pretpostavlјamo da jeste, u poređenju sa onim što Persona 5 donosi na sto – ali radost zakucavanja slabosti i formiranja dobro podmazane mašine za ubijanje senki je živa i zdrava u Persona 3.
S obzirom na to da je, u suštini, Persona 3 Portable igra od pre više od 16 godina, njene grube ivice su razumlјive – i uglavnom, oprostive. Zaista, veliki deo njegovog zastarelog dizajna može da se previdi zbog jednostavnog odličnog tona. Igra ima mračnu, užasnu atmosferu u poređenju sa onim što ćete naći u Persona 4 ili 5, sa Dark Hour u srcu njegovih zloslutnih vibracija. To je upravo prava količina jezivog.
Na kraju, ali svakako ne i najmanje važno, posebno treba pomenuti soundtrack, koji je i dalјe fenomenalan. Persona-ina muzika je klјučna za seriju, a prlјavi ritmovi Persona 3 su stvar lepote.
Sa njegovom razvodnjenom prezentacijom, Persona 3 Portable izgleda skoro kao skraćena verzija PS2 klasika, ali je ipak vredna igranja. Slutnja, zloslutna atmosfera prodaje iskustvo, dok petlјa igranja ostaje zarazna kao i uvek. Ako ste prilično novi u Persona, ili ste možda počeli sa Persona 5, moraćete da istrajete na malo zastarelom dizajnu, ali ne dozvolite da vas to odvrati. Persona 3 i dalјe stoji kao brilјantno zamišlјen JRPG.
Dobro:
- Sjajan ton i atmosfera
- Persona-ina zarazna petlјa igranja
- Dosledno nagrađivanje aktivnosti
- Simpatični likovi
- Odličan osećaj za stil
- Ikonski soundtrack
Loše:
- Tartarus može da bude dosadan
- Portable-ova prezentacija je nedostajuća
- Neki problemi sa audio balansom