Mračne distopijske budućnosti i Long Ajlend ledeni čaj nisu baš potpuno prirodni saputnici. Najnoviji naslov koji nam dolazi iz kompanije Devolver Digital namerava da kombinuje malo lagane omamljenosti, nešto misticizma i duboko uznemirujući pogled na budućnost dok igrači polako ulaze u igru. Ovo je naš pregled igre „The Red Strings Club“ za PC.
Pošto je sada izašla verzija za Steam, ova barmenska avantura je mešavina zagonetki i vizuelnih priča. Kao „VA-11 HALL-A“ kompanije Sukeban Games, „The Red Strings Club“ se vrti oko istoimenog bara i njegove klijentele. Od trenutka kada je izudarani Akara android upao u ovaj jedinstveni bar i otkrio svoje tajne, igrači bivaju uvučeni u svet korporativnih intriga, hakera i revolucionara koji bi mogli da promene čovečanstvo.
Unutar „The Red Strings Club“ nalazi se pikselizovani prikaz zastarele ustanove. Smešten u modernom metropolisu, ovaj bar i njegovi posetioci predstavljaju odgovarajuću retrorefleksiju celokupne estetike ove igre. Iako je estetika ove igre pravi omaž prošloj eri gejminga, poboljšana je fantastičnom zvučnom podlogom. Baš kao što bismo mogli da kažemo da grafika dolazi pravo iz ’80-ih godina, čitav niz MIDI pratnji se koristi kako bi se izgradila slaba i s vremena na vreme opresivna atmosfera puna sintetičkih ritmova koji su svakako nastali pod uticajem muzike iz filma „Blade Runner“.
The Red Strings Club
Ova mešavini sintetičke muzike iz osamdesetih i tehno zvukova koji predstavljaju skoro pa pravu antitezu protagonisti „The Red Strings Club“. Donovan, vlasnik The Red Strings Club-a, je samo ljudsko biće, a pomalo je i mističan. Pošto može da smućka pića koja se sinhronizuju sa dušama mušterija, ova sposobnost se brzo predstavlja kao jedna od primarnih mehanika u igri. Kao i u sjajnoj „VA-11 HALL-A“, igračima se postavlja izazov navigiranja svog puta kroz nizove mušterija, čime se izvlače informacije i spravljaju kokteli kako bi im se olakšalo prolaženje kroz njihove lične probleme. Međutim, Donovan nekako može da vidi duše svojih klijenata. Ovo omogućuje igračima da spravljaju napitke koji iskorišćavaju želje njegovih mušterija. To je genijalan sistem koji je u sastavnom delu u prvoj polovini igre, korumpirajući tako i manipulišući drugim likovima kako bi im se odvezao jezik i kako bi otkrili svoje tajne.
The Red Strings Club
Spravljanje pića u „The Red Strings Club“ je od ključnog značaja za napredovanje kroz ovu avanturu. Mali izbor pića je odmah dostupan iza bara i svako od ovih pića će imati efekta na emocionalno stanje mušterije. Sipanje pića će uticati na marker mete, pomerajući je okolo na mapi emocija svakog klijenta. Pravilno mešanje pića koje iskorišćava određeno stanje rezultuje klijentelom koja prihvata odgovarajuću emociju.
The Red Strings Club
Udovoljavanje mušterijama nije cilj ovog iskustva. Donovanova muza utiče na emocije njegovih klijenata dok oni odgovaraju na pitanja o aktivnostima njihovih poslodavaca i saradnika. Izbor pravog osećanja može da utiče na odgovor, otključavajući nove informacije i dodatne opcije. Biranje pogrešnog pitanja u neodgovarajuće vreme može, međutim, da dovede do propuštene prilike i mlakog odgovora. Ovo čini da Donovanove barmenske veštine i različiti nivoi kompleksnosti koje one sadrže budu istovremeno zanimljive i korisne.
Ovi izbori takođe daju ovoj igri i vrednost ponavljanja. Onda kada ih donesete, odluke postaju nepromenljive, a onda kada dođete do nekog značajnog trenutka, oni bivaju snimani. Bez obzira da li se radi o vašem performansu tokom mini kvizova u okviru ove igre ili o tome koje piće je posluženo, ove crvene niti sudbine pletu svoj put kroz priču i mogu se ponovo pogledati kroz glavni meni igre. Ne tako striktno zasnovana na istočnoj metodologiji, crvena nit je jasna referenca na ideju sudbine i slobodu čovčanstva da greši.
The Red Strings Club
Ovo je interesantna ideja koja se istražuje tokom igre, ali njen potencijal nije u potpunosti iskorišćen. Završni momenti u „The Red Strings Club“ deluju pomalo ubrzano, otkrivajući zaplet neprijatnim tempom. Iako ne potcenjuje sve izbore igrača, finalni čin u „The Red Strings Club“ je malo direktan i imao bi koristi od toga da igračima dozvoli da duže posmatraju rezultate svojih izbora.
The Red Strings Club
Kao i završni trenuci u „The Red Strings Club“, ostatak finalne trećine deluje kao da nije sasvim dosegao potencijal koji ostatak igre gradi. Postavljen van bara, prilično linearan niz zagonetki stoji na igračevom putu. Šunjanje u predstavništvo kompanije Supercontinent Ltd suočava igrače sa telefonskim direktorijumom. U suštini, finalne zagonetke zapravo ne zahtevaju od igrača da rade išta više od pozivanja iznova i iznova sve dok ne pogode pravu sekvencu događaja. Nedostatak stanja u kojem ste definitivno omanuli je kontrast neizbežnom izboru koji je izgrađen u „The Red Strings Club“.
Slično tome, određeni likovi i elementi priče deluju nerazvijeno. Jedan natprirodni uljez je prosto vrištao za dodatnim vremenom na ekranu. Barmenisanje je takođe delovalo pomalo grubo. Više umetnost nego nauka, mehanike kreiranja koktela deluju nekako nezgrapno. Kliktanje i pomeranje boca po baru će bez sumnje fantastično funkcionisati ukoliko se ovo pojavi na mobilnoj platformi, ali je uspelo da s vremena na vreme bude frustrirajuće.
„The Red Strings Club“ je fascinantno istraživanje čovečanstva, emocija, etike, kao i naših sopstvenih predrasuda o zlu. Ova igra se bavi nekim ogromnim temama, pa iako ne uspeva da ostvari svoj puni potencijal, vredi je igrati samo da biste posetili The Red Strings Club, zauzeli svoje mesto i probali nešto drugačije.