Invincible Presents: Atom Eve je nadolazeći naslov razvijen od strane Terrible Posture Games i izdat od strane Skybound Games; u igri pratimo priču o Atom Eve, jednom od najomiljenijih likova iz stripa Roberta Kirkmana, Cory Walkera i Ryana Ottleya. Za one koji nisu upoznati sa Invincible, reč je o univerzumu prepunom superheroja, a Atom Eve je devojka čiji su moći takve da joj omogućavaju da stvari transmutira na molekularnom nivou, dajući joj sposobnost da stvara bilo šta iz vazduha i čak menja stvarnost.
Ova posebna igra prati stil vizuelnog romana, i tokom nje imamo priliku da biramo kako će Atom Eve reagovati na situacije i ljude; pored praćenja razvoja priče, tu je i borba, koja se odvija u stilu turnirajućih borbi, ali više ću o tome govoriti kasnije.
Nažalost, prikaz na koji sam imao pristup počinje od drugog poglavlja, tako da ne znam kako priča počinje ili šta se desilo u prvom delu. Pretpostavio sam da su roditelji saznali da ima moći zbog majčine zabrinutosti, ali to je samo moja pretpostavka. Na sreću, ovo nije bilo toliko ometajuće koliko sam očekivao, ali i dalje mi se činilo da su me ostavili usred priče bez konteksta, pogotovo jer sam prvi put čuo za Invincible; međutim, odlučio sam da igram slepo kako bih saznao može li je početi igrati bez prethodnog poznavanja stripa ili TV serije. Iako je teorijski moguće igrati je povezujući stvari logički – kao što je Dupli-Kate koja ima sposobnost umnožavanja sebe – nedostaje mnogo konteksta koji igra ne objašnjava, i čini se da gubi dosta svog šarma zbog toga.
Dobar primer nedostatka konteksta kako za novajlije u svetu stripa, tako i za one koji kreću od drugog poglavlja, jeste činjenica da se često u igri pominje zelena žena. Atom Eve neprestano ima opciju da razmišlja o njoj, a Rex je u jednom trenutku spominje. Ne znam da li je to posledica nedostatka konteksta od početka igre ili zato što ne poznajem strip, ali osećao sam se veoma izgubljeno zbog toga.
Tokom gotovo dva sata igranja, upoznao sam nekoliko likova i započeo nekoliko tinejdžerskih ljubavnih drama superheroja. Nažalost, od samog početka, imao sam utisak da dijalozi u igri deluju žurbeno i nepovezano; likovi govore na čudan način koji deluje nepotpuno, kao da svi žure, a tranzicije između scena deluju jednako iznenada i neprilagođeno. Dobar primer je kada sam odabrao da prioritet dam odlasku u školu umesto jutarnjeg izlaska sa Rexom (dečkom Atom Eve), što je izazvalo kratku svađu između njih dvoje. Nakon scene svađe, imao sam priliku da odem u kafić, a kada sam to učinio, likovi su se ponašali kao da se nisu upravo posvađali; njegove prve reči upućene njoj bile su: „Duso, mislio sam da se nećeš pojaviti!“ što mi je delovalo čudno. To je samo ono što sam doživeo tokom kratkog vremena koje sam proveo igrajući, pa ne znam da li se stvari popravljaju nakon što likovi prođu fazu uvoda.
Ovaj čudan tempo i nelogični dijalozi prisutni su tokom celog pregleda, pri čemu su Rex, Atom Eve i njena majka neki od najvećih krivaca. Kada im se pridruži Pajama Boy (ili Invincible, kako će se kasnije zvati), stvari postanu malo bolje jer njegove šale ne deluju tako neubedljivo kao kod drugih, što doprinosi prirodnijem toku razgovora. Nažalost, problemi sa pisanjem nisu se ogledali samo u tempu i uronjenosti, već su i opcije dijaloga veoma isprazne – Atom Eve može, u najvećem delu igre, biti ili veoma sarkastična, staložena ili preterano optimistična; reakcije koje su joj dostupne obično deluju ili neprilagođeno jer su preterane ili prigušene i čudno zrele za tinejdžera.
Uopšteno, čini se da su likovi smešteni u kliše. Rex je iritantan, preterano seksualan i generalno neprijatan, a čini se da je takav zato što bismo trebali da ga ne volimo; osećao sam posebno da je to tačno nakon što se Pajama Boy pridružio postavi, jer je prikazan kao uobičajeno simpatičan i pristojan drugi ljubavni interes. Isto se dešava sa ostalim likovima: Dupli-Kate je tipično tvrdoglava devojka spolja koja grubo odbacuje ljude, ali je zapravo veoma slatka i neshvaćena; majka, koja je preterano zaštitnički nastrojena i štiti Atom Eve od svog eksplozivnog oca; i William, koji je gej prijatelj Pajama Boya i ima meko mesto za homofobnog nasilnika.
Što se tiče borbe, iako cenim mogućnost da se odigra borbeni segment kao superheroj, to mi je delovalo pomalo antiklimaktično zbog ponavljanja dijaloga, čudnih patetičnih izjava (kao što je „Samo ti pusti da pobedim“), i sporih promena poteza. Iako bi šaljive replike tokom borbe možda bolje odgovarale naslovu koji se više fokusira na komediju, delovale su pomalo neprimereno jer se ton priče kasnije menja u mnogo mračniji.
Dok igrate igru, Atom Eve stiče iskustvene poene koje može koristiti u stablu veština. Postoje tri grane: Empath, Creator i Firebrand; sve one pružaju bonuse kako za sekvence borbe, tako i za aspekat vizuelnih romana. Empath joj omogućava da lakše utiče na ljude, Creator je čini maštovitijom i sposobnom za rešavanje problema, dok Firebrand čini da bude nepredvidljivija i otpornija. Nažalost, tokom pregleda, nije bilo dovoljno bonusa ili vremena da se istraži koliki efekat to ima na igru van borbe.
Sve u svemu, Invincible Presents: Atom Eve ima veliki potencijal. Ako vam ne smetaju stereotipi i jeftin dijalog ili ako poznajete stripove, možda ćete uživati u igri.