Postoje mnogi igrači – uključujući i naš tim – koji bi ubili za modernu verziju „Out Run“-a. Ne bukvalno, naravno, ali verovatno bismo mogli da se upustimo u sitni kriminal ako bude potrebno. Dok će ljubitelji Segine definitivne arkadne trkačke igre biti zadovoljni kada čuju da ona uskoro dolazi na Switch kao deo „Sega AGES“ serijala, ipak bi bilo lepo dobiti nešto novo. Na scenu stupa „Horizon Chase Turbo“, igra koja doslovce prenosi taj osećaj bolje od bilo koje druge moderne trkačke igre.
Zapravo, iako je „Out Run“ poređenje koje većini ljudi padne na pamet (kao što je i nama), „Horizon Chase Turbo“ ima više zajedničkog sa „Top Gear“ igrama na SNES-u. Brazilski developer Aquiris izjavio je da je njegov glavni izvor inspiracije bila 16-bitna trilogija „Top Gear“, „Top Gear 2“ i „Top Gear 3000“, do te mere da su čak vratili i kompozitora originalne igre Barry Leitcha kako bi kreirao soundtrack ove igre.
Sa kojom god starom trkačkom igrom da želite da je uporedite, važno je znati da je „Horizon Chase Turbo“ apsolutno fantastična igra. Ona sadrži sve ono što definiše najbolje primere ovog žanra: netaknute i prelepe pejzaže, opsceno velike brzine, neverovatno zadovoljavajuće rukovanje i – ono što je klasično za Segu – nebo koje ima najplaviju plavu boju koju možete zamisliti.
Glavni režim koji se ovde nudi je World Tour. Sastoji se od nešto više od 100 staza raspoređenih u 12 regija, a vi počinjete u Kaliforniji i putujete širom sveta – idete na mesta kao što su Island, Južna Afrika, Kina i UAE – pre nego što završite na Havajima. Za završetak World Tour-a će vam trebati dosta vremena, ali ovaj režim nikada nije dosadan i ne ponavlja se, jer igra zaista daje sve od sebe da obezbedi da sve uvek deluje sveže.
Uprkos velikom broju dostupnih staza, svaka od njih ima svoju ličnost i stil. Bilo da se radi o postavci „Morning Walk“ u Nacionalnom Parku Sekvoja – zajedno sa stablima jele koja stoje sa strane puta i divovskim palim hrastom sa urezanim tunelom – ili velikim znakom „EU <3 BRASILIA“ na prvoj stazi u rodnom Brazilu developera zaslužnih za ovu igru, još uvek ćete viđati nove stvari čak i kada završite ovaj dugi režim.
Vrednost ponovnog igranja je jaka u World Tour-u. Dok je završetak na pristojnoj poziciji u svakoj trci dovoljan da vas u većem delu igre drži u stanju napredovanja, pravi cilj je da dobijete savršen rezultat. Postoji veliki broj plavih tokena na svakoj stazi, a ako možete sakupiti svaki od njih i završiti prvi u trci, moći ćete da označite tu trku kao zaista kompletnu i da dobijete poseban pehar za tu stazu. Ako to budete mogli da izvedete u svakoj trci, dobijate i poseban automobil, pa je to dodatni podsticaj.
Izvan World Tour-a, tu je i Championship režim sa tradicionalnijom Mario Kart strukturom: određeni broj trka, određeni broj bodova zavisno od toga gde ste završili, a onaj ko ima najviše poena na kraju pobeđuje. Znate kako ovo funkcioniše. Osvojite World Tour i Championship i dobićete krajnji izazov: Endurance režim, koji predstavlja duži šampionat sa 12, 36 ili svih 109 trka. Naravno, za ovu poslednju će trebati veliki broj sati, a tu je još jedan poseban automobil ukoliko u tome uspete: nikada nećete biti toliko zahvalni za ‘suspend’ funkciju Switch-a.
Konačno, tu je Playground režim, koji je nov za Switch i Xbox One verzije. Ovo je serija izazova koji se redovno ažuriraju i omogućuju vam da prenesete svoja vremena na tabelu tako da možete da uporedite svoje sposobnosti sa ostatkom sveta. Prilikom lansiranja, ovo uključuje nekoliko probnih trka – jednu koja je preslikama, jednu sa promenljivim vremenom – i tri redovne trke sa specifičnim uslovima (neograničena nitro punjeja, nema HUD-a, itd.). Sve dok se ovaj režim i dalje redovno ažurira, trebalo bi da predstavlja zabavan način da održite svoje interesovanje za njega (pogotovo zato što nažalost nema online multiplejer režima).
Naravno, sve ovo bi bilo besmisleno da sama igra nije zabavna, a to je zaista najvažnija stvar koju treba imati na umu ovde: ona je izuzetno zabavna. Osećaj brzine je fantastičan – pogotovo kada otključate kasnije automobile i igra postane toliko brza da ćete se zakleti da je više „F-Zero“ nego „Out Run“ – i sve radi na svilenkasto glatkih 60 kadrova u sekundi kako na TV tako i na ručnom režimu rada. Svaki automobil se ponaša kao san, i postoji nešto izuzetno zadovoljavajuće kada se pokrene turbo pojačanje usred skretanja i kada auto prokliza kroz maleni razmak između protivnika i ivice staze.
I zvuči neverovatno. Barry Leitch je komponovao muziku za gomilu klasičnih trkačkih igara tokom devedesetih godina, uključujući i gore pomenutu „Top Gear“, „Lotus 2“ i „Rush 2“. Njegova potpuno nova a opet retro muzika za „Horizon Chase Turbo“ je apsolutno senzacionalna, što je čini jednom od nekoliko muzičkih numera koje smo rado dodali u našu biblioteku na Spotify-ju. Naslovna muzika je čak i moderna naslovna tema iz „Top Gear“: divan mali bonus za ljubitelje SNES trkačkih igara.
Iako (kao što je napomenuto) ne postoji online multiplejer, vi dobijate opciju da igrate lokalni multiplejer za do četiri igrača. Dok većina igara ovog tipa vidi ozbiljne padove brzine kadra kada dodate dodatne igrače – obično pad na 30 fps kada dodate trećeg igrača – ovo je iznenađujuće dobro odrađeno. Igra manje-više drži stabilnih 60 fps tokom podeljenog ekrana sa dva igrača, i nastavlja da ga cilja dok ima tri ili četiri igrača koji učestvuju (mada malo štuca). Ovo je svakako impresivan napor.
Ako ste žudeli za arkadnom trkačkom igrom za svoj Switch, ne tražite dalje. „Horizon Chase Turbo“ je izuzetno prijatno ljubavno pismo u doba igranja kada su automobili bili brzi, muzika je bila privlačna, akcija je bila glatka i nebo je bilo plavlje od Eddie Murphy-jeve stand-up rutine. Ogroman izbor staza ove igre, World Tour režim od kojeg ćete postatti zavisni, kao i odličan lokalni multiplejer čine ovu igru apsolutno obaveznom za svakoga ko je čak i malo zainteresovan za ovaj žanr.