Sve PlayStation igre trenutno imaju isti problem. Ništa ne razbija osećaj uronjenosti kao lik koji ne prestaje govoriti. Budući da su nas stari dani Navija dosađivali do smrti u Ocarini of Time, postoji tendencija da programeri pokazuju uznemirujući nedostatak vere u kognitivne sposobnosti svojih likova.
Ovaj problem je možda najprisutniji u dva poslednja PlayStation hita: God of War Ragnarök i Horizon Forbidden West. Gledajte, sviđaju mi se obe igre. Vizualno su oba zapanjujuća, posebno Forbidden West, a unutar svakog naslova ima nekoliko izvrsnih priča. Dodajte tome malo sjajnog istraživanja i zabavne borbe, i doista nema mnogo razloga za svađu.
Tako je sve dok Aloy ili Atreus ne otvore svoja prokleta usta tokom igranja. Čini se da nijednu zagonetku ne mogu prepustiti vlastitom mozgu da je rešim ni u jednom od PlayStation naslova koje sam gore spomenuo. U Ragnaröku, jedva da dolazim do problema koji trebam rešiti pre nego što Atreus ili Mimir smatraju shodnim izbaciti rešenje. “Jesi li probao odozgo?”, snishodljivo pita Mimir dok se ja doslovno penjem da dobijem što viši vidikovac.
Možda je Kratos trebao najpametniju glavu u Niflheimu ostaviti kod kuće.
Ali to nije ništa u u poređenju s Horizon Forbidden West. Aloy nikad – mislim nikad – ne ćuti dok igra ovu igru. Jedva sam prošao prag vrata, a Tragač za Norom već diktira igru. Ne samo da mi govori što trebam učiniti pre nego što vidim zagonetku o kojoj je reč, već naizgled izgovara svaku drugu misao u svojoj glavi. Ponekad možete zadržati svoj unutarnji monolog za sebe. I molim te prestani mi govoriti kako da koristim sanduke. Znam da se možemo popeti na njih, činimo to svakih pet minuta!
Može biti zgodno kada Atreus izjavi da smo verovatno videli sve u nekom području. Isto kad Aloy pusti mali podsetnik o tome što trebamo učiniti dok ja putujem otvorenim svetom, jer me to sprečava da odlutam predaleko od misije koju želim dovršiti. Stvar je u tome što su ti trenuci retki u poređenju sa spojlerima s kojima smo začinjeni u ovim naslovima. To je u trenutku kada sam vrlo svestan da igram video-igru, a dobar RPG za jednog igrača nikada ne bi trebao imati takav učinak osim ako od njega nema koristi.
Očito neću prestati igrati God of War Ragnarök ili Horizon Forbidden West zbog ovoga, ali moram priznati da sam manje uzbuđen učitavanju bilo koje igre zbog ove mrlje na dva inače vrlo dobra naslova. To je sitnica, ali mi smeta i prava je šteta što programeri stalno rade ovu grešku.