Home GAMES Vertigo 2

Vertigo 2

by ITN Team

Dugo očekivani nastavak Vertigo je stigao, donoseći sa sobom još jednu dozu svog prepoznatljivog, gotovo Half-Life-ovskog stila i izuzetno čudnog, ali zaraznog univerzuma. Da li Vertigo 2 nadmašuje original? Ne moram vas držati u neizvesnosti jer ste već pročitali naslov. Brzi odgovor: Da. Za detaljniji odgovor, nastavite čitanje. Kao i prva igra u serijalu, ponovo vam je zadatak da se linearno borite putem do kuće kroz naučnu ustanovu zaraženu robotima i vanzemaljcima, ali nastavak postavlja mnoštvo novih svetova i oblika života između vas i vaše verzije Zemlje. Zaista vam nije potrebno da igrate originalni Vertigo kako biste se izgubili u čudnoj i prostranoj priči Vertigo 2, iako bih vam to predložio – ako ništa drugo, onda zbog prirodnog pristupa priči i otprilike još četiri sata ispaljivanja.

Čak i ako ste kao ja igrali Vertigo Remastered 2020. godine, možda i dalje nemate pojma šta se zapravo dešava u nastavku. Franchise-ov stil apsurdnog naučno-fantastičnog kiča dobija novi sloj gustine priče ovoga puta, koji može biti previše gust i zamršen za većinu. Bez obzira da li se odlučite da se angažujete u priči ili ne, činjenica je da je osnovna igra nesumnjivo trijumf nad originalom i mnogim drugim VR pucačinama.

Ne bih oklevao nazvati ga najboljom igrom za PC VR do sada u 2023. godini, što je dvostruko impresivno jer je praktično napravljena od strane jedne osobe, Zaka Tsiakalis-Brauna. Iskreno, s obzirom na veličinu doživljaja, ekrani sa zasluzima u Vertigo 2 su najkraći koje sam ikada video.

Iako ne uzimamo u obzir veličinu tima ili budžet – samo krajnji proizvod – ipak treba spomenuti da je ova igra, koja je tako čvrsta i pametna, izgrađena od strane vrlo (vrlo) malog tima bez onog tipa AAA budžeta koji smo videli kako se rasipa.

Iako odaje počast nekim velikim naslovima u svetu igara, Vertigo 2 je potpuno prilagođen VR-u. Njegovih 14 sakupljenih oružja ima jedinstvene mehanike punjenja, koje su sve dizajnirane s VR korisnicima na umu. Naglasak na korisničkom iskustvu oružja znači da nećete gubiti vreme s realnim akcijama kao što su povlačenje klipa ili manipulacija ručkama punjenja, što je bolje prilagođeno za realistične borbe sa mnogo sporijim ritmom igranja. Neće proći dugo dok ne otkrijete da će se soba čudaka magično pojaviti, odlučna da vas vrati na poslednju tačku snimanja; realizam jednostavno nije bitan ovde.

Punjenje oružja obično zahteva da izbacite potrošeni okvir (ili neku vrstu spremnika) pritiskom na dugme na kontroleru, zatim uzmete novi okvir iz futrole na vašem levom kuku I ubacite ga u otvor za okvir. Obično ćete odmah imati samo tri takva okvira na raspolaganju, jer se municija automatski obnavlja vremenom. Tu je mali brojač gde bi trebao biti okvir.

To znači da ćete tokom avanture uglavnom koristiti efikasnija oružja, ali u velikim borbama i borbi sa glavnim likovima ćete se oslanjati na slabija oružja poput početnog pištolja dok čekate da omiljena oružja ponovo budu operativna. Dodatno, automatsko obnavljanje municije znači da nećete stalno morati skupljati po nivoima, osim povremenih zaliha zdravlja ili bombi koje ćete pronaći sakrivene na određenim mestima.

Razvijanje mišićne memorije za brzo punjenje, pucanje i prebacivanje na novo oružje zahteva vreme, što može dodati izvesnu dozu neočekivane teškoće tokom borbe. Ipak, sistem inventara sa točkom za odabir oružja je dovoljno pristupačan da vam omogući da vremenom razvijete tu veštinu i da je uspešno koristite kako se mešavina i broj neprijatelja povećava.

Srećom, možete unaprediti nekoliko oružja u svom arsenalu, što je slično Half-Life: Alyx, i dostupno samo na jednokratnim sintetizatorskim tačkama koje srećete tokom svoje jednosmerne avanture kroz 18 poglavlja igre.

To je isprobana i dokazana metoda koja vas prisiljava da potpuno istražite nivoe, jer se stanice za modifikaciju mogu nalaziti pod vodom, u pećinskim prolazima koji ne vode nikuda ili sakrivene iza gomile arhivskih ormara. To nije izuzetno dubok sistem unapređenja, ali je dovoljan da održi važnost početnih oružja kako napredujete kroz arsenal većih i moćnijih oružja.

Kao i prvi deo serijala, Vertigo 2 se uglavnom fokusira na velike i divlje borbe sa bosovima, od kojih postoje 10 novih susreta. Neću vam otkrivati detalje o njima, iako su uglavnom onakvi kakve biste očekivali, tj. posebne bitke u arenama srednje veličine koje zahtevaju da iskoristite okolinu i svoje najmoćnije oružje u svoju korist. Iako su prilično standardni, bosovi su dovoljno različiti i raznoliki da održe vašu pažnju, i imaju obrasce napada koje ćete morati da dešifrujete, verovatno nakon jedne ili dve smrti.

Vertigo, međutim, ide korak dalje dodajući širok spektar neprijatelja koji se mešaju dok putujete kroz multiverzum. Štaviše, moraćete intimno upoznati sve njihove slabe tačke kako biste se kretali ka kraju igre, jer ćete se suočiti sa mnoštvom neprijatelja iz celokupnog multiverzuma odjednom.

Ono što Vertigo 2 nedostaje je širok skup zagonetki. Kvalitet onih koje postoje je dobar, iako bih zaista želeo da ih ima više. Ipak, više se radi o pucanju, bossovima, raznovrsnosti neprijatelja i čudnoj priči, i to mi odgovara.

Dugotrajna i zaista raznolika kampanja igre trajala mi je oko 10 sati da je završim na normalnom nivou težine, mada biste mogli duže provesti istražujući svaki ćošak i pukotinu u potrazi za unapređenjem oružja i „easter egg“-ovima, ili igranjem na višem nivou težine gde su neprijatelji teži za poraz.

Zarazni crtački stil igre ponovo je prikazan, ovog puta pružajući mnogo detaljnije okruženje koje je ogromno i raznoliko. Iako su modeli humanoidnih likova malo ukočeni (i možda previše avatarski), modeli i animacije neprijatelja su zaista dobro urađeni, što čini 99 posto vaših susreta u igri.

Izvan odlične, sveobuhvatne muzičke podloge, jedna od mojih omiljenih stvari u vezi sa Vertigo 2 je stalna promena očekivanja igrača.

Kada pomislite da znate o čemu se radi u Vertigo 2, naići ćete na vanzemaljca koji vam pokušava iznajmiti čamac, ili rat između robota gde morate izabrati stranu, i interdimenzionalnu svemirsku operu koja postaje uzbudljiva. Dizajn nivoa postaje jednako nepredvidiv, jer ćete biti odneseni u bilo kom trenutku u novi svet, novu misiju i konačno novo otkriće o tome zašto ste zaglavljeni u tako čudnom univerzumu. Sve je glupo i ludo, i ja to volim.

Možda ćete se suočiti sa izazovom da navodno pretražujete petospratnu zgradu u potrazi za jednim delom slagalice, ali će se misija potpuno promeniti na polovini. U drugom slučaju, trčite prema onome što bi trebalo da bude borba sa šefom, samo da biste otkrili da je to pojelo nešto mnogo veće i zastrašujuće. I sve to radi bez prekida četvrtog zida. Vaša misija može biti jednostavna, ili može biti potpuno skrenuta s puta u bilo kom trenutku.

U međuvremenu, Vertigo 2 otvoreno odaje počast serijalu Half-Life, kao i mnogim drugim igrama tokom procesa. Naći ćete VR verzije stanica za obnavljanje zdravlja u većini naučno-orijentisanih nivoa, pomešane sa mobilnim verzijama špriceva postavljenih na zidovima – definitivno inspirisano Half-Life-om. Ubodite ga u ruku, napunite se i nastavite. Takođe ćete se odmah naviknuti na njegov zvučni signal.

S druge strane, glasovi likova variraju od profesionalnih do prosečnih, što znači da će vam verovatno biti potrebni titlovi da ne propustite ni jednu reč. Nažalost, saznao sam to nakon prve sekvence koja je definitivno zahtevala titlove da bi bila razumljiva, budući da se odvija između vanzemaljca sa jakim španskim akcentom i drugog sa sopstvenim idiolektom nalik Yodi.

Kao dodatna napomena, igra takođe uključuje nekoliko opcija snimanja kada želite da snimite video igre, uključujući treće lice i glatki pogled iz prvog lica za kvalitetnije i stabilnije snimanje. U suštini, sve VR igre bi trebalo da imaju te opcije s obzirom na to koliko su korisne za snimanje video snimaka i snimaka ekrana. Čak postoji i pametni telefon koji je praktično tasterisan za funkciju snimanja ekrana Steam-a F12, što olakšava pravljenje snimaka igara u VR-u. Evo mog selfija za Instagram, sa pištoljem u ruci.

Vertigo 2 je veliko i raznovrsno mesto, i uključuje nekoliko stvari na koje treba obratiti pažnju ako ste osetljivi na mučninu izazvanu VR-om. Iskusni korisnici VR-a i ljudi koji ne reaguju negativno na veštačku locomotion ne bi trebali imati problema sa igranjem najizazovnijih delova iz ugla udobnosti, jer postoje periodični delovi sa prisilnim kretanjem koji možda neće biti prijatni za sve.

Bićete primorani da skačete kroz vazduh pomoću skakačkih platformi, da se vozite na brzo kretajućim vozilima koja nisu kontrolisana od strane lika igrača, i da se krećete bočno dok pucate, što uvodi lateralno kretanje koje neki mogu doživeti kao neugodno.

Međutim, igra u potpunosti koristi hibridni sistem locomotiona, koji uključuje glatko kretanje i teleportaciju kao prihvatljive opcije kretanja tokom igre. Ako ne želite da koristite teleportaciju, korisnici takođe mogu uključiti taster za skakanje u postavkama menija, mada to nije preporučljivo ako ste osetljivi na ovakvu vrstu kretanja.

Možda će vam se svideti i