Home AI Autorska prava i veštačka inteligencija (10.deo)

Autorska prava i veštačka inteligencija (10.deo)

Deo 10: Pitanja licenciranja za sadržaj generisan veštačkom inteligencijom

by Ivan Radojevic
ai

Autorska prava i veštačka inteligencija (9.deo)https://www.itnetwork.rs/autorska-prava-i-vestacka-inteligencija-9-deo/

Sa razvojem veštačke inteligencije, sve više sadržaja – tekstova, slika, muzike i video materijala – generišu algoritmi i mašine umesto ljudi. Ovi AI generisani sadržaji, mada inovativni i potencijalno korisni, donose složena pravna pitanja, posebno u vezi sa licenciranjem i pravom na distribuciju i profit. Pošto AI modeli nisu ljudska bića, pitanje vlasništva i licenciranja generisanih dela postaje pravno i etički izazovno. Ko treba da ima pravo na profit? Da li je to kreator AI sistema, korisnik koji je inicirao generisanje sadržaja, ili niko uopšte?

Ko poseduje prava na AI generisani sadržaj?

  • Razvojni tim i kompanija koja je stvorila AI: Prema ovom stavu, AI je alat u vlasništvu kompanije, pa shodno tome, i svi rezultati koje proizvodi treba da pripadaju onima koji kontrolišu sam sistem. Ovakav pristup je sličan tradicionalnim pravilima u poslovnom okruženju, gde kompanije zadržavaju vlasništvo nad proizvodima koje stvaraju njihovi zaposleni.
  • Korisnik koji generiše sadržaj: Drugi pristup podrazumeva da prava pripadaju korisniku koji je pokrenuo proces generisanja sadržaja. Korisnik postavlja parametre i utiče na konačni izlaz, zbog čega bi on mogao da bude priznat kao vlasnik.
  • AI generisani sadržaj kao javni domen: Postoji i ideja da AI generisani sadržaj treba smatrati delom javnog domena. Pošto nema direktne ljudske kreativnosti, ovi sadržaji bi bili dostupni za upotrebu svima, bez ograničenja.

O ovome svo pisali više u prethodnim tekstovima.

Pitanja licenciranja i modeli licenci

Autorska prava i veštačka inteligencija (10.deo) 1

  • Licenciranje AI generisanih sadržaja: Licenciranje AI generisanih sadržaja omogućilo bi pravnu zaštitu i kontrolu nad načinom na koji se sadržaj koristi, čime bi se obezbedila finansijska korist za vlasnike. U zavisnosti od modela, licence mogu biti ekskluzivne (gde licenca dozvoljava jednoj osobi ili kompaniji da koristi sadržaj) ili neekskluzivne (gde više korisnika može licencirati isti sadržaj).
  • Rojalti modeli: Rojalti modeli mogu biti način za nadoknadu i pravičnu podelu profita od AI generisanog sadržaja. Na primer, kompanije koje razvijaju AI sisteme mogle bi uspostaviti rojalti sistem gde korisnici plaćaju naknadu za korišćenje generisanog sadržaja, a kompanija koja je razvila AI dobija procenat od svake prodaje. Ovo bi omogućilo ravnopravno učešće svih zainteresovanih strana u profitu.
  • Licenciranje kao usluga (SaaS model): Neki AI alati već funkcionišu u okviru modela „softver kao usluga“ (SaaS), gde korisnici plaćaju za pristup alatima i mogućnost generisanja sadržaja. U ovom modelu, prava na generisani sadržaj mogu ostati u vlasništvu kompanije, dok korisnici dobijaju ograničenu licencu za upotrebu generisanog materijala za svoje svrhe, ali bez prava na komercijalnu distribuciju ili ekskluzivnost.
  • Transfer vlasničkih prava: Za korisnike koji žele potpunu kontrolu nad AI generisanim sadržajem, kompanije bi mogle ponuditi opciju transfera vlasničkih prava uz odgovarajuću naknadu. Na ovaj način, korisnici bi dobili pravo na ekskluzivno vlasništvo nad generisanim sadržajem, dok bi kompanija dobila nadoknadu za ustupanje prava.

Etička pitanja i pravičnost u distribuciji profita

  • Pitanje autentičnosti i kreativnosti: AI generisani sadržaj izaziva pitanja o autentičnosti i kreativnosti, jer je proizvod algoritma i statističkih obrazaca, a ne ljudske inspiracije. Ako se AI sadržaj koristi u komercijalne svrhe, postavlja se pitanje da li on ima istu vrednost kao delo stvoreno od strane umetnika ili pisca, i ko treba da ima prava na profit od takvog sadržaja.
  • Podrška umetnicima i stvaraocima: Kako AI alati postaju sve češći u kreiranju sadržaja, tradicionalni umetnici, fotografi i pisci mogu biti ugroženi. Mnogi AI alati se obučavaju na sadržajima koji su prvobitno kreirali ljudi, iako autori možda nisu dali dozvolu za korišćenje njihovog rada u ovom kontekstu. Da bi se održala pravičnost, modeli licenciranja bi mogli uključivati naknade koje bi bile isplaćivane kreatorima originalnih dela korišćenih u obuci AI sistema.
  • Informisanje korisnika i transparentnost: U mnogim slučajevima, korisnici ne znaju da li je sadržaj koji koriste generisan AI, što može stvoriti zabunu i probleme sa kredibilitetom. Licenciranje bi moglo da uključi obavezu da se AI generisani sadržaj jasno označi kao takav, kako bi korisnici i potrošači bili svesni njegovog porekla.

Mogući pravni okviri za licenciranje AI generisanih sadržaja

Autorska prava i veštačka inteligencija (10.deo) 2

  • Unapređenje postojećih zakona o autorskim pravima: Zakoni o autorskim pravima bi mogli biti prilagođeni kako bi uključili specifičnosti AI generisanih sadržaja. Na primer, zakoni bi mogli definisati ko ima pravo na sadržaj generisan pomoću AI, kao i načine za dodelu licenci i kontrolu distribucije.
  • Uvođenje posebnih kategorija licenci: Uvođenje licenci posebno za AI generisane sadržaje omogućilo bi jasno razdvajanje ovih sadržaja od tradicionalnih dela. Ovakve licence bi mogle ograničiti način na koji se sadržaj koristi i precizirati ko ima pravo na komercijalnu upotrebu i profit.
  • Regulatorna podrška i međunarodne organizacije: Svetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO) i druge međunarodne institucije mogle bi da igraju ključnu ulogu u uspostavljanju uniformnih standarda za licenciranje AI generisanih sadržaja na globalnom nivou. Ove organizacije mogu pomoći u razvoju regulative koja bi omogućila da prava i obaveze svih uključenih strana budu jasno definisani. Sa međunarodnim standardima, omogućila bi se zaštita prava autora i transparentnost u komercijalnoj upotrebi AI generisanog sadržaja u različitim pravnim jurisdikcijama.

Zaključak

Licenciranje AI generisanih sadržaja predstavlja izazovno, ali ključno pitanje u modernom pravnom i kreativnom pejzažu. Određivanje vlasništva i prava na profit od ovih sadržaja zahteva razvoj novih pravnih okvira koji će biti usklađeni sa digitalnim trendovima i potrebama tržišta. Uz pravičnu licencu, AI sadržaj može biti komercijalno koristan, a prava kreatora, bilo da su u pitanju programeri ili umetnici, mogu biti zaštićena.

Pravni i etički okviri koji podržavaju transparentnost i poštuju kreativni trud ljudi, omogućiće održivu integraciju VI u kreativne i komercijalne procese. Na taj način, AI može postati snažan alat koji će obogatiti kulturno stvaralaštvo i kreativne industrije, a da pri tome poštuje vrednosti i prava koja su temelj intelektualne svojine.

Nastaviće se…
Milena Šović, M.Sc.,CSM
Prompt Engineer & AI Educator

Možda će vam se svideti i