Home BIZNIS I ZABAVAParadoks uspeha: Zašto je najbrži put do vrha podizanje onih oko vas

Paradoks uspeha: Zašto je najbrži put do vrha podizanje onih oko vas

od itn
Pomaganje drugima i lični razvoj

Odrasli smo u svetu koji nas često uči suprotno. Popularna kultura, a ponekad i poslovno okruženje, slave sliku nemilosrdnog takmičara, „ajkule“ koja mora da pobedi druge da bi stigla do vrha. Uči nas da je uspeh igra sa nultom sumom: da bih ja dobio, neko drugi mora da izgubi. Gledamo svoja posla, čuvamo svoje znanje i fokusiramo se isključivo na lični uspon.

Ali, šta ako je cela ta filozofija pogrešna? Šta ako je taj put ne samo usamljen, već i neefikasan? Šta ako prava, održiva i, pre svega, ispunjujuća tajna uspeha leži u potpuno suprotnom pravcu – u svesnoj odluci da podižemo ljude oko sebe?

Ovo nije samo lepa, humanistička ideja. To je praktična životna strategija potkrepljena naukom, psihologijom i iskustvom najuspešnijih ljudi. Najbrži i najsigurniji način da se uzdignete jeste da pomažete drugima da rastu.

Pomaganje drugima i lični razvojNaučni dokaz: Hemija „dobrog dela“ i zašto se osećamo sjajno kada pomažemo

Pomaganje drugima nije samo moralni čin; to je i biološki imperativ. Kada uradimo nešto nesebično za drugu osobu, naš mozak nas nagrađuje. Taj osećaj topline i zadovoljstva poznat je kao „ushićenje pomagača“ (helper’s high).

Naučnici su otkrili da se tokom altruističnog čina u našem mozgu oslobađa moćan koktel „hormona sreće“:

  • Oksitocin: Poznat kao „hormon povezivanja“, smanjuje stres i povećava osećaj poverenja i bliskosti sa drugima.
  • Serotonin: Neurotransmiter koji reguliše raspoloženje i daje nam osećaj zadovoljstva.
  • Dopamin: Deo sistema za nagrađivanje u mozgu, isti onaj koji se aktivira kada postignemo neki cilj.

Dakle, kada pomognete kolegi da reši problem, kada date iskren kompliment ili podelite svoje znanje, vi ne činite dobro samo toj osobi. Vi bukvalno činite dobro svom telu i umu. Priroda nas je dizajnirala da budemo socijalna bića, a pomaganje je mehanizam koji jača zajednicu i, posledično, nas same.

Efekat talasanja: Jedan mali gest, beskrajne posledice

Često potcenjujemo moć malih gestova podrške. Zamislite sledeću scenu u bilo kojoj firmi u Srbiji: Mlada, talentovana koleginica se muči sa svojim prvim velikim izveštajem. Nesigurna je i plaši se da ne pogreši. Stariji, iskusniji kolega to primećuje. Umesto da je ignoriše, on odvoji 15 minuta svog vremena, sedne sa njom i objasni joj ključne stvari.

Šta se upravo dogodilo? On nije samo rešio jedan tehnički problem.

  1. Dao joj je konkretno znanje.
  2. Ulilo joj je samopouzdanje.
  3. Pokazao joj je da nije sama i da je deo tima.
  4. Postavio je primer kulture deljenja znanja, a ne njegovog čuvanja.
  5. Ojačao je ceo tim, jer će ona sledeći put biti sposobnija i samostalnija.

Njegov mali gest, kao kamen bačen u vodu, stvorio je talase koji su ojačali celu organizaciju.

Prestanite da igrate igru sa nultom sumom

Mentalitet „ja protiv svih“ je možda imao smisla u nekim prošlim vremenima. Ali u modernoj, povezanoj ekonomiji znanja, uspeh je skoro uvek timski sport. Vaš uspeh ne zavisi od toga da li je kolega pored vas neuspešan. Naprotiv.

Kada delite znanje, ne gubite ga, već ga umnožavate. Kada pomognete kolegi da zablista, svetlost te pohvale obasjava i vas kao dobrog mentora i timskog igrača. Kada se radujete tuđem uspehu, stvarate okruženje u kojem će se i drugi radovati vašem. Ovo je princip poznat kao „plima koja podiže sve brodove“. Kada podižete druge, nivo vode raste, a sa njim se podiže i vaš brod.

Pomaganje drugima i lični razvojSnaga „komšiluka“ u poslu i životu: Podsetnik za Srbiju

Naša kultura, u svojoj suštini, duboko razume ovaj princip. Koncept „komšiluka“, gde se podrazumeva da ćete pomoći komšiji bez pitanja, ili „mobe“, gde se celo selo okupi da pomogne u velikom poslu, deo je našeg kolektivnog nasleđa. U kriznim situacijama, kao što su bile poplave 2014. godine, pokazali smo neverovatnu sposobnost za solidarnost i zajedništvo.

Izazov je primeniti tu istu solidarnost ne samo u krizama, već i u našem svakodnevnom, profesionalnom životu. Da kancelariju posmatramo kao komšiluk, a tim kao porodicu.

Zato, postavite sebi danas jednostavno pitanje: Koga ja danas mogu da podignem? Čiju dobru ideju mogu da pohvalim na sastanku? Kome mogu da pošalem poruku ohrabrenja? Čiji teret mogu da olakšam, makar na trenutak?

Možda ćete se iznenaditi kada shvatite da vaš sopstveni uspon počinje onog trenutka kada se sagnete da pomognete nekome drugom da ustane.

Banner

Banner

Možda će vam se svideti i