Dragon Age: The Veilguard je ogromna igra i veliki korak napred za serijal. Njen dizajn je promišljen, trenutna igra je uzbudljiva, i puna spektakla na svakom koraku. Za mnoge, ovo neće biti samo povratak u formu za BioWare, već i napredak.
Pre nego što nastavimo dalje, pogledaj video iznad da vidiš mnogo toga o čemu ovde govorim u pokretu, kao i mnoštvo drugih karakteristika, poput kreatora likova, pregled stabla veština klasa, stabla veština saputnika i još mnogo toga.
Umesto da ti opisujem borbu, imamo nekoliko videa koji prikazuju različite nivoe igranja Veilguarda. Imamo jedan fokusiran na Warrior klasu koji pokazuje ranu borbu, jedan na Mage klasu koji daje srednji uvid u borbu, i zatim video o Rogue borbi koji pokazuje šta može dobro izgrađen napredniji lik.
Sve u svemu, tu je oko sat vremena materijala za gledanje ako želiš da vidiš o čemu se radi u Veilguardu.
Dok pišem ovo, razmišljam o mom intervjuu sa direktorom igre, Corinne Busche. U tom intervjuu, diskutovali smo o dizajnerskoj filozofiji iza toga kako se rukuje igračkim izborima i koliko ti izbori prožimaju celu igru. BioWareov pristup se zaista vidi u svakom aspektu igre.
Preporučujem ti da pročitaš taj intervju kao prateći sadržaj uz ovo, jer mnogo više govori o važnim igračkim izborima, dijaloškim izborima i odnosima sa saputnicima. Količina efektivnih izbora koje možeš napraviti je zaista impresivna.
Baš kao što su izbori koje donosiš u priči i odnosi koje ćeš formirati u igri ogromni i raznoliki, tako su i opcije za igranje po tvom nahođenju brojne. Tvoj „alat“ kada je borba u pitanju je ogroman.
Stabla veština za razne klase imaju zapanjujuću količinu raznolikosti i nijansi. Svako stablo ima nekoliko definisanih puteva do specijalizacija, koje su same po sebi sjajne, ali ima i mnogo toga na marginama što možeš iskoristiti.
Jedna stvar koju treba napomenuti je da Veilguard ima maksimalni nivo 50, i iako nisam brojao tačno, definitivno postoji preko 100 čvorova u stablu veština za kreiranje tvoje builda. Dakle, imaš mnogo slobode da napraviš build kakav želiš.
To takođe znači da su stabla dizajnirana sa znanjem da nećeš moći popuniti većinu, pa su ispunjena mnoštvom strateških odluka kako bi napravio nešto jedinstveno za svoj stil igranja.
Samo za Warrior klasu, možeš napraviti build baziran na pariranju, bacanju štitova, dvema rukama, build sa krađom života i mnogo toga više. Voleo bih da sam detaljnije proučio stabla, jer ima toliko toga za otkriti.
U stvari, developeri su na preview događaju koji sam prisustvovao rekli da je fino podešavanje stabala bila velika fokusna tačka razvoja Veilguarda, sa nadom da će igrači nadmudriti developere.
Na primer, pomenuli su da je neko ko je testirao igru uspeo da napravi Warrior build sa bacanjem štitova koji je mogao praktično jednim udarcem eliminisati bossove. To je, naravno, moralo biti balansirano, ali developeri su uzbuđeni zbog potencijala onoga što igrači mogu da urade.
Čak i sa mojim ograničenim vremenom koje sam proveo igrajući, već mogu da vidim kako će popularni postovi u Dragon Age zajednicama i na društvenim mrežama prikazivati lude buildove i kombinacije koje možeš izvesti.
Najbolji deo stabla veština je što možeš da ga resetuješ kad god želiš. Nema ograničenja u ponovnom raspodeljivanju veština, pa možeš fino podešavati svoj build između borbi ili jednostavno potpuno promeniti pristup.
Još jedan sloj koji se dodaje je oprema koju ćeš nositi. Postoji mnogo različitih status efekata i atributa koji mogu uticati na štetu koju nanosiš. Fokusiraj se na razbijanje štitova, barijera, zadržavanje ljudi na mestu, ili posrtanje — postoje statistike za sve to.
Oprema nije jednostavno pristup „veći broj je bolji“. Komadi oklopa ili oružja mogu biti dramatično različiti, i moguća je situacija u kojoj nađeš nešto toliko sjajno da promeniš build kako bi iskoristio njegove statistike i sposobnosti.
Rune su još jedan komad opreme koji dodaje puno raznovrsnosti. Možeš opremiti do tri, a svaka dolazi sa nekom vrstom aktivne sposobnosti i pojačanjem statistika.
Na primer, jedna runa ti može dati direktno 10% bonusa na štetu od hladnoće, a zatim imati aktivnu sposobnost koja povećava štetu tvoje veštine za 20% tokom određenog vremenskog perioda.
Sve tri runičke sposobnosti biće ti dostupne u borbi. Možeš ih koristiti kao još jednu aktivnu veštinu.
Konačni element koji treba uzeti u obzir kada praviš optimalni build su tvoji saputnici. Baš kao tvoj lik, saputnici imaju prilično ekspanzivna stabla veština i čak opremu koju mogu nositi.
Kad god se uputiš sa svoja dva saputnika, možeš ih opremiti sa tri sposobnosti svako. Svaki saputnik ima pet različitih sposobnosti za izbor, a svaka od njih ima svoj put nadogradnje.
Očigledno, stabla veština saputnika nisu tako velika kao za glavnog lika, ali možeš značajno promeniti efikasnost pojedine veštine.
Na primer, u gore prikazanom screenshotu Davrin ima sposobnost Death From Above. To je nešto što može pozvati sa neba da izazove malu eksploziju, nanese štetu i omami neprijatelje.
Na jednoj putanji nadogradnje, možeš se u potpunosti fokusirati na to da Death From Above postane najrazorniji AoE napad koji možeš izvesti. Na drugoj, može pojačati tvoje saputnike i tebe na različite načine, postajući neka vrsta podrške.
Neke veštine prelaze sa izazivanja velike štete na pokušaj kontrole terena, poput usporavanja ili zaleđivanja neprijatelja na mestu. Ili možda želiš nekoga da leči, da drži neprijatelje na distanci, ili da jednostavno izazove što više eksplozija.
Sve su to održive opcije koje možeš koristiti kako bi dopunio svoj stil igre. Sa Mage-om ili čak Rogue-om fokusiranim na luk, neki saputnici mogu biti korisniji u kontroli terena, omogućavajući ti da ostaneš na distanci i u dometu. Ili možda mogu grupisati neprijatelje, dok ih drugi saputnik drži na mestu kako bi ti mogao da izvedeš snažan udarac.
Postoji puno izbora koje možeš napraviti ne samo u sastavu partije, već i u individualnim izborima za svoje saputnike, što može značajno pojačati tvoj preferirani stil igre.
Sinergija je reč koju koriste developeri sa tvojim saputnicima, i sigurno ima mnogo toga za pronaći. Ne samo u pogledu čiste korisnosti sposobnosti, već postoje i neke sposobnosti koje saputnici ili igrači mogu koristiti istovremeno za veliki bonus na štetu.
Količina igračkog izbora koji imaš u tome kako želiš da igraš je zaista zapanjujuća i poput ničega što sam video u akcionom RPG-u ove vrste. Nije samo stvar u izborima koje možeš napraviti, već koliko su ti izbori očigledno efikasni. Nisu to samo mali stat bonusi ovde i tamo, već ogromne promene koje dramatično utiču na to kako igraš igru.
Kao što sam već rekao, BioWare nam je na preview događaju rekao da jedva čekaju da vide kako će igrači nadmudriti razvojni tim sa neverovatnim alatima koje nam stavljaju u ruke.
Ne znam za tebe, ali open world formula je već prilično zamorna u toliko igara već duže vreme. Prečesto sjajne ideje i sjajne igre bivaju opterećene nepotrebnim „aktivnostima“ razbacanim po mapi samo da bi bilo nešto da se radi.
Dragon Age: The Veilguard ti daje najbolje iz oba sveta u smislu da ima puno istraživanja sa ručno pravljenim iskustvima igranja. Nijednog trenutka u mojih skoro 7 sati igranja igre nisam se osećao klaustrofobično ili da nisam bio uronjen u ogroman, dobro realizovan svet.
Veilguard je misijski orijentisan, tako da ćeš okupiti svoje saputnike i krenuti u misiju ili više njih u određenom području igre.
Oslobađanje od tereta dizajniranja efektivnog open worlda omogućava da Veilguard zaista zablista. Svaka misija koju sam završio bila je puna sjajnih spektakala, kul scena, ili izvrsne arene za borbu sa bossom.
Oni epski trenuci vrhunca, rezervisani za velike klimakse u igrama, osećaju se kao da su iza svakog ugla u Veilguardu. Stalno sam bio oduševljen i zapanjen neverovatnim slikama i emocijama koje su ove dramatične scene konstantno prikazivale.
Najbolji trenuci mnogih igara ne pamte se po tome kako si stigao od tačke A do tačke B, već po onome što si zapravo radio kada si stigao tamo. Te fino podešene sekvence igranja koje zaista pokazuju igru u najboljem svetlu.
Više ili manje, to je u osnovi ono što Veilguard jeste. Prolog te odmah ubacuje u ono što su developeri želeli da oseća kao poslednja misija igre, veliki trenutak koji zaključuje priču kako bi postavio scenu. Od tog trenutka nadalje, Veilguard te ne pušta.
Naravno, ne mogu da zamislim da je cela igra toliko ludo cool kao što je bila u mojoj demonstraciji. Delovi igre koje su odlučili da nam pokažu postavljeni su sa razlogom, na kraju krajeva. Bez obzira na to, mislim da ima puno toga čemu se možemo radovati.
Ne želim da misliš da je Veilguard samo visokooktanska akcija sve vreme, jer BioWare ima reputaciju za kreiranje dobrih priča – posebno u pričama o saputnicima koje srećeš na putu.
Ti intimni momenti sa likovima su i dalje prisutni. Između misija, bićeš u svojoj bazi operacija, The Lighthouse-u, gde svi mogu da se opuste i sabiraju misli. Imaćeš priliku da razgovaraš i saznaš mnogo više o saputnicima i svetu u celini.
Svi oni su dobro osmišljeni sa jasno definisanim ličnostima, uverenjima, željama, ciljevima i svim ostalim što čini odličan karakter. Upoznavanje ovih likova je ono gde zaista počinjemo da stavljamo ostatak sveta, koji preti uništenjem, u perspektivu.
The Lighthouse je utočište unutar Veila gde tvoj tim može da se druži, ali brzo ćeš dobiti pristup drugom delu Veila za putovanja: The Crossroads.
The Crossroads je mesto unutar Veila koje omogućava brzo putovanje širom sveta. To je prostran set ruševina, struktura, tamnica i još mnogo toga što tek čeka da bude otkriveno.
Možeš se baviti Crossroads-om koliko god želiš. Kada stigneš do glavne tačke brzog putovanja da bi stigao negde u svetu, ne moraš mnogo da radiš u Crossroads-u.
Međutim, tu ima mnogo priče i sporednih misija. Pun je zagonetki open world tipa, nasumičnih događaja i zadataka na koje možeš naleteti. Na primer, u jednoj od misija sam naleteo na staro sećanje iz Solasove prošlosti, doživevši ga iz prve ruke dok sam istraživao tamnicu.
Dragon Age: The Veilguard deluje kao rođak Baldur’s Gate 3. Znam koliko ludo zvuči ta rečenica, posebno s obzirom na BioWare-ovu istoriju u serijalu Baldur’s Gate.
Oba su RPG-ovi sa neverovatnim alatima za igračku slobodu, sa stvarnim posledicama koje menjaju igru. Oba se uveliko fokusiraju na duboke, povezane priče sa saputnicima i članovima partije. Obe igre ti omogućavaju da se igraš koliko god želiš sa svojim sistemima borbe.
Ukratko, i po dizajnerskoj filozofiji i po kvalitetu, mislim da je Dragon Age: The Veilguard za akcione RPG-ove ono što je Baldur’s Gate 3 za CRPG-ove.
Možda je prerano reći to, s obzirom na to da postoji mnogo igre koju nisam video, ali ne mislim da sam ikada izašao sa boljim osećajem o kvalitetu igre nego sa Veilguardom.