U „Knjiga o džungli“ Radjarda Kiplinga, Mowgli je ostavljen u džungli kao dete i prihvaćen od strane vukova, odgajan kao jedan od njih. Mowgli se prilagođava životu u džungli, sposoban da preživi opasnosti i komunicira sa životinjama koje je nastanjuju, dok mu drugi ljudi postaju strani. U „The Cub“, dečak je ostavljen na Zemlji nakon Velike Ekološke Katastrofe i odgajan od strane vukova, prilagođavajući se kako bi preživeo opasnosti srušene civilizacije. „The Cub“ jasno pokazuje svoj narativni uticaj, ali ga dovoljno prilagođava kako bi stvorio novu priču praćenu sjajnom vizuelnom prezentacijom i zanimljivim soundtrack-om.
„The Cub“ je 2D platformer smešten u ruševinama grada Alphaville i divljim predelima oko njega. Dešava se nekoliko godina nakon što su najbogatiji pobegli s Zemlje raketama kako bi se nastanili na Marsu, ostavljajući sve ostale da se nose sa promenama u okolini i ekološkim kolapsom. Većina ljudi nije preživela, pa je Zemlja postala masovno groblje. „The Cub“ je siroče koje se nije samo mentalno prilagodilo svetu, već i fizički, omogućavajući mu da se nosi s novom atmosferom. On vodi uglavnom miran život sve do trenutka kada se ljudi, sada poznati kao Marsovci, vraćaju da procene uslove života na Zemlji. Marsovci nisu u mogućnosti da dugo prežive na Zemlji bez odela, jer se planeta okrenula protiv onih koji su je napustili. Ono što počinje kao istraživačka misija pretvara se u lov, a „The Cub“ postaje meta.
Igrica uključuje navigaciju kroz nivoe i pronalaženje puteva među ruševinama. U okolini postoje razne opasnosti, od mutiranih životinja poput divovskih ježeva koji mogu ispaljivati bodlje do elektrifikovanih biljaka i visokih pada. „The Boy“ je relativno krhak i dodir s bilo kojom opasnošću znači smrt, ali sistem kontrolnih tačaka je dovoljno blagonaklon da vas nikada ne pošalje predaleko od mesta gde ste umrli. Takođe, postoji pristojna raznolikost, igra nije ograničena samo na trčanje i penjanje. Jedan odeljak zahteva da igrači skaču iz rudarskih kolica preko slomljenih šina, dok ih drugi tera da lete kroz vazduh izbegavajući ptice i projektile. Može se reći da ovi delovi zahtevaju dobar tajming. Generalno, navigacije kroz nivoe je određene težine, ali ništa ovde nije nerešiv izazov. Čak i sa brojem smrti tokom mog igranja, vreme potrebno da se prođe od početka do kraja bilo je oko dva i po sata.
Tamo gde „The Cub“ zaista briljira jeste okolina, koristeći kako sakupljive predmete tako i muziku. Zvuk nije samo sastavljen od muzike, već i od priča. Mladunče pronalazi marsovsku kacigu i kroz nju može čuti Radio Nostalgiju, radio stanicu koja emituje sa Marsa. Ovaj radio prelazi između različitih pesama, od kojih su sve zaista dobre, i priče onih koji su napustili Zemlju. Jedna priča je o nekome kome nedostaje vožnja motora, dok je druga o čoveku koji se kaje što je ostavio porodicu na Zemlji. Voditelj radija objavljuje obaveštenja, odobrena od strane Gradskog veća.
Ova obaveštenja obuhvataju opšte informacije za građane Marsa o tome šta se dešava sa istraživačkom ekspedicijom, do negiranja glasina o detetu koje trčkara po Zemlji. Ono što čini emitovanje realističnijim je to što se signal može izgubiti, na primer, kada se ide pod zemlju.
Kolekcionarski predmeti uključuju knjige, novine, USB fleš-drajvove i plišani medvedići. Naslovne strane prikazuju evoluciju promena i nade, od početnih reakcija na klimatske promene, sve do raspada društva. USB fleš-drajvovi pružaju ličnije priče o mislima ljudi o promenama koje se dešavaju, kao i njihovim poslednjim porukama. Ovi predmeti ne samo da proširuju vaše razumevanje, već podstiču i istraživanje. Srećom, lako ih je primetiti.
Vizuelni elementi su takođe izvrsni. Svet je detaljno prikazan sa puno boja, pokazujući Zemlju i dalje punu života čak i nakon što je većina ljudi otišla. Putevi se lako uočavaju među ostalim umetničkim delima. Dizajn likova je sjajan. Ono što me je izvuklo iz sveta su direktna imena kompanija istaknuta po novinama i zgradama. Tu su bile Fakebook, Faux News i Googple, bilo bi bolje da imamo jedinstvena imena ili da nemamo imena uopšte.