Život je putovanje, život je zagonetka. Daaa. Svi to znaju i podjednako su svesni da je život takođe mnogo drugih stvari. Za dobrobit ‘The Sojourn’, međutim, život je najbolјe precizirati na ova dva svojstva, a rezultat je ležerna šetnja gde svaka grupa samozadatih zagonetki vodi do sledećeg poglavlјa u onome što započinje kao bebin život. Beba odrasta kao mladić kroz niz zlatnih statua pronađenih na putu, susrećući se sa lјudima koji utiču na njega u mnogim aspektima sveta u kojem živi. Alternativno, statue možete da zanemarite i tretirate The Sojourn kao niz pametnih, složenih zagonetki koje su postavlјene u jednom prelepom okruženju.
Za razliku od igara kao što su Myst ili The Witness, The Sojourn je uglavnom linearni put od jedne slagalice do druge. Prvo područje započinje kao šetnja kroz osnovne toutorijal zagonetke, klešući osnovne tehnike u jednoj po jednoj sobi, ali čak i kad se stvari malo otvore, još uvek postoji linearnost prema njoj. Ovo nije loše, jer čak i kada ste u malom čvorištu sa nekoliko otvorenih soba, najbolјe je da se borite sa njima, zbog postojane krive teškoća u usponu. Trik koji naučite u sobi II samo je deo onoga što će vam trebati u sobi IV, mada srećom, s vremena na vreme baca softball da vam se mozak ne pregreje. Ipak, smisliti kako da koristite svetlost i mrak i koji alati moraju da se napajaju i koji treba da budu uklјučeni samo kratko, zadatak je koji zahteva neverovatno logičan um ili dobru količinu pokušaja i grešaka. Verovatnije, međutim, sve odjednom u jednakoj meri.
The Sojourn je zagonetka iz prvog lica o manipulisanju svetlošću i tamom da bi se pronašao put do izlaza. Svaka soba je lep, kontemplativan prostor, a elementi staze lete iz svih pravaca, kako bi se okupili u beskrajno fascinantnom procesu montaže kada uđete. Podrazumevano stanje svake sobe je vedro i sunčano, što omogućava lep pogled, ali mrak je ono što oživlјava elemente slagalice. U najranijim fazama postoji blistava bela platforma koja unosi mrak izvesno vreme, sa nekoliko različitih efekata. Putevi koji nedostaju popunjavaju se, statue mogu da se aktiviraju i tu je lep vizuelni efekat tamo gde se valovi vrte po ivicama okoline. Tama mnogo podseća na tehniku razbijanja srca sa pet tačaka Kill Bill-a u kojoj možete da se družiti koliko želite, ali bilo koji pokret približava vreme njegovom kraju. Zagonetke su podešene tako da uvek postoji lep ublaživač između količine kretanja i količine koja vam treba, ali i dalјe morate da je efikasno koristite ili će most napravlјen od želјe za razmišlјanje nestati ispod vaših nogu. Najgora sledeća stvar koja se dešava je da se vratite i pokušate ponovo, jer The Sojourn je o shvatanju stvari, a ne da ubije igrača, ali to još uvek može da bude malo ludo zbog samog sporog ritma hodanja.
Razlog nije dugme za trčanje, ali prvo objašnjenje nekoliko drugih uređaja u svakoj slagalici. Najčešći koristan alat je velika krilata statua, i možete da menjate mesta sa njom kada je aktivirana mrakom. Zakoračite na platformu da aktivirate mrak, pređite preko mosta koji se pojavio, okrenite se dok je u merilniku tame ostalo mrvica energije i aktivirajte krilati kip pored energetske platforme da biste se vratili tamo gde ste krenuli. Zatim možete ponovo da aktivirate mrak i ponovo razmenite mesta sa krilatim kipom i vratite se na drugu stranu mosta sa punim nivoom energije. To znači da sada možete da pređete do uređaja koji je spojen na zaklјučana vrata, ponovo zamenite mesta sa statuom i još jednom se vratite na platformu. Bilo da se radi o mraku ili svetlosti, statua na uređaju znači da su vrata sada otvorena, ali postoji još jedan poslednji uređaj za sređivanje do kraja. Određeni delovi staze su se raspustili i aktivirali gigantsku harfu koja ne razbija kamen sve dok melodija ne završi, i nije važno da li je svetlo ili tama sve dok muzika svira. Dakle, zamenivši mesta sa krilatim kipom nazad na platformi, to je jednostavna šetnja mostom tame, a zatim pogledajte kroz otvorena vrata na harfi i aktivirajte je dok je na meraču ostalo još malo energije. Prođite kroz vrata dok se svetlost vraća, preko mosta dok muzika svira, a zatim idete na sledeći nivo. A onda se stvari počinju da zakomplikavaju, jer je to bio rani nivo tutorijala.
Sve u The Sojourn podešeno je na ustalјeni ritam hoda, osim harfe, što vremenom prolazi. Ako igrač može da trči, to bi značilo da će i harfa morati da igra velikom brzinom, pa se umesto toga krećete prijatnim laganim hodom koji, kada pokušavate tuce iteracija rešenja, postaje manje korisna pri svakom pokušaju. Postoji iznenađujuće mali broj poteza za još složenija područja, tako da kada znate šta radite, treba da vam prođe samo minut ili dva, ali kada pokušate da shvatite koji uređaj dobija energetski kamen (zadržava ga aktivnim na svetlu ili mraku) dok konfigurišete pravac mraka protiv reflektora (ako merač deluje dole u snopu to nije važno jer još uvek stojite u mraku) može malo da potraje. Po pravilu su zagonetke za strplјive lјude, a The Sojourn je igra o tome kako ćete da provodite vreme u prelepom okruženju, ali čak i tada strplјenje nakon nekog vremena postaje tanko.
The Sojourn je prekrasna zagonetka iz prvog lica, prepuna pametnim dizajnom i bogatom atmosferom. Čak i kada izazovi postanu ekstra varljivi i zahtevaju ozbilјan trenutak da se zaustavite i razmislite, lepo je umiriti mozak sa pogledom na okolinu. Dizajn slagalice deluje sa svakim elementom u svojim logičkim krajnostima, čineći ga duboko zadovolјavajućim kada shvatite da je, da, zaista moguće područje popuniti na pravilan način. Priča ispričana u statuama koje se nalaze pored puta je pomalo zanimlјiva, a ne zapravo privlačna, a bonus grumeni mudrosti koji se nalaze u svitcima kao sekundarnom cilјu nisu naročito mudri, ali tada dolazi drugi set soba za slagalice i nije to toliko važno. Duga je šetnja do kraja sa izazovom nakon izazova održavanja šetnje živom, ali najpametnija ideja u The Sojourn-u je njegova manje očigledna poruka da, kad se čini da nema logičnog puta kroz trenutni problem, nikada ne škodi da odvojite minut i uživate u pogledu.