Iako nisam bio impresioniran portom igre Gothic na Nintendo Switch, i dalje sam veliki poštovalac razvojnog tima Piranha Bytes, posebno kada je reč o „Eurojank“ RPG-ovima, gde Piranha Bytes ima značajnu ulogu. Prenos igre Gothic II na Switch je mnogo bolje iskustvo koje me podseća na kvalitete ovog razvojnog tima.
Na početku, treba napomenuti da mnogi problemi koji otežavaju zavoljeti Gothic prisutni su i u Gothic II. Za borbu je potrebno držati dugme pritisnutim i zatim pomerati analogni džojstik u različite smerove kako biste „mahali“ oružjem. Ideja je bila pružiti vam kontrolu od 360 stepeni nad radijusom napada, ali u praksi je to frustrirajuće, posebno kada pozicija kamere otežava praćenje onoga što se direktno dešava ispred vas (posebno u režimu prenosivog uređaja). Moguće je da ćete trpeti štetu od manjih neprijatelja i ne biti sasvim sigurni da li su vaši napadi efikasni.
Tu je i isti čudan sistem kretanja kao u Gothic-u, gde jedan džojstik služi za okretanje, dok drugi služi za kretanje napred i nazad – klasični „tenkovski“ kontrolni sistem, raspoređen na dva ulaza. U Gothic II je to nešto glađe i bolje (ili možda samo zbog toga što sam već prošao kroz Gothic), ali nije toliko intuitivno kao u savremenijim igrama. Važno je očekivati određeno vreme nespretnosti dok se navikavate na Gothic II.
Ipak, u većini drugih aspekata, Gothic 2 predstavlja značajno usavršavanje u odnosu na original, što znači da je ponovno igranje 2023. godine prijatnije iskustvo. Nelinearnost koju je original postavio mnogo je bolje izbalansirana ovde. Sistem zadataka je dublji i raznolikiji. Još uvek možete pridružiti se različitim frakcijama (tri, omiljeni broj Piranha Bytes-a, tradicionalno), i ta odluka ima osećaj da ima važne narativne i strukturalne posledice. I dalje će biti kažnjeno ukoliko krenete pogrešnim putem i naiđete na neko strašno demonsko čudovište na nivou 1, ali otvoreni svet i dalje pruža veći osećaj slobode i dostupnosti za istraživanje u poređenju sa bezdušnim pristupom originalnom Gothic-u, gde je nelinearnost bila ograničena sloganom „nelinearno, ali bolje pratite jedan put koji vam dozvoljavamo“.
U međuvremenu, vizualni aspekti su uopšteno poboljšani, s većim detaljima i grandioznom umetničkom vizijom. Gothic II je bio poznat po tome što je bio posebno zahtevan za PC hardver kada je bio nov. Mnogi ljudi su propustili priliku da ga dožive u to vrijeme zbog ambiciozne vizije. Danas su zahtevi za pokretanje igre znatno manje zahtevni za hardver, naravno, a Nintendo Switch se dobro nosi s njima. Ipak, i dalje postoji mračna fantazijska lepota u vezi s njim, a okoline i dizajn likova deluju malo manje utilitarno u poređenju s igranjem originalnog Gothic-a.
Važno je napomenuti da je prenošenje na Switch prilično osrednje. Tim za prenošenje je dodao kontrolu pokreta (iako su na neki način čak manje idealne od nezgrapnih kontrola dugmeta), ali inače je zaista bilo potrebno nekoliko optimizacija kako bi se prilagodio hardveru. Posebno u načinu rada prenosivog uređaja, slika je toliko tamna da je teško videti bilo što, posebno kada padne noć. Povećavanje svetline stvara dezaturirani efekt koji nije osobito ugodan za gledanje.
Naravno, na konzoli koja ima i The Witcher 3 i Skyrim, postavlja se pitanje da li su osobine koje su priskrbile Gothic 2 tako pozitivan prijem još uvek prepoznatljive. Na primer, PC Gamer je bio jedan od najpozitivnijih prema originalnoj igri prilikom njenog prvobitnog izlaska, i napisao je ovo:
“Kao u klasičnim Ultima igrama, NPC-ovi imaju vlastite nezavisne dnevne rasporede. Lik može lagano otići na posao, uzeti pauzu za pušenje, popiti pivo u pubu, a zatim krenuti kući na počinak. Likovi takođe reaguju na vaše akcije, pa će vaš alter-ego biti oboren na pod ako ga uhvate kako pljačka ili ulazi na nepozvane lokacije. Osim što čini svet realnijim, dinamička veštačka inteligencija direktno poboljšava igranje. Na primer, možete izbeći opasne čudovište privlačeći ih prema snažnim čuvarima, ili ometati sakupljače stvarajući primamljiviji haos.”
U to vreme, to bi zaista bilo impresivno. Oko tog vremena, Morrowind je tek bio pušten, a developeri su tek počinjali da se bave stvarima poput rutina za veštačku inteligenciju i kako bi izgledao ciklus dana i noći. Danas, naravno, to su funkcije koje smatramo potpuno normalnim, pa nije baš nešto što biste istakli na poleđini kutije. Stvarno sjajne „retro“ igre – one koje su i danas neophodno igrati – imaju kvalitetu koja im omogućava da se ističu čak i u poređenju s onim što je došlo posle. U RPG-ovima, na primer, to je obično pristup pripovedanju i izgradnji sveta koji ostaje jedinstven za tu određenu igru. Gothic 2 je mnogo bolji u „držanju koraka“ u odnosu na originalni Gothic, ali i dalje ostaje istina da u ovoj igri nema ničega što bi bilo zanimljivo u poređenju s modernim konkurentima.
Gothic 2 i dalje poseduje visok nivo igrivosti, i mada možda ne izaziva wow efekat ni na jednom polju, ipak pruža dovoljno da, pod uslovom da se možete nositi s kontrolama, možete uživati u igri čak i ako joj pristupate prvi put putem ovog prenosa. Jedini nedostatak igranja po prvi put je što je direktni nastavak originalne igre, i mnogo narativnih elemenata i lore-a pretpostavlja da ste već igrali Gothic 1. To može predstavljati izazov pri preporuci hrabrim igračima koji traže nešto novo na Switch-u.
Ako imate strpljenja, u Gothic 2 ima mnogo toga što možete uživati, od strukture zadataka, obima sveta, pa sve do detaljne radnje. Još je jasno da je dok je Gothic 1 pružio viziju, Gothic 2 je trenutak kada se Piranha Bytes zaista transformisao. Do danas se može tvrditi da je ovo najbolji rad njihovog tima, i najbliže su došli napuštanju „Eurojank“ prostora da jednostavno zauzmu mesto pored Bethesde, BioWare-a i Obsidiana u visokim sferama žanra (barem istorijski gledano).