Sve u svemu, franšiza Monster Hunter je i dalјe prilično jedinstvena. Čak i nakon 15 godina, vrlo mali broj drugih programera je napravio pravu igru za Capcom-ovu krunu. Tu je God Eater, koji je verovatno najplodniji sa skoro desetak igara, a nedavno je Dauntless zakoračio u reku, usmeravajući njegovu mrežu prema prilivu gejmera uživo koji su preplavili Fortnite jezero. I onda, naravno, imali smo Toukiden, koji je razvio Koei Tecmo’s Omega Force, kreatori Dynasty Warriors-a. Blistav, brz odgovor na metodičniji pristup Monster Hunter-a. Manje priprema pre lova i više preteranog zasleplјivanja, Toukiden je bio možda najbliža stvar rivalu Monster Hunter-a. Do sada, tj. sa pojavom Wild Hearts-a, Omega Force je uspeo da podigne njegov šator na kamenoj ničijoj zemlјi između njegovog sopstvenog Toukidena 2 i Monster Hunter World-a.
Rezultat je igra sa velikim delom veličanstvenosti i vizuelnog sjaja World-a iz 2018., začinjena mentalnim, svesno neurednim oružjem i dizajnom čudovišta za koji je Toukiden uvek sugerisao da je Omega sposoban. I bogami, to je dobra zabava.
Pre nego što nastavimo dalјe, možemo da se obratimo i Rathalos-ima u prostoriji, koji trenutno cepaju prostirke i pale zavese: Wild Hearts u velikoj meri pozajmlјuje od Monster Hunter-a. Ovde ima dovolјno za izvinjenje i doći ćemo do svega, ali barem na površini, ovo mnogo liči na Monster Hunter World. Bilo bi lepo reći da je sve to duboko u koži, i većina toga jeste, ali istina je da Wild Hearts ne bi postojao bez Monster Hunter-a. Što je kao da kažete Dungeons & Dragons ne bi postojali bez Lord of the Rings – nije nužno loša stvar biti inspirisan. I Wild Hearts ima dovolјno u rukavu da izvuče više od čudnog asa.
Počinje vašim dolaskom u zemlјu Azuma, gde je stranac na logorskoj vatri savršen razlog da iznesete vašu pozadinu, izabranu sa liste opcija koje, iznenađujuće, utiču na dijalog kasnije. Zatim se radi o prilično sveobuhvatnom kreatoru likova pre nego što obavezna borba u kojoj ne može da se pobedi pokrene priču. Grad Minato je u nevolјi, dok opasne divlјe zveri poznate kao Kemono pustoše okolna ostrva. Kemono su ogromna stvorenja, uvrnute verzije obične divlјe životinje mutirane sa lokalnom florom.
Kao i kod drugih igara ovog žanra, fokus je na tome da se suprotstavite ovim čudovištima, solo ili sa prijatelјima, da ih rastavite u delove poput stare Cortina-e i napravite novo oružje i oklop da biste pobolјšali vaše šanse za preživlјavanje. To je otprilike onoliko crno-belo koliko mi možemo da napravimo, jer način na koji Wild Hearts to radi je ono što ga zaista izdvaja od njegovih kolega po žanru.
On nije nužno sam lov. To je zapravo prilično formulisano: pratite zver preko pejzaža, šamarajte je dok se ne povuče, pratite je do njene jazbine i završite posao. Ali jedinstvena prodajna tačka Wild Hearts-a su Karakuri, i to nije ništa drugo do genijalno. Nadareno Karakuri Seedna početku priče, vaš lovac je jedinstven (nekako, ignorišite multiplayer za potrebe priče) u njegovoj sposobnosti da rukuje ovom drevnom tehnologijom.
Karakuri tkaju Celestial Thread u sve vrste struktura za upotrebu u i van lova. Svako ko je video trejlere i pomislio da izgleda kao trik, biće iznenađen. Postoji na desetine upotreba za Karakuri-e, uklјučujući i pravlјenje stvarnog nameštaja koji ćete staviti u vaš kamp ili dom. Pre svega, ovo je mehanika koja potpuno menja igru.
Pozivate ga tako što ćete držati levi bamper i pritisnuti dodelјeno dugme. Trenutno je, intuitivno i pored nekoliko problema na zamršenom terenu, neverovatno je svestrano.
Videćete da se sanduci koriste u trejlerima za igru, ali u upotrebi su smešno zadovolјavajući. Ispuštanje samo jednog daje vam odskočnu dasku za vazdušni napad, ali svaki vam daje dodatnu visinu i povećanje štete. Ne postoji ništa u bilo kojoj drugoj lovačkoj igri koja bi mogla da se poredi sa završavanjem teške borbe sa savršeno tempiranim zaronom labuda u žaru bitke – i to nije hiperbola. Veliki smo fanovi Monster Hunter World i Rise, ali smo imali više trenutaka neobuzdane radosti sa Wild Hearts.
Tu je džinovski čekić sa oprugom, jedrilica za brz transport preko ogromnih mapa, tu su odskočne daske i zamke i zip-linije. Međutim, više od toga, možete da dočarate i uslužne programe. Napravite radni sto bilo gde na mapi, instalirajte kule za prisluškivanje da biste tražili Kemonos i tajne, pa čak možete da napravite uređaje koji vam fabrikuju hranu. Možete jesti pre ili tokom lova kombinovanjem pojedinačnih sastojaka, ili možete da sušite, kiselite ili fermentirate sastojke tokom nekoliko lova koristeći Karakuri. Način na koji su glavni uređaji otklјučani je takođe kul, jer ćete ih razvijati tokom određenih borbi sa određenim neprijatelјima i od tog trenutka oni su vaši. Manji “Dragon” Karakuri se otklјučavaju pomoću Kemono Orbs koje zaradite u borbi i daju se kao nagrada.
Čak su i neka oružja napravlјena od Karakuri Thread-a, kao što su Katana i Staff. Govoreći o tome, postoji 8 jedinstvenih arhetipova oružja i desetine varijacija. Kao i u Monster Hunter-u, vrlo malo oružja može da se smatra niskom veštinom. Katana je najprikladnija za početnike, ali čak i ona ima nekoliko slojeva za kopanje. U početku ćete imati 5 dostupnih, a kasnije još tri i podstičemo vas da ih sve testirate. Ne možete da mešate dugmad ni sa jednim od njih, a igra vas namerno ne uči ničemu osim osnovama. Svako oružje ima više kombinacija, kao i napade koji reaguju sa različitim Karakuri-em. Neki imaju merače punjenja, neki imaju više obrazaca i moraćete da posvetite vreme da otklјučate njihove tajne.
Oklop takođe dolazi sa priloženim veštinama koje mogu da se povećaju i kombinuju. Stvari poput pobolјšanog kritičnog napada, elementalnog otpora ili mogućnosti da nosite više Thread-a. Postoji na desetine različitih veština, i više mogu da se otklјučaju pomoću talismana, od kojih možete da opremite do 5. Možete da nadogradite oklop niz različite staze koje zauzvrat prenose dodatne bonuse ili otklјučavaju veštine specifične za put.
Ali ono što često izneverava lovne igre je neprijatelјski dizajn. Nikada nismo mnogo osećali kada smo se borili sa Oni-em u Toukiden-u ili Arigami-em u God Eater 3. Oni su samo velika čudovišta. Sa druge strane, Wyverns u Monster Hunter-u i Dauntless-ovi Behemoths-i imaju stvarnu ličnost i osećaju se kao prave zveri. Wild Hearts spada u ovu kategoriju. Čak se i čudovišta koja dele slične okvire kao što su Gritdog i Goldshard osećaju potpuno različito jedan od drugog. Imaju kontre, kombinacije, juriš napade i pin napade, i svaki od njih ima besni mod koji menja bojno polјe i povećava njihovu moć i brzinu.
Svaki od njih se čini gotovo nepremostivim pri prvom susretu, ali ćete polako ali sigurno naučiti njihove reči i zaklјučke. Imajući to u vidu, neki od njih imaju suludu količinu poteza, i iako mogu da se namame u specifične napade, postoji slučajnost koja može da vas iznenadi i koja će vas iznenaditi. Nervirajuće je što neki potezi imaju stopu pogodaka od 100% u određenom opsegu, a kutije za pogodak su često ili previše velikodušne ili suviše tesne. Neki od Kemono-a su potpuno neumolјivi i moraćete da sačekate dok se ne izmore ili, u nekim slučajevima, preterano naprežu i posrnu – ili naravno postoje Karakuri. Bedemi i zidovi od štitova mogu da zaustave jurišne zveri, dok postoje načini i sredstva da se obore leteći neprijatelјi za brzu odmazdu. Ipak, budite svesni: borićete se sa jednom od najnepokornijih kamera koje smo videli. Nije sjajno posmatrati radnju kroz žbun iz ugla odmah ispod Hunter-ove guzice, ali to će se dogoditi.
Dovođenje prijatelјa ili stranaca sa sobom je dobar način da se izjednače šanse, iako će Kemono biti jači i čvršći ako to učinite. Možete da smanjite šansu da se vozite tako što ćete oživeti jedni druge ako ste brzi i dovolјno srećni da dođete do njih pre nego što nestanu, što dodaje veći element timskog rada. Čak i ako igrate solo, nećete biti sami: postoji lik za podršku kojeg možete da izaberete da uvek vodite sa sobom. Nećemo da kvarimo ko je ili šta je, ali za solo igrače to je često bukvalno spas.
Multiplayer je takođe super lak. U solo lovovima, zahtevi za pomoć od drugih igrača će se manifestovati kao blistave Hunter Gates u koje možete da uskočite čak i usred vaše sopstvene misije, a igranje sa prijatelјima najviše podseća na Guiding Lands u Monster Hunter World-u, omogućavajući vam da se grupišete i zajedno lovite koliko želite. Postoji i asinhroni element, jer će se Karakuri koji su izgradili drugi igrači često pojavlјivati u vašem svetu, dajući vam sanduke i zip linije koje vas ništa ne koštaju.
Ako Wild Hearts ima pravi problem, onda je to nedostatak jasnoće. Objašnjava vrlo malo, od toga kako da proširite vaš uticaj i povećate koliko Dragon Karakuri možete da prizovete u oblasti (ovo su stvari poput šatora i lovačkih kula), do toga kako bolesti i elementi utiču na Kemono. Postoje mehanike koje jednostavno nisu razjašnjene. Isto tako, mogućnost nadogradnje oklopa na bilo koji od dva puta je loše objašnjena, a nespretni meni oklopa ne pomaže.
Sve u svemu, ovo su manje zamerke i sve ćete shvatiti dok igrate i eksperimentišete. To je igra koja želi da istražujete, ne samo da su to živahni, detalјni biomi, već i njeni zamršeni sistemi.
Wild Hearts je fantastična video igra. Ima toliko duha i ličnosti, i toliko je dizajniran sa zabavom na umu. Da, to je izazovno i neki od Kemono-a će testirati vašu veštinu i strplјenje, ali ima toliko toga za pronaći i dirinčiti, tajni u divlјini koje treba otkriti, desetine i desetine oružja da se dođe do zanata, sporedne misije, ponovlјivi lov, opciono Karakuri za otklјučavanje. Trebaće vam 40 – 50 sati da vidite sve lovove, ali postoji potencijalno beskonačna mogućnost ponovnog igranja u farmerskim setovima oklopa i oružja. Nikada se ne oseća kao samo klon nečeg drugog, a sa Karakuri mehanikom nudi dovolјno originalnosti da ponosno stoji uz ono što je bilo ranije.
Pozitivno:
- Karakuri su genijalni.
- Veliki izbor oružja.
- Kemono izgleda sjajno.
- Mnogo za videti i raditi
Negativno:
- Kamera treba doradu
- Neki problemi sa frekvencijom kadrova na PC-u