AI u medicini i zdravstvu – Etičke implikacije primene AI u medicini (deo 6) – https://www.itnetwork.rs/ai-u-medicini-i-zdravstvu-eticke-implikacije-primene-ai-u-medicini-deo-6/
Razvoj veštačke inteligencije (AI) u zdravstvu donosi značajne prednosti, uključujući unapređenje dijagnostike, personalizaciju tretmana i efikasniju zdravstvenu negu. AI sistemi imaju sposobnost da analiziraju ogromne količine podataka, identifikuju obrasce i pruže podršku u donošenju odluka, što poboljšava ishode lečenja za pacijente. Međutim, ova tehnologija otvara pitanje pristupačnosti, jer siromašnije zajednice i regioni sa ograničenim resursima često nemaju mogućnost implementacije ovih tehnologija. Takva nejednakost može produbiti postojeće razlike u zdravstvenoj zaštiti između različitih socioekonomskih i geografskih grupa.
Kako AI utiče na pristup zdravstvenoj nezi?
U razvijenim zdravstvenim sistemima, AI omogućava ranu dijagnostiku, predviđanje zdravstvenih ishoda i pružanje personalizovanih tretmana. Na primer, algoritmi mogu identifikovati pacijente sa visokim rizikom od bolesti poput kardiovaskularnih oboljenja ili raka, omogućavajući pravovremenu intervenciju. Ovakve tehnologije unapređuju kvalitet zdravstvene nege i smanjuju troškove lečenja.
Međutim, u zajednicama sa manje resursa, posebno u ruralnim oblastima i zemljama u razvoju, pristup AI tehnologijama je ograničen. Pacijenti iz ovih zajednica često se oslanjaju na tradicionalne metode dijagnostike i lečenja, koje mogu biti manje efikasne. Na primer, dok AI može omogućiti precizno prepoznavanje ranih simptoma karcinoma u urbanim centrima, pacijenti u ruralnim područjima možda neće imati pristup ni osnovnim dijagnostičkim alatima.
Ekonomska nejednakost i pristup AI tehnologijama
Implementacija AI u zdravstvu zahteva značajna ulaganja – od nabavke opreme i softvera, preko obuke osoblja, do kontinuiranog održavanja sistema. Zdravstvene ustanove sa ograničenim budžetima često nisu u mogućnosti da priušte ove tehnologije, što dovodi do razlika u kvalitetu usluga između bogatijih i siromašnijih regiona.
Na primer, AI alati za analizu medicinskih slika mogu značajno poboljšati tačnost dijagnostike, ali njihova cena često onemogućava njihovu upotrebu u manjim klinikama ili bolnicama u siromašnijim zajednicama. Ovo stvara situaciju u kojoj pacijenti u urbanim centrima imaju prednost u pristupu naprednoj zdravstvenoj nezi, dok pacijenti iz ruralnih i manje razvijenih područja ostaju uskraćeni za ove pogodnosti.
Digitalna pismenost i edukacija zdravstvenih radnika

Efikasna primena AI u zdravstvu zavisi od nivoa digitalne pismenosti i obučenosti zdravstvenih radnika. U zajednicama sa nižim nivoom obrazovanja i tehnološke opremljenosti, čak i dostupnost AI tehnologija ne garantuje njihovu pravilnu upotrebu.
Nedostatak edukacije može ograničiti mogućnost lekara da tumače rezultate koje AI sistemi pružaju, što može dodatno doprineti nejednakosti u kvalitetu zdravstvene nege. Na primer, čak i kada je AI tehnologija dostupna u ruralnim oblastima, ako osoblje nije adekvatno obučeno, njene mogućnosti ostaju neiskorišćene, a pacijenti ne dobijaju optimalnu negu.
Pristrasnost u AI modelima i njen uticaj na nejednakost
AI modeli se obučavaju na velikim bazama podataka, ali ako ti podaci nisu reprezentativni za različite demografske grupe, modeli mogu postati pristrasni. Ovo može dovesti do netačnih dijagnoza ili neodgovarajućih preporuka za određene populacije.
Na primer, ako AI model za analizu kožnih oboljenja nije treniran na podacima pacijenata različitih etničkih grupa, može biti manje precizan za pacijente sa tamnijim tonovima kože. Takva pristrasnost povećava rizik od lošijih zdravstvenih ishoda za manjinske i marginalizovane grupe.
Strategije za smanjenje nejednakosti u pristupu AI tehnologijama
- Javna ulaganja i subvencije – Vlade i međunarodne organizacije mogu obezbediti subvencije za implementaciju AI tehnologija u siromašnijim regijama. Ova sredstva mogu pomoći u nabavci opreme, obuci osoblja i održavanju sistema.
- Pristupačna AI rešenja – Razvoj jednostavnijih i ekonomičnijih AI alata može omogućiti njihovu primenu u zajednicama sa ograničenim resursima. Na primer, mobilne aplikacije koje koriste AI za osnovnu dijagnostiku mogu biti od velike pomoći u ruralnim oblastima.
- Edukacija i podizanje digitalne pismenosti – Organizacija obuka za zdravstvene radnike u manje razvijenim zajednicama ključna je za efikasnu primenu AI tehnologija. Obrazovni programi mogu omogućiti zdravstvenim radnicima da pravilno koriste dostupne AI alate.
- Nepristrasni AI modeli – Razvoj algoritama treniranih na raznovrsnim podacima osigurava da AI sistemi budu precizni i pravedni za sve demografske grupe. Ovakvi modeli mogu pomoći u smanjenju zdravstvenih nejednakosti.
Zaključak
AI u zdravstvu ima potencijal da transformiše kvalitet i efikasnost zdravstvene nege, ali istovremeno može povećati nejednakosti u pristupu zdravstvenim uslugama. Siromašnije zajednice i zemlje u razvoju suočavaju se sa značajnim izazovima u implementaciji ovih tehnologija, što doprinosi produbljivanju postojećih razlika.
Razvoj pristupačnih AI alata, ulaganje u obrazovanje zdravstvenih radnika i obezbeđivanje subvencija za siromašnije zajednice ključni su koraci ka pravednijem zdravstvenom sistemu. AI treba da postane alat koji koristi svim pacijentima, bez obzira na njihove ekonomske ili geografske okolnosti, i da doprinese smanjenju zdravstvenih nejednakosti na globalnom nivou.
Nastaviće se…
Milena Šović, M.Sc.,CSM
Prompt Engineer & AI Educator



