Kao što smo primetili pre nešto više od godinu dana, Ghostwire: Tokyo je ambiciozna igra koja meša žanrove i igra sa nekoliko interesantnih ideja. To je pucačka igra koja je više fokusirana na magiju nego na oružje, sa nadnaravnim horor elementima koji vrebaju u senci. Sada kada je dostupna na Xbox Series X/S konzolama, da li vredi ponovno je posetiti ili je privlačna za nove igrače?
Ghostwire: Tokyo je igra koja nudi jedinstveno iskustvo sa zanimljivom atmosferom. Igra se odvija u zastrašujuće lepom prikazu Tokija, gde su nadnaravni događaji zahvatili grad. Dizajn okruženja, pažnja posvećena detaljima i vizualni efekti čine igru vizuelno impresivnom. Magija koju igrač koristi za borbu protiv nadnaravnih sila pruža uzbudljivu promenu u gameplay-u u odnosu na tradicionalne pucačke igre.
Iako je igra privukla pažnju zbog svoje originalnosti i atmosfere, ima i neke slabosti. Gameplay može biti repetitivan, a priča može biti konfuzna i nedovoljno objašnjena. Pored toga, nedostatak opcija multiplayer ili dodatnog sadržaja može uticati na dugoročnu igrivost.
Ako ste već upoznati sa Ghostwire: Tokyo i uživate u njegovim jedinstvenim mehanikama i atmosferi, vredi ponovno ga posetiti na Xbox Series X/S konzolama zbog poboljšanih performansi i vizuelnog kvaliteta. Međutim, za nove igrače koji nisu upoznati sa igrom, preporučuje se da prvo istraže recenzije i gameplay snimke kako bi procenili da li je to igra koja bi im odgovarala.
Za sve one koji su pratili igru od njenog najave, možda se sećate prvog trejlera. Prikazivao je današnji Tokio, sa gužvama kupaca i putnika koji nestaju u oblacima dima. Bio je evokativan i intrigantan. Kada je reč o postavci i narativu, Ghostwire: Tokyo ispunjava očekivanja. Recimo da je rekreacija čuvene tokijske četvrti Shibuya neverovatno detaljna. Preplavljena je sjajem odraza neonki, ispunjena zlim duhovima i dušama stanovnika koje treba pronaći.
Kao otvoreni svet za istraživanje, Shibuya je ispunjena zanimljivim mestima kao što su hramovi, podzemne oblasti, stanovi, prodavnice i još mnogo toga. Postoji dosta vertikalnosti i mehanika pomoću koje možete skakati sa krova na krov. Zahvaljujući raznim grafičkim opcijama, verzija igre za Series X/S konzole može izgledati izuzetno impresivno. Međutim, postoji nekoliko nedostataka poput problema sa brzinom frejmova, kašnjenja kontrole i iritantnih vizuelnih artefakata u kvalitetnim modovima. Igra nije potpuno fluidno iskustvo.
Iako je prožeta japanskim folklorom, Ghostwire: Tokyo ima relativno jednostavnu narativnu premisu. Vi igrate kao Akito, koji se budi nakon nesreće u potpuno transformiranom gradu. Gusta magla obavija Shibuyu, pretvarajući njene stanovnike u demonska bića ili duhove zarobljene u vrsti limba. Akitova sestra Mari je u komi i čini se da je pod moći misterioznog čoveka koji nosi zastrašujuću masku Hannya. Zli negativac treba Mari kako bi izveo moćni ritual, a Akito mora spasiti svoju sestru i vratiti red u Tokio.
Naravno, svaki heroj treba saveznika. Za Akita, saučesnik dolazi u obliku duha, bez tela, lovac na duhove po imenu KK, koji je sada spojen sa Akitom. KK daje upute, komentare i priče Akitu. Još važnije, KK dodeljuje Akitu niz natprirodnih moći. Zajedno, oni odguruju zlo koje obavija Shibuyu, oslobađaju nevine duše i približavaju se porazu čoveka u maski Hannye.
Iako KK ima svoje iritantne trenutke, primećuje se dobro napisana i odglumljena prava veza između domaćina i duhovnog saradnika. Postoji određena ponavljanost u dizajnu neprijatelja i misija tokom više od 20 sati kampanje. Skakanje napred-nazad između KK-ovih natprirodnih moći i Akitovih konvencionalnih sposobnosti je jedna od najzanimljivijih karakteristika Ghostwire: Tokyo.
Kada sam pregledao Ghostwire: Tokyo na PS5, bio sam impresioniran premisom igre, mitologijom i okruženjem. Takođe mi se svidela ideja borbe zasnovane na čarolijama umesto konvencionalnog oružja. Crtanje runskih oblika sa kontrolerom bilo je, i ostaje, neugodno. Iako je igra očigledno poboljšana za Xbox izdanje, animacije kretanja i borbe su, slučajno ili namerno, i dalje manje tečne u poređenju sa nekim drugim akcionim naslovima u žanru.
Za Xbox izdanje igre, izvršene su značajne promene i dodaci, uključujući nove neprijatelje, nove sposobnosti, nove putanje nadogradnje, poboljšane filmske sekvence, unapređen foto režim, veliku novu zonu i niz sporednih misija. Za one koji zaista uživaju u borbi u igri, tu je Spider’s Thread Update, koji uključuje 30-spratni toranj neprekidne borbe.
Uopšteno, glavne misije igre su odlične, ali sporedni sadržaj – iako bogat mitologijom – ponekad može delovati kao ometanje narativnog zamaha. Neprijatelji su uglavnom isti, kao i borba.
Svi koji su igrali i uživali u Ghostwire: Tokyo prvi put, a imaju Xbox Game Pass, svakako će želeti da ponovo zaigraju i istraže poboljšanja i nove sadržaje. Za one koji su propustili igru prilikom izlaska, možda je sada još lakše preporučiti Ghostwire: Tokyo. Upozoravam da se prvih nekoliko sati igra lagano uvodi i natprirodna borba je istovremeno kreativna i malo nedorađena. Ipak, narativ, izgradnja sveta, mitologija i jedinstveni pristup akcionoj igri iz prvog lica pomažu da Ghostwire: Tokyo bude uspešan i malo drugačiji.