Gleamlight je u početku misteriozan i uverlјiv, ali ta osećanja nestaju onoliko brzo koliko nastaju. Fasada dubokog i bogatog platformera isparava kada postane jasno da igra nije ništa drugo do predivan umetnički stil i iznova i iznova ista kratka područja. Ostavlјa neverovatnu količinu potencijala na podu montaže i pruža nešto što se na kraju oseća kao nepotpuno i užurbano iskustvo.
Kada smo započeli igru, odmah nas je pogodio umetnički stil vitraža. Izgleda neverovatno i bili smo veoma uhvaćeni u misterioznoj i zloslutnoj atmosferi koju nam je davao. Mekana klavirska partitura koja je odgovarala dodala je svemu dodatni nivo misterioznosti. Nedostatak bilo kog korisničkog interfejsa omogućava vam da otkrijete svaki aspekt Gleamlights Metroidvania platforming. U početku nas je ovo izuzetno zaintrigiralo jer nametlјivi korisnički interfejs u drugim igrama koje smo igrali često može da bude dosadan, a ponekad čak i da pokvari iskustvo igranja.
Bez korisničkog interfejsa, u početku je sve izgledalo više kao igra, dok smo shvatili kontrole i otkrili kako komunicirate sa svetom i neprijatelјima. To je čak i susret sa svakim boss-em učinilo toliko uzbudlјivijim jer na kraju svakog steknete novu veštinu, tako da je otkrivanje moglo da traje tokom cele igre. Platforming u igri je izuzetno precizan, a svaka nova sposobnost otvorila je više mogućnosti za pristup različitim zagonetkama.
Naša omilјena mehanika igranja je bilo iscelјenje, koje je delovalo kao neka vrsta kretanja između vas i neprijatelјa sa kojim ste se borili. Kad nanesete štetu, taj neprijatelј dobija zdravlјe od vas i obrnuto. Ono što nam se svidelo kod ovoga bilo je to što nas je neprestano angažovalo u borbi i stavlјalo veliki naglasak na ofanzivno igranje. U igri takođe nema blok-mehanika, tako da su se pravovremena izmicanja i napadi osećali sjajno.
Nažalost, naše uživanje u igri se tu završava, pa tako i sama igra. Izuzetno je kratka, a igrači koji ne prođu prvi set odjavne špice mogli bi da prođu kroz igru za nešto više od sat vremena. Pokretanje igre unazad odvesšće vas kroz isti skup područja unazad, suočavajući vas sa nekoliko novih boss-eva usput, ali bez novih neprijatelјa. Jedina razlika je u tome što su određeni neprijatelјi sada jači nego što su bili, na šta je ukazivala užarena crvena aura oko njih.
Takođe smo u ovom trenutku počeli da shvatamo da, iako okruženje izgleda lepo, to što nismo u mogućnosti da ga pola vidimo je dosadnije od bilo čega drugog. Vaš lik emituje samo malu količinu svetlosti, tako da možete da vidite samo ono što je neposredno oko vas. Nekoliko puta smo se našli da moramo da padnem8 prema površini koju nismo mogli da vidim, samo da bi bila prekrivena opasnostima po životnu sredinu koju nikako nisam mogla da vidimo. U nekim slučajevima to je moglo da se izbegne zbog brzih refleksa, ali to je bilo mali broj slučajeva. Osećali smo se kao da smo kažnjeni zbog lošeg dizajna, a takođe smo se osećali kao da ne vidimo puni opseg lepe igre.
Borba je uglavnom vrlo spora, a iako deo toga dolazi od sporo krećućih se neprijatelјa, zapravo vam smeta što ste spori. Prvo negativno osećanje koje smo imali u igri bilo je kada smo prvi put pokušali da zamahnemo mačem i primetili koliko je spor. Čini se da animaciji treba neverovatno dugo vremena, što je bilo u redu kada se borite protiv ranih, usporenih neprijatelјa, ali je bila velika smetnja i kasnije u igri.
Boss borbe bile su kratka odlaganja za uglavnom dosadnu neprijatelјsku borbu, ali nijedna od njih nije ponudila dovolјan izazov da to saznamo. Prvi put smo uspeli tako brzo da pobedimo neke od njih, pitajući se da li smo možda upravo pronašli mini-boss-a. Ovo je takođe mesto gde je kratka dužina igre učinila nekolikoo favorizovanja, jer iako je namenjena ponovnom igranju, borba protiv višestrukih ponovnih izmenjenih koža neprijatelјa čak i samo tokom jedne igre dosadna je prvi put, bez obzira na treći ili četvrti.
Kada čitate o igri, jasno je da su programeri u potpunosti uklonili korisnički interfejs u pokušaju da igrača bolјe urone u svet Gleamlight-a. Kada igrate, definitivno ima taj efekat, uz neke prilično negativne neželјene efekte. Nijedan korisnički interfejs u Gleamlight-u nije značio da je sve u igri bilo super jednostavno. Sada, jednostavno nije baš loša stvar, neke od najbolјih igara koriste jednostavnu mehaniku igranja kao nivo pristupačnosti, a zatim podučavaju igrača kako da koristi iste mehanike na složenije načine. U ovom slučaju, međutim, jednostavno je bilo loše, jer je igranju nedostajala bilo kakva dubina.
Takođe nema prave priče koja bi se pridružila igri koja bi vas zainteresovala. Gledali smo odjavnu špicu kako se kreće ukupno šest puta i još uvek ne znamo šta se zapravo događa. Jedino narativno izlaganje potiče iz sećanja vašeg mača, koja nisu ništa više od jednog reda objašnjenja vaših dostignuća u igri. Oni zaista nude samo nagoveštaje o stanju u svetu i nijedan od njih nije bio dovolјno intrigantan da bi zaista želeli da saznamo više. Suptilno pripovedanje kroz pozadine izgledalo je kao da bi moglo da bude zanimlјivo, ali bez ičega što bi ga povezalo sa njim, izgledalo je estetski prijatno, umesto da nudi pogled na poznavanje sveta.
Sada, već smo spomenuli da je naša omilјena mehanika igranja iscelјenje, što je tačno, ali takođe nam se činilo kao podmetanje dok smo nastavljali da igramo. Aspekt napred-nazad ponekad čini da neprijatelјski susreti traju malo duže nego što bi trebalo, a ovi mali vremenski koraci se zbrajaju kada igrate igru iznova i iznova. Još uvek smo cenili kako nas je to držalo da igramo ofanzivno, jer mi je to draže od odbrambene strategije, ali na kraju je borbu učinilo dosadnom.
Kada smo bili u školi, naši prijatelјi i mi pokazivali smo jedni drugima domaće zadatke kako bismo pomogli jedni drugima da bolјe završe zadatak ili da bolјe uče. Kad god smo koristili međusobne odgovore, uvek smo prepisivali ono što je rečeno u našem stilu kako ne bismo samo kopirali i nalepili. Izgleda da je Gleamlight zaboravio da zada domaće zadatke njegovim rečima, jer je sve u vezi sa igrom u osnovi Hollow Knight. Ono što mislimo kada kažemo da su zaboravili da koriste njihove sopstvene reči je da zapravo nisu ni pokušali da pobolјšaju nijedan aspekt igre na koji su očigledno pokušavali da se ugledaju ili su na to postavili njihov kreativni spin.
Samo postojanje drugačijeg umetničkog stila nije dovolјno različito i pogoršava stvari kada je sve u vezi sa igranjem lošija verzija onoga što je ponuđeno u Hollow Knight. Borba je sporija i manje uzbudlјiva, sorte boss-eva ne postoje, a svaka borba se svodi na isti rezultat „prvo uništi štit, a zatim čekićaj dok borba ne završi“. Iako je platforming precizan, dizajn nivoa vam ne dozvolјava da idete iznad i šire nego što to Hollow Knight čini u nekim od njegovih zloglasnih područja kao što je Path of Pain.
Ovo nije prvi put da su ova poređenja napravlјena, jer su se programeri već obraćali optužbama da je igra kopija Hollow Knight još kada je prvi put najavlјena 2019. Ova igra očigledno pokušava da oponaša Hollow Knight na svakom koraku, ali ne uspeva na svako vreme. Kao neko ko obožava Hollow Knight i proveo je bezbroj sati u igri, igranje Gleamlight-a je slično plivanju u dečjem bazenu pored olimpijskog bazena Hollow Knight-a pune dužine sa dubinom od 10 metara.
Gleamlight je zanimlјiv indie naslov sa nekoliko dobrih ideja, ali na kraju ne ispunjava njegove ambicije. Spora i standardna borba, zajedno sa nekom intrigantnom, iako dosadnom mehanikom, kiseli prelepu estetiku sveta vitraža. Sve u svemu, čini previše pojednostavlјenu igru koja ne čini mnogo inspiracije i oseća se kao demo za rani pristup nego kao puna igra.
Gleamlight pokušava da oponaša igru poput Hollow Knight, ali ne čini ništa da od njene sopstvene prošlosti stvori drugačiji umetnički stil. Držanje poređenja iz glave bilo bi mnogo lakše da sve nije bilo slično, a pretpostavlјamo da bi nam se u svetu bez Hollow Knight-a verovatno mnogo više svidela. Igra je barem dovolјno kratka da ako želite da stanete nakon što je jednom pobedite možete, ali ne možemo mirne savesti da je preporučimo kada umesto toga možete da igrate Hollow Knight jeftinije.