Sećate se 2017? Sećate se 2021? Bilo je to vreme „zlatne groznice“. Vreme kada je priča o „onom klincu“ koji je uložio 100 evra u neki opskurni coin (novčić) i postao milioner bila na usnama svih. Vreme kada su NFT „majmuni“ bili vest u Dnevniku. Vreme kada je reč „kripto“ bila sinonim za brzu zaradu, slobodu od banaka i, budimo iskreni, potpunu anarhiju.
Bio je to „Divlji Zapad“ 21. veka. Nije bilo pravila. Nije bilo šerifa. Samo kod, tržište i neverovatna količina pohlepe.
A onda se, kao i uvek, država probudila. Prvo je bila zbunjena. Pa je bila uplašena. A onda je postala ljuta. I gladna. Uplašena, jer je tehnologija zvana blockchain (blokčejn) pretila da uništi njen najsvetiji monopol: monopol nad stvaranjem i kontrolom novca. Ljuta, jer su se milijarde prelivale „ispod radara“, bez kontrole. I gladna, jer je shvatila da u tom „digitalnom kazinu“ nije naplatila ni jedan jedini dinar poreza.
Dobrodošli u 2025. godinu. „Divlji Zapad“ je gotov. „Šerif“ (država) je stigao. I on je spor, birokratski, često nesposoban, ali je naoružan do zuba – zakonima, regulativama, pečatima i poreskim formularima.
Na portalu ITNetwork.rs, gde se tehnologija gleda bez rukavica, nećemo pričati o tome „koji coin kupiti“. Vreme je za brutalno iskrenu, oštru i dubinsku analizu onoga što se dešava iza scene. Vreme je da pričamo o Kripto Regulaciji.
Ovo nije dosadna pravna tema. Ovo je priča o ratu. O fundamentalnom sudaru dve filozofije: decentralizovane slobode protiv centralizovane kontrole. Analiziraćemo kako je Srbija, kao „štreber“ regiona, prva donela sveobuhvatan zakon. Analiziraćemo kako Hrvatska, kao članica EU, sada postaje poligon za MiCA – najvažniji kripto-zakon na planeti. I pogledaćemo „haos“ u BiH i kockanje Crne Gore.
Ovo je vodič za preživljavanje u novoj eri, gde više nije važno samo „da li će coin skočiti“, već „da li će vam Poreska uprava zakucati na vrata“.
Poglavlje 1: Anatomija straha – Zašto države uopšte regulišu kripto?
Pre nego što zaronimo u zakone, moramo razumeti psihologiju regulatora. Zašto im kripto toliko smeta? Postoje tri zvanična razloga i jedan stvarni.
Zvanični razlog #1: Zaštita investitora (Vas) Ovo je „dobar“ razlog. Kripto-tržište je prepuno prevara. Od rug pull-ova (gde „developeri“ pobegnu sa parama), preko lažnih menjačnica, do shitcoin-a (bezvrednih novčića) koje vam „influenseri“ prodaju pre nego što ih sami „dumpuju“ (istovare).
- Realnost: 99% kripto-projekata propadne. Ljudi gube životne ušteđevine. Država ima dužnost da spreči očigledne prevare i zaštiti svoje, finansijski često nepismene, građane.
 
Zvanični razlog #2: Sprečavanje pranja novca (AML/CFT) Ovo je „ozbiljan“ razlog. Anonimnost (ili pseudo-anonimnost) kriptovaluta je, naravno, magnet za kriminalce. Finansiranje terorizma (CFT), pranje novca (AML), ransomware (ucenjivački softver) – sve to traži način da se „prljav“ novac ubaci u legalne tokove.
- Realnost: Regulisanje „kapija“ – menjačnica (exchanges) gde se kripto pretvara u evre ili dinare – jeste ključni stub borbe protiv organizovanog kriminala.
 
Zvanični razlog #3: Finansijska stabilnost Ovo je „tehnički“ razlog. Šta se dešava ako se Stablecoin (kripto vezan za dolar/evro) poput Tether-a (USDT), koji „drži“ milijarde, sruši? (Setite se Terra/LUNA kolapsa). To može da izazove lančanu reakciju i destabilizuje ceo finansijski sistem. Centralne banke mrze rizik koji ne mogu da kontrolišu.
Stvarni razlog #1: Porez. Porez. Porez. Ovo je najoštrija i najiskrenija istina. Milijarde evra profita su napravljene. A država nije dobila ništa. Svaki regulator na svetu je prvo postavio pitanje: „Kako da ovo oporezujemo?“ Regulativa nije tu da vam pomogne. Regulativa je tu da stvori pravni okvir da vam Poreska uprava može legalno uzeti deo profita.
Stvarni razlog #2: Egzistencijalni strah Ovo je filozofski rat. Bitcoin je, u svojoj suštini, ideja da nam ne treba Narodna banka. Da nam ne treba banka uopšte. Za državu, to je jeres. To je napad na njen suverenitet. Decentralizovane finansije (DeFi) su pretnja celom bankarskom sistemu. Zato je država morala da reaguje.
Poglavlje 2: Studija slučaja Srbija – „Štreber“ koji je požurio
Dok se region češkao po glavi, Srbija je uradila nešto neočekivano. U junu 2021. godine, na snagu je stupio Zakon o digitalnoj imovini (ZDI). Bili smo među prvim zemljama u Evropi (van EU) sa ovako sveobuhvatnim zakonom.
Bila je to hrabra, pionirska odluka. Ali, kao i svaki pionir, Srbija sada rizikuje da bude pojedena od vukova (ili, u ovom slučaju, od briselske birokratije).
2.1. Šta je ZDI (na popularnom srpskom)?
Zakon je, pre svega, bio rečnik. Po prvi put je definisao šta je šta:
- Digitalna imovina (Kriptovaluta): „Digitalni zapis vrednosti…“ Jasno.
 - Virtuelna valuta (npr. Bitcoin): Digitalna imovina koju ne izdaje centralna banka, ali je ljudi prihvataju kao sredstvo razmene.
 - Digitalni token (npr. NFT): Digitalna imovina koja predstavlja neko drugo pravo (npr. pravo na korišćenje usluge, vlasništvo nad slikom…).
 
Zakon je uradio dve ključne stvari:
- Legalizovao je tržište: Rekao je „OK, ovo postoji. Legalno je posedovati, kupovati i prodavati.“
 - Stvorio je „šerife“: Podelio je nadležnosti. Narodna Banka Srbije (NBS) nadgleda virtuelne valute (i menjačnice). Komisija za hartije od vrednosti (KHoV) nadgleda digitalne tokene (posebno one koji liče na akcije, tzv. security tokens).
 
2.2. Licenciranje (Birokratski „Boss Level“)
Ovo je srž zakona. Ne možete više biti „Pera“ koji u stanu vrti menjačnicu. Ako želite da se bavite ovim poslom, morate da postanete Pružalac usluga povezanih sa digitalnom imovinom. Morate da tražite dozvolu (licencu) od NBS ili KHoV.
- Proces: Zahteva ogroman osnivački kapital (od 20.000 do 125.000 evra, u zavisnosti od usluge), detaljan biznis plan, softverski audit (reviziju), dokaz o AML procedurama…
 - Surova istina: Ovo je mašina za ubijanje malih igrača. Ovo je birokratski i finansijski zid koji samo velike kompanije (čitaj: banke ili globalne menjačnice) mogu da preskoče.
 - Rezultat: Imamo (u trenutku pisanja) samo šačicu licenciranih menjačnica. Tržište je i dalje 90% „sivo“. Ljudi i dalje koriste Binance, Coinbase ili „preko druga na Telegramu“, jer je legalni put previše komplikovan. Zakon postoji, ali primena kaska.
 
2.3. Poreski pakao (Ono što vas zanima)
E, ovde je država pokazala pravo lice. Kako se plaća porez na kripto u Srbiji? Odgovor je: Komplikovano i, na momente, pljačkaški.
1. Kapitalna dobit (Capital Gains Tax)
- Šta je to: Kupili ste Bitcoin za 1.000 EUR. Prodali ste ga za 5.000 EUR. Zaradili ste 4.000 EUR.
 - Koliko: Na tu zaradu plaćate 15% poreza. (4.000 * 0.15 = 600 EUR).
 - Problem: Kako se računa? Poreska uprava je (nezvanično, pa zvanično) zauzela stav da se koristi FIFO (First-In, First-Out) metoda.
 - FIFO Pakao: Kupili ste 0.1 BTC 2018, pa 0.2 BTC 2020, pa 0.05 BTC 2022… Sada prodajete 0.15 BTC. Morate da uzmete nabavnu cenu onog prvog od 0.1 BTC iz 2018, pa 0.05 od onog iz 2020… Ovo je računovodstveni košmar za praćenje. Zahteva specijalizovan softver.
 
2. Rudarenje (Mining)
- Regulativa: ZDI ne reguliše rudarenje. Ono nije „pružanje usluge“.
 - Poreska (Siva zona): Ovo je rupa. Kako se oporezuje „stvorena“ vrednost? Da li je to „prihod od ostalih delatnosti“ (porez ~20%)? Da li je kapitalna dobit nula (pa plaćate 15% na celu vrednost kad prodate)? Poreska uprava ćuti. Vlada haos.
 
3. Poklon i Nasleđe (Ovo je pljačka)
- Scenario: Želite da prebacite 1 BTC svom najboljem drugaru (koji nije u prvom naslednom redu).
 - Zakon: On mora da plati porez na poklon od 25%!
 - Analiza: Ovo je kaznena stopa. Za nekretnine, stopa je 2.5%. Za kripto, koji je zakon definisao kao „digitalnu imovinu“, stopa je 25%. Ovo je jasan signal: država vidi kripto kao „špekulativnu kockarsku igračku“, a ne kao ozbiljnu imovinu.
 
4. Paušalci i „Test Samostalnosti“
- Scenario: Vi ste IT paušalac. Klijent iz Amerike hoće da vas plati u USDC (stablecoin) jer je brže i jeftinije.
 - Problem: Vi taj USDC morate da prodate u licenciranoj menjačnici, prebacite dinare na račun, izdate fakturu… A onda se Poreska uprava pita: „Čekaj, primaš platu svaki mesec od istog klijenta? Ti nisi preduzetnik. Ti si prikriveno zaposlen.“ Padate Test samostalnosti.
 - Zaključak: Naš ZDI zakon i naš Poreski zakon su u direktnom sukobu. Jedan legalizuje kripto, a drugi vas kažnjava ako ga koristite u redovnom poslovanju.
 
Poglavje 3: Studija slučaja Hrvatska – Dobrodošli u MiCA
Dok se Srbija „igrala“ svog nacionalnog zakona, desila se mnogo veća stvar. Evropska unija je rekla: „Dosta je bilo haosa.“ U 2023. godini, EU je usvojila MiCA (Markets in Crypto-Assets) – jedinstvenu, sveobuhvatnu regulativu za celu Evropsku uniju. Hrvatska, kao članica, sada postaje prvi sused koji implementira ovu „zver“.
MiCA je, da budemo jasni, najvažniji kripto-zakon na svetu. Zašto? Zato što stvara jedinstveno tržište.
3.1. Šta je MiCA (na popularnom hrvatskom)?
MiCA je „pasoš“ za kripto.
- Ideja: Ako ste kripto-kompanija (npr. menjačnica) i dobijete licencu u Hrvatskoj (kod HANFA-e), vi sa tom licencom možete da poslujete u svih 27 zemalja EU. Nema više 27 različitih zakona.
 - Fokus: MiCA je opsednuta sa dve stvari koje srpski ZDI jedva da dotiče:
- Stablecoins (npr. USDT, USDC): MiCA ih mrzi (jer su konkurencija evru). Uvodi brutalna pravila za njihove izdavače (moraju imati 1-za-1 rezerve, moraju biti locirani u EU…). Ovo je direktan napad na Tether (USDT).
 - Zaštita potrošača: Svi koji nude usluge moraju imati jasne „bele knjige“ (whitepapers), ne smeju lagati u marketingu i odgovorni su za gubitke ako im sistem padne ili bude hakovan.
 
 
3.2. MiCA vs. ZDI (Srbija vs. Hrvatska)
Sada dolazimo do geopolitičkog problema za Srbiju.
- Naš ZDI je bio super 2021. Ali u 2026, kada MiCA bude u punoj primeni, naš ZDI će biti… zastareo.
 - Problem za srpske firme: Vaša srpska kripto-menjačnica, licencirana od NBS po ZDI, neće moći da radi u Hrvatskoj ili Nemačkoj. Zašto? Jer nema „MiCA pasoš“.
 - Problem za EU firme: Hrvatska firma sa MiCA licencom neće moći da radi u Srbiji, jer (još uvek) nema mehanizma priznavanja.
 - Surova istina: Srbija, ako želi u EU (i ako naš IT sektor želi da pristupi tom tržištu), moraće da baci svoj ZDI u đubre i u potpunosti usvoji MiCA regulativu. Naš pionirski trud je bio uzaludan; Brisel je pobedio.
 
Poglavlje 4: Komšiluk – Od „Divljeg Zapada“ do „Kockara“
A šta rade ostali?
4.1. Bosna i Hercegovina: „Regulativa? Šta je to?“
BiH je savršen primer „Divljeg Zapada“. Ne zato što je protiv regulacije, već zato što je država disfunkcionalna.
- Stanje: Ne postoji nijedan zakon na državnom nivou. Ništa. Nula.
 - Posledica: Ne možete legalno otvoriti menjačnicu. Ali, posedovanje kripta nije ni zabranjeno. To je siva zona.
 - Porez? Opet, haos. Federacija BiH pokušava da naplati porez na dobit (10%), ali nema jasnu metodologiju. Republika Srpska pokušava da ga tretira kao kapitalnu dobit.
 - Realnost: Tržište cveta „na crno“ ili preko automata i peer-to-peer (P2P) prodaje. To je raj za rizik, ali i za one koji žele da izbegnu sistem.
 
4.2. Crna Gora: „Kockar“ koji želi da postane Monako
Crna Gora je izabrala drugi put: marketing.
- Strategija: Umesto da pišu dosadne zakone, oni su pozvali kripto-elitu.
 - Primer: Vitalik Buterin (osnivač Ethereuma) je dobio crnogorsko državljanstvo. Organizuju se high-level kripto konferencije. Priča se o „blockchain identitetu“ i „državi kao servisu“.
 - Surova istina: Ovo je riskantna opklada. CG pokušava da postane „kripto-raj“ (kao Malta ili Dubai) da privuče kapital. Ali, bez jakih AML zakona (koje EU zahteva), rizikuju da postanu globalna perionica novca. To je hod po žici.
 
Poglavje 5: Prava bitka tek dolazi – Kako, dođavola, regulisati kod?
Svi ovi zakoni (ZDI, MiCA) imaju jednu fatalnu manu. Oni su dizajnirani za Centralizovane igrače (Menjačnice, Kompanije, Provajdere). Ali, suština kripta više nije u Binance-u. Suština je u DeFi (Decentralizovanim Finansijama).
- Šta je DeFi? To su finansijske usluge (pozajmice, menjačnice…) koje ne vodi kompanija, već autonomni kod (Smart Contract / Pametni ugovor) koji živi na blockchainu (npr. Ethereum).
 - Primer: Uniswap. To je menjačnica koja nema direktora. Nema kancelariju u Beogradu ili Zagrebu. Nema bankovni račun. To je samo kod.
 
Pitanje za milion dolara (koje muči regulatore): Kome ćete dati licencu? Kome ćete poslati Poresku upravu? Koga ćete uhapsiti ako dođe do prevare? Kod?
Svi ovi zakoni su zastareli onog trenutka kada su napisani, jer pokušavaju da regulišu posrednike u svetu koji je dizajniran da eliminiše posrednike. Jedino što država može da uradi jeste da gradi zidove oko „DeFi ostrva“ – da reguliše on-ramps (menjačnice gde kupujete kripto za evre) i off-ramps (gde prodajete kripto za evre). Unutar ostrva, ona je nemoćna.
Poglavje 6: Državni „kontranapad“ – CBDC (Digitalni Dinar)
I tu dolazimo do finalne, i najdistopičnije, faze. Države (uključujući Srbiju i Evropsku Centralnu Banku) su shvatile: „Ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se… i preuzmi ih.“
Ako je problem Bitcoin (decentralizovan, anoniman), rešenje je… CBDC (Central Bank Digital Currency). U Srbiji, to bi bio „Digitalni Dinar“.
- Šta je to? To je kriptovaluta koju 100% kontroliše Narodna Banka.
 - Obećanje (PR): „Brže transakcije! Efikasnije! Moderno!“
 - Surova istina (Ono što vam ne govore): CBDC je ultimativni alat za kontrolu. To je programabilni novac.
 - Scenario:
- Potpuni nadzor: NBS vidi svaku transakciju koju ste ikada napravili. Ne postoji keš. Privatnost je mrtva.
 - Negativne kamate: Država odluči da „stimuliše potrošnju“. Na vaš digitalni novac u novčaniku vam naplati kamatu od 5% ako ga ne potrošite.
 - Kontrola potrošnje: „Gospodine Periću, vidimo da ste kupili previše alkohola/cigareta ovaj mesec. Vaš digitalni novčanik je sada blokiran za kupovinu tih artikala.“
 - Ucenjivanje: „Niste platili porez? Niste se vakcinisali? OK. Zamrzavamo vam novčanik.“
 
 
Ovo nije „zavera“. Kina je ovo već implementirala sa svojim digitalnim juanom. Prava kripto-regulacija nije borba između Bitcoina i Zakona. To je borba između decentralizovanog novca (Bitcoin) i centralizovanog, programabilnog državnog novca (CBDC).
Prilagođavanje ili smrt
„Divlji Zapad“ je gotov. Zakoni su stigli. I oni su, kao i uvek, nesavršeni, spori i dizajnirani da zaštite stare strukture moći.
Za pojedinca u Srbiji, ovo znači da „igranje“ sa kriptom više nije igra. Poreska uprava vas gleda. Morate da vodite evidenciju. Morate da platite 15% poreza. Anonimnost je iluzija.
Za kripto-kompanije u Srbiji, ZDI je bio dobar prvi korak, ali sat otkucava. MiCA je cunami koji dolazi. Ako vaša strategija nije „MiCA-compliant“ (usklađena sa MiCA), vi nemate budućnost na evropskom tržištu. Počnite da se prilagođavate juče.
Regulacija neće ubiti kripto. Ne može. Ne može ubiti decentralizovani kod. Ali će ga sigurno ukrotiti. Odvojiće „kazino“ (špekulaciju) od „tehnologije“ (stvarne primene).
Budućnost nije u anarhiji, ali ne sme biti ni u digitalnoj diktaturi (CBDC). Budućnost je u teškom, mučnom kompromisu između inovacije i reda. A mi, u Srbiji i regionu, tek smo počeli da ispisujemo prva, i najbolnija, poglavlja te priče.


														
