Većina ljudi živi u uverenju da mogu obrisati svoje postove, poruke ili lične podatke s interneta kad god požele. Saslušanje o tehnologiji održano u SAD-u prošle sedmice dovelo je tu pretpostavku u pitanje.
Peiter Zatko, bivši šef sigurnosti za Twitter, izjavio je pred odborom američkog Senata prošli utorak da nije sigurno da će Twitter brisati podatke korisnika koji odluče obrisati svoje račune. To priznanje došlo je nakon njegovih već ionako dramatičnih optužbi koje su prošli mesec objavili CNN i Washington Post, prenosi CNN.
U svom svedočenju, Zatko je optužio Twitter da ne garantira brisanje korisničkih podataka, u nekim slučajevima zato što je zagubio te informacije. Twitter se pokušao odbraniti od optužbi: iz tehnološkog giganta su rekli da izjave “stvaraju pogrešan narativ” o firmi. U odgovorima na upite CNN-a, iz Twittera su rekli imaju radne procese kojima se “započinje procedura brisanja”, ali nisu jasno naveli dovode li proceduru kraju.
I dok su Zatkove optužbe neverovatne, one služe za dodatni podsetnik o tome kako smo ponekad nepromišljeni pri deljenju svojih podataka online. “To sve zvuči vrlo jednostavno, ali kakve god informacije o sebi objavite, nemojte više očekivati da one mogu postati privatne”, kaže Sandra Matz, istraživačica društvenih mreža i profesorica na Columbia Business School. “Gotovo je nemoguće maknuti nešto s interneta.”
Čini se da po pitanju kontrole naših podataka ulozi nikad nisu bili veći. U SAD-u, nedavna odluka Vrhovnog suda kojom se srušilo dotad federalno garantovano pravo na pobačaj otvara mogućnost pretraživanja istorije pretrage, podataka o lokaciji ili poruka kako bi se kažnjavali oni koji na internetu traže informacije o pobačaju.
Peiter Zatko, bivši šef sigurnosti za Twitter, izjavio je pred odborom američkog Senata prošli utorak da nije sigurno da će Twitter brisati podatke korisnika koji odluče obrisati svoje račune. To priznanje došlo je nakon njegovih već ionako dramatičnih optužbi koje su prošli mesec objavili CNN i Washington Post, prenosi CNN.
U svom svedočenju, Zatko je optužio Twitter da ne garantuje brisanje korisničkih podataka, u nekim slučajevima zato što je zagubio te informacije. Twitter se pokušao odbraniti od optužbi: iz tehnološkog giganta su rekli da izjave “stvaraju pogrešan narativ” o firmi. U odgovorima na upite CNN-a, iz Twittera su rekli imaju radne procese kojima se “započinje procedura brisanja”, ali nisu jasno naveli dovode li proceduru kraju.
I dok su Zatkove optužbe neverovatne, one služe za dodatni podsetnik o tome kako smo ponekad nepromišljeni pri deljenju svojih podataka online. “To sve zvuči vrlo jednostavno, ali kakve god informacije o sebi objavite, nemojte više očekivati da one mogu postati privatne”, kaže Sandra Matz, istraživačica društvenih mreža i profesorica na Columbia Business School. “Gotovo je nemoguće maknuti nešto s interneta.”
Čini se da po pitanju kontrole naših podataka ulozi nikad nisu bili veći. U SAD-u, nedavna odluka Vrhovnog suda kojom se srušilo dotad federalno garantirano pravo na pobačaj otvara mogućnost pretraživanja istorije pretrage, podataka o lokaciji ili poruka kako bi se kažnjavali oni koji na internetu traže informacije o pobačaju.
U julu, kompanija Facebooka, Meta, suočila se s oštrim kritikama nakon što je objavljeno da je policija u Nebraski došla do privatnih poruka u Messengeru i temeljem njih digla optužnicu protiv tinejdžerice i njene majke zbog obavljanja ilegalnog pobačaja. U tom trenutku nisu postojale nikakve indikacije da su sporne poruke prethodno bile obrisane.
Ravi Sen, istraživač cybersigurnosti i profesor na Univerzitetu A&M u Teksasu, kaže da bi policija i neke druge skupine “s resursima i pristupom pravim alatima i stručnjacima” vrlo verovatno mogli doći u posed izbrisanih podataka u nekim slučajevima.
Sen kaže da većina ljudi uopšte ne zna gde sve njihovi podaci završe. Bilo kakva objava, email, direktna poruka ili komentar na društvenim mrežama, tipično se sprema na korisnikov uređaj, uređaj primaoca i servere platformi čiju uslugu oni koriste. “U idealnom slučaju”, kaže, “ako korisnik koji je kreirao sadržaj i obriše, on bi trebao nestati sa sve tri lokacije.”
Ali u stvarnosti, dodaje, to i nije tako jednostavno.
Sen navodi da možete kontaktirati kompanije i direktno od njih zatražiti da obrišu vaše podatke sa svojih servera, iako mnogi nikad ne preduzimaju taj korak. Šanse da će neko doći do izbrisanih poruka s korisnikovih uređaja smanjuju se s vremenom, govori Sen.
Najbolji način kako kontrolisati podatke online je da koristite aplikacije koje nude potpunu enkripciju, savetuju stručnjaci za privatnost. Takođe je važno da upravljate svojim postavkama za cloud kako biste osigurali da privatni podaci s usluga s enkripcijom nisu dostupni negde drugo.
Ipak, čak i sa svim mogućim merama sigurnosti koje možete poduzeti, jednom kada nešto objavite na internetu, “izgubili ste kontrolu”, kaže Matz.
“Čak i kad bi npr. Twitter izbrisao objavu ili ako je sami izbrišete sa, recimo, Facebooka, moguće je da je neko drugi već kopirao sliku koju ste objavili”, upozorava ona.
Matz svima preporučuje da više razmišljaju o tome što dele na platformama Big Tech kompanija. Koliko god to pesimistično zvučalo, ona kaže da je preteran oprez na internetu uvek dobra ideja. “Jednostavno pretpostavite da svako može koristiti sve što stavite na internet i da će vaše objave ostati tamo večno”, zaključuje Matz.