Precizno skakanje je nešto što apsolutno volim u video igrama. Kada je N+ došao 2008. godine, pokazao mi je da igra koja se svodi na skakanje ne mora biti vesela; može biti brutalna. Kao neko ko igra 2D platformere još od malih nogu, obožavao sam taj žanr, ali to takođe znači da su mi igre koje su bile pristupačne početnicima postale prevaziđene. Da li bi Telmari mogao biti sledeći platformer ispunjen smrću u koji bih uložio bezbroj sati? Samo će vreme pokazati.
Telmari priča jednostavnu priču, kao i većina platformera, o maloj devojčici koja samo želi da se brine o svojim suncokretima. Kada zlokobni bodljikavi pipci počnu da preuzimaju zemlju, Telmari odlučuje da mora da ode i vidi mudru lisicu koja će znati kako da ih zaustavi. To znači da mora proći kroz čitav niz opasnih životinja i bodljikavih loza.
Telmari zapravo nije baš dobra u skakanju, što za protagonisticu platformerske igre nije baš idealno. Zahvaljujući svom pouzdanom luku, ona može sasvim dobro da se snađe.
Na početku su nivoi jednostavni, sa nekoliko prepreka koje treba izbeći i obiljem platformi na koje se možete sigurno postaviti da biste isplanirali svoj sledeći potez.
Osim bodljikavih zidova, tu su i stvarni neprijatelji koje morate izbeći na svom putovanju. Telmari je previše ljubazna da bi tukla nevine životinje dok traga za svojim suncokretima, pa sve ove životinje moraju biti izbegnute umesto da budu uništene. Na početku, ovce u punom trku ne prave previše problema sa dobro odmerenim skokom.
Tek kada se ovi pritisci skupe, počinju da se pokazuju pukotine u Telmari, i to je uglavnom zato što je precizno i brzo pucanje apsolutna noćna mora. Bez načina da vidite gde će strela pogoditi pre nego što je ispalite, mnogo puta ćete pogoditi lozu na koju ne može da se zakači umesto bloka na koji ste se nadali da će se zalepiti, a ako ste u vazduhu, to znači da ste verovatno mrtvi. Strele ispaljene suviše blizu same Telmari takođe se ne lepe.
Vremenski pritisak postaje još gori kada se sretnete sa lisicom i svaki nivo postane trka do cilja. Pokušaj da žurite u Telmari deluje kao vežba u frustraciji, pa imati dodatni razlog da to radite (čak i kada je opcionalno) znači još više smrti.
Nemojte me pogrešno shvatiti, nije problem da umrem iznova i iznova u preciznom platformeru ako se zabavljam, ali postoji problem koji sam imao sa umiranjem u Telmari. Kada se spawnujete na nivou nakon što umrete, postoji kratak trenutak u kojem ne možete da ispalite svoj luk, što znači da ako žurite u sledeći pokušaj, nećete uspeti da ispalite i verovatno ćete ponovo umreti. U žanru gde su trenuci brzog restartovanja tako važni, to je ogroman problem.
Bio sam zaista uzbuđen što ću započeti Telmari, što je samo dodatno razočaranje što mi se nije dopao. Čak nisam spomenuo ni vazdušne kontrole kojima nikada nisam potpuno ovladao, ili činjenicu da se ponekad smrt ne registruje u igri pa morate da odete do pause menija da biste ponovo pokrenuli igru. Ali to su takođe problemi, i oni su jako uticali na moje isksutvo, ali nadam se da će patch popraviti neke od tih problema.
Telmari je delovala kao da bi mogla da bude sledeći must-play precizni platformer, ali na kraju, mehanika pucanja nije dovoljno dobro funkcionisala u teškim situacijama. Možda će se ta osnovna mehanika više sviđati drugima nego meni, ali nažalost, jednostavno mi se nije dopao gameplay Telmarija dovoljno da ga u potpunosti preporučim.