Memory Lost je top-down twin-stick pucačina prepuna cyberpunk vibra, distopijske atmosfere, brze borbe i jedinstvenog mehanizma „shifting“-a. Mislim, skoro ništa u toj rečenici me ne loži kao hromom zavisnika. Osvajanje neprijatelja, rat protiv korporacija, ubijanje svakog NPC-a na kojeg naiđete? Zvuči kao garantovani slam dunk od igre.
Uključite se sa mnom dok zaronimo u dubine sveta Memory Lost i otkrivamo da li ovaj distopijski sci-fi pakao ima ikakve nade za iskupljenje.
Obično počinjem svoje recenzije objašnjavanjem priče i svojih utisaka o njoj, da postavim scenu. Sa Memory Lost, bilo bi mi teško to uraditi, jer je bilo nemoguće ne prevideti većinu teksta i dijaloga. Glasovna izvedba glavnog lika i sporednih likova je u najboljem slučaju osrednja, dok ekspozicija ima puno reči, a zapravo ne kaže ništa.
Sam svet je interesantan, sa grupom kreativnih ludaka koji služe kao niz antagonista za svaki nivo. Dok sam istraživao toksične kanalizacije ili probijao kroz kristalno čiste laboratorije Datura Lab, uživao sam u atmosferi igre, ali nisam imao pojma zašto sam tu. Nisam se previše zamarao time, jer atmosfera i dizajn nivoa dovoljno dobro uvlače igrača, ali sredstvo za isporuku prirode moglo bi podjednako dobro da bude pokvareno na autoputu.
Da skratim priču, vi ste rekreirana AI senka koju vaš program i AI slušalica vode kroz seriju nivoa da… ubijete sve i otkrijete korporativnu zaveru. Prilično standardna tema za cyberpunk. Ako vam je važna dobra priča koja će vas nositi kroz akciju, teško ćete zapamtiti veći deo ove priče, ali neki će možda izvući više od mene.
Prelazeći na akciju, ovde Memory Lost zadržava malo više detalja i interesantnosti. Igra se kontroliše standardnim twin-stick stilom – levi analogni stick za kretanje, desni za nišanjenje. Imate „dash“ na L1 (na PS5 kontroleru), standardni i specijalni napad. Samo, vi ste AI senka bez fizičkog oblika, pa kako uopšte izvodite napade? Jednostavno, dragi čitaoče – posedovanjem tuđih tela. Nema cyberpunka bez toga.
Udarci na neprijatelje često (ali ne uvek) otvaraju priliku da se „shift“-ujete u njihovo telo. Ovo vam obnavlja deo zdravlja, daje vam njihovo oružje i pruža brz izlaz iz nezgodne situacije. Svaki tip neprijatelja ima različitu zdravlju, oružje i specijalan napad, što znači da su neki bolji od drugih. Preselite se u samoubilačku verziju i vaša jedina opcija je bukvalno da izađete u plamenu sramote.
Zabavan koncept – kada radi. Uletanje u brutusa sa ogromnim zdravljem i udaranje čekićem da raznesete pet neprijatelja na sve strane je sjajno. Međutim, u haotičnijim borbama sa desetinama talasa neprijatelja, jedan pogrešan shift može biti vaša propast. Zbog toga su kamikaze varijante toliko iritantne – one su gotovo garantovan povratak na checkpoint. Mehanika shiftinga je takođe nedosledna, što je čini frustrirajućom.
Naime, Memory Lost ne garantuje da možete da se shift-ujete u svakog neprijatelja kada ga pobedite – to je delimično nasumično. Iako ovo sprečava da igra postane previše laka, čini borbe iritantno trial-and-error vođenim. Neprijatelji vam mogu istopiti zdravlje u samo par udaraca, pa vaša ranjivost i nedostatak drugih načina lečenja čine duže borbe napornijim nego što bi trebale biti. Ovo bi verovatno moglo lako da se balansira, ali trenutno igra nije uvek najzabavnija.
Ipak, raznovrsnost neprijatelja održava stvari svežim tokom nekoliko nivoa igre. Učenje različitih napada i specijalnih sposobnosti može da vas učini kao ludakom. U jednom trenutku sam se shift-ovao u jedinicu sa katanom, koristio njihov AoE instant-kill napad, prelazio u naoružanog stražara da obaram glave, pre nego što sam preuzeo kontrolu nad ogromnim hulkom sa bacačem plamena i spalio celu sobu.
Kada Memory Lost radi i uđe u taj Zen-like flow, zaista je izvanredan. Šteta što je taj zamah toliko često prekinut zbog nedoslednosti mehanika, jeftinih smrti i zbunjujuće postavljenih checkpoint-a. Memory Lost deluje kao da je zaglavljen između želje da bude brza i frenetična pucačina i metode, sporije, veštinski fokusirane igre.
U Memory Lost ima nekoliko borbi sa bossovima, i one rade dobar posao u bacanju novih prepreka koje treba savladati. Izbegavanje električnih talasa, borba protiv mutantskih pacova, ubijanje kiborg striptizeta. Znate, uobičajene stvari. Mani borbe i dalje strše kao loše instalirani bodi mod, ali dodaju malo začina celoj stvari.
Memory Lost takođe ima sistem nadogradnji – skupljanjem fragmenata iz kutija ili ubijanjem nehostilnih NPC-a možete povećati brzinu, zdravlje, štetu i ultimativnu sposobnost (shift u bilo kog neprijatelja). To je veoma osnovno drvo nadogradnji, koje samo povećava procente ili smanjuje vreme čekanja. Voleo bih da je bilo dinamičnijih elemenata, kao što su nove veštine ili promena svojstava ultimata, ali ono što postoji je OK.
Srećom, kao što sam pomenuo, cyberpunk distopijska atmosfera igre blista (ili bolje rečeno, prlja) kroz dizajn nivoa. Modeli likova i cutscene-i nisu naročito impresivni, ali kada razbijate grupe neprijatelja, krv pršti, crveni kanisteri eksplodiraju i plamenovi bukte, teško je poreći da igra ima upečatljiv vizuelni stil. Plus, možete se shift-ovati u usisivač – ko može da odbije to?!
Kao twin-stick pucačina, Memory Lost nudi solidnu brzu akciju sa relativno visokim nivoom izazova. Pravio sam pauze tokom igranja da ne dozvolim iritantnim elementima da previše naruše utisak, ali definitivno sam pronašao zabavu kada su mehanike funkcionisale. Šteta što su ti trenuci relativno kratkotrajni pre nego što sledeća nedoslednost stane na put, čineći igru zadovoljavajućim – ali sklonim bagovima – kiborg modom.
Postoje bolje igre u žanru, ali mislim da Memory Lost ipak vredi pogledati ako volite cyberpunk okruženja. Dolazi sa svojim frustracijama i sklono je da vam ide na živce, ali ako izdržite, postoje trenuci lucidnosti u ovom iscepkanom sećanju. Da li ćete želeti da se držite tih uspomena – to prepuštam vašem hipokampusu da odluči.
Noseći distopijsku atmosferu u interesantnom cyberpunk svetu, Memory Lost povremeno nalazi svoj nasilni ritam sa brzom akcijom i uzbudljivim borbama. Međutim, nedostatak kvalitetne pripovedačke strukture i frustracije u doslednosti mehanika znače da će se kvariti kao loše ugrađeni bodi mod. Memory Lost neće svi pamtiti sa ljubavlju, ali neki će pronaći mir u njegovom haotičnom nasilju.