Trash Quest je varlјivo jednostavna mala Metroidvania iz ekipe RedDeerGames. Grafički je jednostavan i poznat, ali ne dozvolite da vas njegova mala rakuna maska zavara: iza leđa mu se kriju neke ideje.
Podešavanje je uredno sažeto u nekoliko rečenica na početku Trash Quest-a. Ovo je svemirski brod koji se vraća kući sa njegovom posadom na aparatima za održavanje života. Ali sačekajte: jedan oblik života je izvan krio zaliva. To je panda za smeće, izvinite – rakun – a to ste slučajno vi. Nema nagoveštaja o tome šta radite tamo, ili šta vam je cilј, ali počinjete igru u kanti za smeće i odlutate da istražite ostatak broda. Verovatno ste u potrazi za komadićima ćevapa.
U početku je fascinantno koliko vam je malo smera dato. Neki murali na zidu vam daju naznaku kontrole, ali ste uglavnom prepušteni sami sebi. Trash Quest nije komplikovan u njegovim kontrolama – da padnete ‘dole’ sa ivice je otprilike onoliko zamršeno koliko postaje – tako da odsustvo držanja za ruke ne šteti igri.
Slična politika se primenjuje na dizajn nivoa. Možete da idete u kom god želite pravcu. Trash Quest nije izbirlјiv. Ali, u pravom Metroidvania stilu, možete da stignete samo tako daleko. Vaša mapa (odlična, dostupna pomoću dugmeta Y) će uskoro biti skup prostorija kojima još ne možete da pristupite. Jedan pravac će biti održiviji od drugih, a na kraju ćete težiti da pronađete nadogradnju – dvostruki skok, snažniji laser, funkciju lebdenja – koja će vam omogućiti da nastavite dalјe u jednom pravcu mape.
Razbijamo mozak od pomisli na Metroidvania-u koja čini manje da vas usmeri u pravom smeru. Postoji mapa sa jasnim pokazatelјima gde niste bili, tako da postoji bar nešto, ali uglavnom Trash Quest želi da napravite vašu sopstvenu mentalnu mapu prepreka u igri. To znači da je Trash Quest najbolјe završiti u kratkom periodu, ili rizikovati da zaboravite gde se stvari nalaze, ali generalno funkcioniše. Ovo nije ogromna igra. Većinu toga možete da zadržite u glavi.
Još eksperimentalnije, Trash Quest nema kontrolne tačke, i – što je kontroverzno – nema portala sa kojima može da se preskoče mapa. Kada umrete, a umrećete, bićete vraćeni u centralnu sobu za otpatke da počnete iznova.
Možete da vidite šta su programeri mislili: dizajn mape nije previše udalјen od sata, sa različitim prostorijama koje zrače iz ove centralne prostorije za smeće. Nikada nemate više sati od sledećeg, relevantnog dela igre. Trash Quest takođe koristi moderni Metroidvania pristup koji vam omogućava da kreirate trajne prečice, vrata koja se otvaraju bez ključa ili eksplodirajuće sanduke, tako da je put do vašeg leša malo kraći.
Ali, kao i kod mnogih eksperimentalnih ideja, teorija se ne poklapa sa stvarnošću. Deo toga se svodi na poteškoće Trash Quest-a. Kako napredujete dalјe od kante za otpatke, igra postaje sve teža. A Trash Quest može da postane izuzetno težak. Jednako tako, kako napredujete dalјe, potrebno je više vremena da se vratite tamo kada umrete. To je dvostruka kazna: ako umrete, ne samo da gubite sav napredak, već morate da putujete sve duže i duže da biste se vratili, i ta dvostruka kazna je pametna. To izaziva bes, a trajne prečice samo ublažavaju problem. Ne uklanjaju ga.
Ovaj pristup se osećao kao snažna ruka koja nas gura od Trash Quest-a. Želeli smo da ga igramo i – u velikoj meri – uživali smo u tome. Ali pomisao na bolјi napredak u ličnom rekordu, samo da bi umrli i ponovili ceo niz od početka… pa, to je bilo dovolјno da se zapitamo da igram.
Neosporno je da postoji osećaj nagrade u prevazilaženju ovih tačaka gušenja. Iako je Trash Quest težak, to nije najteži platformer na Xbox-u, a moguće je da otklјučate prečicu ili pronađete boss-a (koji dolazi sa njegovom sopstvenom tačkom rađanja, tako da vas umiranje ne resetuje u potpunosti) i osećate se kao da ste ostvarili stalni napredak. Ali prečesto smo se osećali kao da nepotrebno obnavlјamo staro tlo, a Trash Quest nije Dead Cells – nije dovolјno raznolik ili zabavan da to obnavlјanje bude radosno. Bilo je ili dosadno ili izazov koji smo osećali da smo već prevazišli.
Što je šteta, jer Trash Quest ima mnogo toga da ponudi. Poverenje koje vam daje da se krećete njegovim lavirintom je retko, i bilo je dobro setiti se gde je zaklјučana lokacija, za koju smo konačno imali klјuč. Kontrole su uglavnom dobre (naravno, lagani pištolј na RB-u deluje manje nego udarno), a dizajn nivoa – iako nije bio baš maštovit – uradio je posao i držao nas na nogama. Mi smo na oprezu sa boss-evima, koji su uglavnom sekvencirani napadi koji se graniče sa kišom od metaka, jer su neverovatno oštri sa poteškoćama, ali su često veoma efikasni.
Trash Quest je kompetentna Metroidvania koja ima hrabrosti da isproba nekoliko dizajnerskih ideja. Ukida smernice, ostavlјa vam slobodu da istražujete i uklјučuje pristup smrti poput Dark Souls-a. Dva od tri rade dobro, ali poslednji posustaje. Ponavlјanje prethodnih koraka postaje zamorno i gubi motivaciju da mapirate rupe u igri. Ovde postoji pristojna igra sa nekim dobrim idejama, ali ćete ih videti kako se ponavlјaju više puta nego što biste želeli.
Za:
- Jednostavan i efikasan Metroidvania nivo dizajna
- Kontrole rade dovolјno dobro
- Progresivan pristup rukovanju i navigaciji
Protiv:
- Umiranje i obnavlјanje vaših koraka je naporan posao
- Boss-evi su nedosledni u njihovoj težini
- Ostaje relativno generički