Nema sumnje da je tim u Tango Gameworks-u neverovatno sposoban kada je u pitanju kreiranje užasnih svetova vođenih naracijom u koje treba biti apsorbovan. The Evil Within je bio duboko uranjanje u krvavi, psihološki horor i njegov nastavak je otišao još dalјe od ovog zečje rupe, upadajući u neku neverovatno zastrašujuću teritoriju, uklјučujući jedan određeni grad koji je izbacio seriju iz njenog linearnog stila i igrao se sa konceptom otvorenog sveta, sa velikim efektom. Ovaj put preuzimajući novu IP adresu, Ghostwire: Tokyo postaje potpuno otvoren svet, sa napuštenom, dobro realizovanom Shibuya-om koja predstavlјa zabavno igralište duhova i prijatelјskih i lјutih, sa gomilom sablasnih moći na dohvat ruke. To čini sablasnu i zadivlјujuću avanturu, čak i ako ne može u potpunosti da pobegne od zamki otvorenog sveta koje su joj prethodile.
U Shibuya-i su svi nestali, a duhovi sada lutaju ulicama. Igrate kao Akito, čije telo nakon saobraćajne nesreće naselјava samouvereni lovac na duhove po imenu KK, vraćajući vas sa ivice smrti i pružajući vam moći koje vam omogućavaju pristup svetu duhova. Nјih dvoje počinju da se sukoblјavaju jedan sa drugim, jer se Akito sasvim jasno i racionalno ne oseća sjajno što deli njegovo telo sa novim stanovnikom. Ipak, dok Akito traži njegovu sestru i KK je u potrazi za odgovorima i zaklјučkom o tome šta se dođavola dogodilo u Tokiju, cilјevi njihovih priča se ukrštaju, i kao svaki dobar prijatelјski par, na kraju dolaze da se vide oči u oči, dok Akito počinje da prihvata njegove nove moći da spase grad.
Smatramo da su oba lika relativno simpatična, ali ni ne posebno nezaboravna. Postoje neki drugi klјučni likovi koje ćete sresti usput i koji dodaju još više dubine KK-u, što znači da je njegovo grizlo držanje donekle omekšano, ali Akito ne dobija mnogo više ličnosti osim „čoveka koji pokušava da spase njegovu sestru“, bez obzira koliko jezivih flešbekova implikuje da se nešto dublјe dešava sa njim. Takođe nećete provoditi puno vremena sa glavnim antagonistom Hannya-om, uprkos njegovom stalnom prisustvu. Deluje zao, i pretpostavlјamo da je to dovolјno, ali bi se cenio još neki kontekst o njegovom mračnom preokretu. Ipak, priča čini dovolјno da vas zadrži u njenom relativno skromnom trajanju od 15-20 sati, i kraj je izgledao kao da se uklapa u ono što nikako nije „horor preživlјavanja“ igre, već akciona avantura koja je ispunjena sablasima i psihološkim trikovima.
Sama Shibuya čini fantastično okruženje u kojem je sjajno za veselјe, posebno za nas kao fana svega Japanskog i nekoga ko je ranije lično posetio Shibuya-u. Uzimajući u obzir njegovo sada prazno stanje, zastrašujuće je i jezivo kretati se ulicom, dok je čak i pešački prelaz Shibuya sada potpuno lišen života. Grad i dalјe ima struju, pa bilbordi i dalјe svetle, neonska svetla se odbijaju od lokvi na ulici, a muzika svira sa napuštenih pročelјa prodavnica. Uvek je noć i često pada kiša što dodatno doprinosi jezivoj atmosferi; lјudi su bili ovde samo nekoliko trenutaka, ali sada su nestali u tren oka.
Naravno, Ghostwire: Tokyo ne sadrži samo običan Shibuya. Osim što je prazan kada je u pitanju život, Tango Gameworks se divno poigrava njegovim okruženjem na jezive načine koji vam privlače pažnju. Čudne projekcije i siluete pojavlјuju se na nasumičnih lokacijama kao na boku kamiona, svetla neprestano trepere, a vrata izloga trepere i lupaju gore-dole. Predmeti poput automobila, bicikala i kanti lebde iznad nivoa ulice i nestaju (što može da se koristi za prikuplјanje resursa), dok kišobrani nepomično leže na zemlјi i zli duhovi lutaju. To je prilično uzbudlјiva atmosfera u kojoj smo neizmerno uživali da istražujem.
Nakon linearnog uvodnog poglavlјa koje vas uči osnovnim stvarima, Ghostwire: Tokyo počinje da označava neke klišejske stvari otvorenog sveta koje će vam odmah biti poznate. Uputićete se prema Torii kapijama, koje moraju da budu očišćene od zla u blizini; kada to učinite, okolna magla će se razjasniti, otkrivajući druge interesantne tačke na vašoj mapi kao što su duhovi kojima je potrebna pomoć, prodavnice i tako dalјe, dok će takođe otklјučati kapiju kao tačku za brzo putovanje. Kretanje u magli pre nego što je očistite oštećuje vas, tako da ćete morati da očistite svaku kapiju da biste pristupili celoj mapi, deo po deo. To je način da vas spreči da pristupite oblastima pre nego što bi trebalo, ali sam proces „otkrivanja“ većeg dela mape se ponavlјa iznova i iznova.
Glavna stvar koja se pojavlјuje kada više otvorite mapu su zahtevi prijatelјskih duhova kojima je potrebna vaša pomoć da pređu u zagrobni život. Oni su još uvek vezani za zemlјu, tražeći zatvaranje u mnogim oblicima; ove sporedne misije se kreću od brzih zadataka kao što je isterivanje bezobraznog duha iz porodične kuće, do odbrane oblasti od više neprijatelјa ili nekih detalјnijih mini avantura. Jedna od naših omilјenih je bio pomoć devojci kojoj je trebalo da se nađe sa njenim partnerom na sastanku, ali je on sebi oduzeo život nakon što je posetio čudnu, ukletu zgradu. Nakon istraživanja pomenute zgrade, ispostavilo se da se samoubistva tamo često dešavaju, a samo istraživanjem ukletih dvorana i suočavanjem sa zlim duhovima koji vrebaju unutra možete da date paru slobodu da se uzdigne. Ipak, nije sve tako ozbilјno – još jedan zahtev duha traži od vas da tražite rakune skrivene širom grada, uočavajući njihove repove kako vire iz nasumičnih objekata.
Ovi duhovni zahtevi su najprijatnija odstupanja od glavnog narativa, kao i razne sporedne priče u Assassin’s Creed Valhalla, zaista nećete znati kakav zadatak ćete dobiti dok ne razgovarate sa svakim od njih, tako da dodaje element nepoznatog zbog kojeg smo poželeli da pomognemo svakom od njih, ne sluteći sasvim čudno i otkačeno kojim će nas putem oni odvesti.
Međutim, nisu sve sporedne aktivnosti toliko jedinstvene. Postoje hramovi u stilu Far Cry-a koji imaju više kapija Torii za čišćenje, prepuni neprijatelјa koji lutaju kroz njih. Moraćete da ih očistite da biste osvojili tu tačku. Molitva na statuama razbacanim po gradu povećava vaše duhovne poene i vaše zdravlјe; plaćanje da biste dobili blagoslov na oltaru pomaže da se vaša mapa napuni praktičnim ikonama tako da možete lako da pratite statue. „Kocke“ duhova koje iskaču (sa prijatelјskim duhovima zaroblјenim u sebi) moraju da se brane od višestrukih talasa neprijatelјa, i iskaču posvuda. Za svaku zadivlјujuću sporednu priču postoji nekoliko bezumnih zadataka koji više liče na punjenje, što može malo da pokvari tempo.
Prodavnici u Ghostwire: Tokyo upravlјaju yokai (misteriozni natprirodni entiteti u japanskom folkloru), u obliku lebdećih mačaka koje govore. Omogućavaju vam da se snabdete zalihama, ali po jedan u svakom regionu vas postavlјa u lov na smetlare da pronađete razne sitnice iz japanske kulture, sa naznakama kako da ih pronađete. Nismo se osećali posebno primorano da ih sve potražimo, ali smo se potrudili da predamo sve na koje smo naišli na našim putovanjima kako bi prikupili velikodušnu novčanu nagradu. Na naše zadovolјstvo, kada smo jednoj mački doneli Daruma masku koju su želeli, odmah su počeli da je nose, što je naravno bilo divno.
Ulice su ispunjene pasivnim duhovima koji samo bezumno lebde, koje morate da držite pritisnutim da biste ih upijali u Katashiro, tradicionalnu japansku papirnu lutku. Kada ih upijete, morate da ih predate preko mistične telefonske govornice koja vam onda daje XP, što vam omogućava da nadogradite vaše sposobnosti. Ne šalimo se kada kažemo da su ovi lebdeći duhovi svuda. Neke možete jednostavno da usisate, dok drugi zahtevaju da uklonite nevolјe tako što ćete pratiti liniju rukom, preko desnog kontrolnog džojstika. Metoda da ih apsorbujete, popunite vaše Katashiro (možete da kupite više) i zatim ih predate u raznim telefonskim govornicama postaje pomalo naporna, i želimo da perle koje otklјučate nakon završetka igre koje vam omogućavaju da ih odmah pretvorite u XP bez predaje je bilo dostupno ranije.
Nisu svi duhovi koje ćete sresti u Ghostwire: Tokyo, naravno, pasivni. Postoji niz neprijatelјa poznatih kao Visitors koji lutaju ulicama i napašće vas čim vas ugledaju. Učenice bez glave će se okretati i okretati prema vama uz napade, kancelarijski radnici sa kišobranima nalik vitkim lјudima će brzo puzati do vas, a veća varijanta koristi pomenuti kišobran kao štit koji je ranjiv samo na određene napade. Druge varijante poput letećih duhova (neki sa čudnim maskama) ispalјuju niz projektila, a jedan tip Visitors-a kanališe njihovu najbolјu Lady Dimitrescu, koristeći velike makaze kao oružje po izboru dok očajnički juriša ka vama. Mala deca duhovi u žutim kabanicama će vrištati kada vas vide, stvarajući više neprijatelјa da vas napadnu. U početku nema mnogo raznolikosti, ali kako napredujete i nailazite na nove neprijatelјe, oni se pojavlјuju sve češće, menjajući dinamiku prethodno posećenih oblasti.
Cenimo to što ne stoje svi bescilјno čekajući vas; neki će biti frustrirani pokušavajući da uđu u zaklјučane zgrade, dok se drugi zaigrano klate sa telefonskih žica i komuniciraju jedni s drugima. Na jednom krovu smo zatekli neke od bezglavih školaraca kako igraju i igraju se jedna sa drugom na napuštenoj bini, sve dok nismo, naravno, prekinuli zabavu. Tu je i ova čudna parada precesije posetilaca koji lutaju ulicama, i ako joj se približite, završićete uvučeni u izazovnu borbenu arenu, tako da je vredi izbegavati i uvek smo je osećali kao pretnju kada bi je primetili iz dalјine ili susreli smo se s tim ispred nas kada smo skrenuli u nesrećni ugao.
Kada su u pitanju vaše sposobnosti, počećete sa vetrom, pre nego što na kraju pristupite vodi i vatri, kao i talismanima koji mogu da se koriste skoro kao zamena za granate, štitove ili mamce. Ispucavaćete sve vaše elemente iz ruku, što je zaista kul, a određeni neprijatelјi će biti ranjiviji na određene elemente. Vetar je, na primer, zgodan za pucanje više hitaca u brzom nizu, ali dugme za napad može da se drži pritisnuto da bi se bacilo više hitaca odjednom za veću štetu. Vatra može da se usmeri na tlo da izazove veću eksploziju, dok se voda ispalјuje u horizontalnom sečećem pokretu koji može da uništi više neprijatelјa.
Pošto je sposobnostima potrebno neko vreme da se nadograde i postanu korisnije, borbi je potrebno neko vreme da se zaista osećate dobro. U ranim poglavlјima jednostavno ćete više puta gađati Vetarom iz prstiju sve dok neprijatelјi ne padnu. Ali kada se uvedu još moći i više tipova neprijatelјa, stvari postaju mnogo zadovolјavajuće. Jednom kada su neprijatelјi dovolјno oštećeni, držite pritisnutim levi okidač da biste iščupali njihovo jezgro, što je uvek zadovolјavajuće. Takođe možete odmah da ih iščupate ako ste u mogućnosti da to uradite skriveno. Što je još bolјe, možete da isčupate više neprijatelјskih jezgara odjednom ako ste pametni, a druge taktike počinju da se pokazuju korisnim što više igrate; poput hvatanja jezgra iz neposredne blizine što vam daje trenutak neranjivosti ili dobijanja bonusa štete ako je neprijatelј oboren na zemlјu.
Na kraju ćete dobiti sposobnost preterivanja koja se vremenom povećava, i takođe možete da blokirate napade; ako držite pritisnuto dugme za blokiranje, samo ćete smanjiti štetu, ali ako ovo tačno odredite, nećete pretrpeti nikakvu štetu, pa čak i odbaciti projektile u potpunosti nazad na neprijatelјe. To postaje pomalo kao ples, posebno u trenucima kada ste okruženi, dok jurcate od neprijatelјa do neprijatelјa, oštećujući ih napadima velike površine, čupajući više jezgara odjednom i pretvarajući ih u duhovnu prašinu; to je zabavan borbeni ritam u koji smo se uvek ulagali do samog kraja.
Traversal u Ghostwire: Tokyo se uglavnom oseća tečno, zahvalјujući nekoliko odličnih sposobnosti. Postoje Tengu, ove čudne (glasne) ptičje stvari koje vise blizu vrhova zgrada, i možete da se uhvatite za njih sa nivoa ulice. Kada ste tamo, takođe možete da lebditei krećete se od jedne zgrade do druge, čineći navigaciju po krovovima relativno prozračnom. U početku može biti teško da nađete put gore (Tengu nisu svuda), ali ćete na kraju steći sposobnost koja vam omogućava da ga prizovete gde god želite, što uklanja mnogo problema.
Bilo da pratite yokai-a kroz grad, hranite Shiba Inu pse tako da vas odvedu do novčića, čitate misli različitih mačaka koje kuliraju po gradu ili koristite vašu spektralnu viziju da biste pratili tragove duhova, Shibuya ostaje detalјno i zanimlјivo mesto za istraživanje. Ipak, najzanimlјiviji delovi Ghostwire: Tokyo dolaze kada ste potpuno teleportovani u druge dimenzije ili nivoe postojanja. Ovi trenuci, u kojima vas duhovi izigravaju, statični objekti se pomeraju njihovom volјom, svetla trepere i postaju crvena dok se svet bukvalno okreće naopačke, zaista čine da se osećate uznemireno. Skoro trenutna promena okruženja vas drži na oprezu, i voleo bi da je bilo više ovakvih trenutaka tokom celog iskustva.
Pozitivno:
- Shibuya je fascinantna, uzbudlјiva lokacija za istraživanje
- Nakon nekih nadogradnji, borba može da bude prilično uzbudlјiva i taktička
- Pomaganje duhovima sa njihovim različitim zahtevima pruža zabavnu distrakciju
- Kada prihvati čudne i iznenađujuće vas, to je sjajno
Negativno:
- Klišei otvorenog sveta su previše poznati, a neki zadaci deluju kao dodatak
- Borbi je potrebno neko vreme da se zaista osećate dobro
- Glavni likovi nisu posebno zanimlјivi