Osim ako ste majstori fizike, samo udaranje gasa u „Trials“ igri je kao da bacate kockicu za beskonačan broj bučnih neuspeha. Najnoviji nastavak u serijalu, „Trials Rising“, ne menja mnogo toga u smislu svoje mehanike. Posle dve igre u kojima je isprobavano gomila novih ideja kako bi se videlo koje će se pokazati kao uspešne, kompanija RedLynx se vratila osnovama. Nema futurističkih glupiranja, nema odeljaka u stilu „Contra“ igara u kojima jurite i pucate, nema anime omaža. Ovde ste samo vi, u ogorčenom sukobu sa zakonima fizike, pokušavajući da pomoću svog motocikla pređete liniju cilja u preko 100 đavolskih motokros staza.
Skretanje i okretanje na vašem putu kroz prosečni „Trials“ i usputno izbacivanje protivnika samo je pola bitke, jer ćete takođe morati da budete uravnoteženi dok izvodite nesigurne i često nezgrapne platforming veštine, sa skoro baletskom preciznošću. Međutim, ovog puta ćete dobiti veliku pomoć kroz novi režim po imenu The University of Trials, i on predstavlja skoro tačno ono kako zvuči: punopravna škola koja, umesto da vam nabaci sve koncepte odjednom, vam daje pedantne lekcije o naprednim tehnikama vožnje na način koji se podudara sa onim sa čime će se igrač zaista susretati na svakom nivou. To je elegantna i zakasnela blagodet za zloglasnu težinu ovog serijala.
„Trials Rising“ takođe poboljšava svoje prethodnike u svojoj čistoj raznolikosti. Prethodne igre u serijalu držale su vas zatvorenim u sivim skladištima, ili na preteranim lokalnim mestima u vojničkom stilu u slučaju „Trials od the Blood Dragon“. Ova igra vas vodi na svetsku turneju, do prašnjavih puteva okruženih drvoredima u Americi, do nepreglednih vazdušnih tura u senci planine Fuji. Klizaćete kroz kanalizaciju i leteti kroz balone na vruć vazduh. Upadaćete na holivudske setove usred snimanja produkcija i izbegavati katapulte usred La Tomatine u Španiji. Lokaliteta ima puno, a način na koji se čini da svaki nivo naoružava ikonografiju mesta protiv vas iznova i iznova otkriva da je igra u najvećoj meri kreativna i zabavna.
Zbog toga koliko je veština potrebno za prevazilaženje čak i manjih prepreka u „Trials“ igri, uvek je bilo zadovoljavajuće da samo pređete liniju cilja. Izazovi koji postavljaju vremensko ograničenje na staze ili prisiljavaju igrače da pronađu tajne rute, dugmiće ili predmete uvek su bili dostupni igračima, ali samo kao opcija. Ovde, međutim, izazivate fantomske neprijatelje za najbolje vreme prolaza, ili pokušavate da završite ciljeve sponzorisanog ugovora (kao što je pravljenje određenog broja okreta unazad tokom prelaženja staze), ili da završite vožnju, a da ne pritisnete dugme za resetovanje. U „Trials Rising“ nema isključivanja ovih ciljeva samo da bi ste prešli tu trku iz čistog uživanja. Uvek postoji dodat, potreban cilj, a igra pronalazi načine da vas osramoti ako ne uspete da ostvarite nijedan od njih do kraja staze.
Doduše, osveta je snažan motivator, i postoji izvesno podsmehujuće zadovoljstvo da pobedite u svemu što igra baci na vas tokom određene staze, ali nagoveštaj poniženja bledi u poređenju sa vašim istinskim i žalosnim majstorstvom u „Trials Rising“: naporom. Svaka pobeda, svaki plasman, svaki ostvareni izazov, svaki ispunjeni ugovor daje vam XP i nešto novca. Levelovanje je jedini način da se otključaju sve staze igre, pa iako stvari počinju da se odvijaju na pravi način, nakon nekog vremena, stubovi cilja do sledećeg nivoa bivaju sve dalji i dalji, dok se količina XP-a koju zarađujete, čak i za najteže staze, ne prilagođava na odgovarajući način.
U međuvremenu, osim pristupa novim tragovima, napredujući po nivoima vi dobijate kutije sa plenom pune kozmetičkih predmeta kako biste prilagodili vozača i njegov ili njen motor. Možete se nadati novoj odeći, novim pozdravima ili delovima motora, a devet puta od 10 dobijate nenametljivu nalepnicu koju treba da zalepite na odeću vozača ili njegov motor, ili duplikat dela koji vam igra neće automatski uništiti. Svoj zarađeni novac možete iskoristiti za kupovinu pozdrava, ali je cena čak i za jedan pozdrav, plaćen novcem zarađenim u izazovima, apsurdna. Alternativno – i naravno da je to ovde slučaj – možete potrošiti pravi novac da biste kupili žireve, treću valutu posebno namenjenu kupovini pozdrava.
Ako vam sve ovo zvuči prilično poznato, to je zato što je ovo isto ono što je krasilo poslednje delove gotovo svakog objavljenog naslova kompanije Ubisoft u poslednje dve ili tri godine, a što je delovalo tako veštački napunjeno. Veliki deo sadržaja u „Trials Rising“ je posvećen isključivo onima koji su posvećeni igranju ove igre i samo ove igre u doglednoj budućnosti. To bi moglo da prođe u multiplejer epu kao što je „For Honor“, ali u tipičnoj „Trials“ igri ovo deluje kontraintuitivno, koja je najbolja kada je igrate u kratkim periodima, omogućavajući vam da uživate u dobro obavljenom poslu neko vreme bez stalnog pritiska da učini da osećate kao da treba da učinite više. Srećom, igranje u „Trials Rising“ je tako čvrsto da će proći sati pre nego što se taj spektar pojavi, a do tada možete da uživate u džetsetovanju po celom svetu praveći od sebe pravog Wile E. Coyote (Peru Kojota) dok se pri neverovatnim brzinama zakucavate u zidove.