Da nije bilo kompromitovane lokalizacije, Sword and Fairy 7 – Sword and Fairy: Together Forever in the West – bili bi tamo sa Elden Ring-om i Xenoblade Chronicles 3 kao najbolјim RPG-om godine. U godini koja je bila gotovo bolno prepuna odličnih RPG-ova, Sword and Fairy naglašava koliko je kineski razvoj igara bio blizu da zaseni njegove stilske i strukturalne starešine iz Japana.
Uživali smo u prethodniku Sword and Fairy 7 (koji nije neophodan da bi mogli da igramo zajedno sa ovom novom). Sword and Fairy 6 je bio pod jakim uticajem Final Fantasy XIII, podvrgavajući se njegovom pseudo-zasnovanom borbenom sistemu dok je pričao izrazito kinesku priču. Međutim, bilo je veoma sirovo, a razlika između te igre i nove je ogromna. Programeri, Softstar, očigledno su stigli tako daleko. Sword and Fairy 6 je bio prijatan uprkos brojnim greškama i grubim ivicama. Sword and Fairy 7 je samo prelepo elegantna igra.
Sa Sword and Fairy 7, imamo graciozno elegantan akcioni borbeni sistem koji nema baš iste paralele sa bilo kojim određenim JRPG-om. Umesto toga, vizuelno najviše podseća na bioskop wuxia, sa baletskim crticama, piruetama, skokovima i slajdovima koji dominiraju akcijom u meću, dok čarolije vladaju vatrom i sumporom iz pozadine. Može biti teško da se prati šta se dešava kada postane stvarno zauzeto, i, nažalost, povremeno se desi da se ritam poput plesa pokvari i, na trenutak, razbije iluziju. Možda je to bilo mehanički neophodno jer bi neprijatelјski napadi na sletanje trebalo da prekinu zamah, ali je u suprotnosti sa vizuelnim utiskom koji su programeri očigledno želeli da ostave… ili je to možda samo podsticaj da postanete dovolјno dobri u borbenom sistemu da vas nikada ne pogodi neprijatelј. Ako možete to da uradite, onda se trudimo da se setimo RPG-a koji smo ikada igrali gde je pokret u borbi tako netaknut. Kao plesač, ovo je vrsta gracioznosti koju volimo da gledamo i odmah nas je oduševila igrom.
Jednom kada počnete da kopate po samim borbenim sistemima, videćete da su oni prilično jednostavni, a možda i previše otvoreni za gnječenje dugmadi. Postoje standardni slabi i jaki napadi, kao i niz specijalnih magijskih sposobnosti i još jedan ili dva moćna efekta (posebno vezani za međusobno povezivanje likova). Najbliža paralela su zapravo noviji naslovi Dinasty Warriors, samo što mafije sa kojima ćete se suočiti nisu ni blizu tako velike. Iako je malo pojednostavlјeno, nikako nije loše. Zaista jedini problemi sa borbenim sistemom su to što poteškoća može da bude malo neujednačena, a pomoć AI koja može da bude malo manje nego korisna. Nijedan od ovih problema ni na koji način ne predstavlјa prekid igre, niti zaustavlјa Forever Together jer je izuzetno zabavan tokom čitavog 20-satnog trajanja.
Naravno, da je sve što radite u igri Sword and Fairy juriti vaš put kroz horde neprijatelјa, to ne bi bilo dovolјno da održi interesovanje, ali na sreću ova igra ima još dve stvari: izgleda zapanjujuće i priča neverovatnu priču. Estetski, to je slučaj umetničkog usmeravanja nad tehničkom brilјantnošću, i primetićete neke iskačuće, zastoje u brzini kadrova i povremene momente sečenja. Postojala je i jedna posebno zabavna i nezaboravna greška gde je glavna dama igre, Yue (na stranu: mi je apsolutno volimo), sedela za stolom i delila obrok sa ostalim likovima, osim što ju je među scena dovela u pogrešnom položaju, tako da je zapravo čučala na stolu u sedećem položaju. Ali te manje tehničke probleme je lako oprostiti kada pogledate vidike i dizajn likova. Od jedinstvenog kineskog pristupa boji, do arhitekture i čudovišta, ovo je jedna od onih igara u kojima ćete često posezati za opcijom foto mod-a jer iza svakog ugla je nešto apsolutno lepo za pogledati.
Pored toga, ovo se zaista mora reći: likovi su prekrasni. Eterično tako. Toliko moderne zapadne fantazije, pa čak i japanskih JRPG-a, sve je više fokusirano na neku vrstu realizma i smeštanje autentičnih likova u autentično mračno okruženje. Pogledajte Final Fantasy XVI. Igra odličnog izgleda, naravno, ali ne tamo gde biste očekivali da će serija krenuti gledajući Final Fantasy X i XII. Likovi iz Final Fantasy VII Remake-a su svakako atraktivni, ali je prava lepota. Sword and Fairy idu u sasvim drugom pravcu sa likovima lepim i neokalјanim kao porcelanske lutke, i dok bi to moglo da ograniči publiku s obzirom na ono što moderni igrači izgleda više vole, za druge će to dodatno produbiti visoki ton fantazije i samo učiniti iskustvo sve što ubedlјivije.
Za Sword and Fairy narativ, smatramo da je fascinantno. Epska priča se bavi monumentalnim sukobom između neba, pakla i zemlјe, ali ovo nisu hrišćanski koncepti ovih stvari. Umesto toga, igra nosi njenu taoističku kulturnu osnovu na rukavu, i apsolutno smo sigurni da mnogi događaji i razgovori predstavlјaju taoističku misao na jednom ili drugom nivou. Nismo prava osoba da kopam po ovome, pošto naše razumevanje kineske filozofije i teologije nije dovolјno dobro da bi čak pokušali da pružimo uvid, ali čak i ako ste u poziciji poput naše, nećete proći daleko od ove igre misleći da to nije promišlјeno iskustvo. Tu je, to je očigledno, i veoma se radujemo čitanju neke tematske analize narativa od lјudi koji su bolјe upoznati sa tim odakle ona dolazi.
Ono što gotovo sve izneverava je lokalizacija, koju smo pomenuli u uvodnoj rečenici ove recenzije. Skripta je čitlјiva, ali nikako savršena, a bilo je više od nekoliko slučajeva gde je sintaksa bila toliko loša da smo morali da pročitamo rečenicu nekoliko puta da bi je u potpunosti shvatili. Bili smo razočarani ovim, jer je Eastasiasoft, izdavač, uradio tako dobar posao u čišćenju njegovog prethodnog projekta, Xuan-Yuan Sword 7, za sopstveno izdanje (igrao sam i originalni engleski prevod te igre i eastasiasoft edit , a izmena je bila značajna). Imajući to u vidu, shvatamo da je po istom principu ovo monumentalno veći projekat po obimu, i dovolјno brzo smo mu oprostili lokalizaciju. Kineska lokalizacija igara je mesto gde se japanska lokalizacija igara vratila na SNES, i znamo da će stići tamo kada budemo dobijali više igara lokalizovanih iz Kine. Za sada, dovolјna je činjenica da je lokalizacija dovolјno stručna da je radnja prijatna za praćenje i da se kroz nju provlače ličnosti likova (o, kako volimo Jue). Ima daleko lošijih lokalizacija koje su izašle iz Kine, tako da je ova u redu.
Da završimo recenziju na dve beleške – jednu pozitivnu i jednu negativnu – postoji mala mini igra u Together Forever u kojoj smo uživali. To je osnovna kartaška igra (čini se da su to sada svakom RPG-u potrebne), i iako ne gledate na kvalitet Gwent-a iz The Witcher 3, to je zabavna primena strukture kamen-papir-makaze u obliku kartaške igre. Negativno je interfejs. Iako možete da promenite veličinu teksta dijaloga (odlično), ostatak interfejsa je predstavlјen u tekstu koji pretpostavlјa da sedite nekoliko centimetara udalјeni od ekrana. Zbog toga je teško pratiti zadatke i čitati uputstva osim ako ne koristite zaista veliki TV. Takođe uklјučuje nasumične komentare koji iskaču od NPC-a dok trčite pored njih u gradovima, što znači da je deo ukusa igre izgublјen. Ovo smo već dovolјno često rekao, ali ipak… programeri, testirajte vašu igru na manjim ekranima u okruženju dnevne sobe. Ne bi trebalo da nosimo sočiva mikroskopa da bismo igrali igru samo zato što ste pogrešili pretpostavili da PC monitor i TV pružaju ekvivalentno iskustvo gledanja.
Postoje stvari prema kojima morate biti kritični u Sword and Fairy: Together Forever. Igra nije napravlјena sa istom preciznošću kao gornji ešaloni RPG-ova iz Japana i Zapada, i to je neosporno. Ali onda Together Forever ima jedinstvenu prednost što je jedan od retkih kineskih RPG-ova koje možemo da igramo, i to ga čini prepoznatlјivim, drugačijim i vrednim po sopstvenim zaslugama. Dodajte neverovatan umetnički pravac (o, kako volimo Yue) i prelep borbeni sistem, i ovde imamo možda najzanimlјiviji RPG 2022. Zaista se nadamo da lјudi to neće prevideti.