Soul Hackers 2 je povratak u dane slave Shin Megami Tensei-a. Postojala je tačka u kojoj se Atlus-ova premijerna imovina fokusirala na ideje, a ne na čist stil, i neki pravi klasici su proizašli iz tog pristupa. SMT 3: Nocturne i Digital Devil Saga duo bili su naši favoriti zbog njihovog neumolјivog nihilističkog intenziteta. Od onih igara iz PS2 ere, nikada nećemo da zaboravimo scenu fabrike konzervi, niti tematsku svrhu iza skeleta matadora. Ovo je takođe bila era Persona 3 i 4, a lјudi ovih dana izgleda zaboravlјaju da je postojalo vreme kada je serija Persona sama po sebi bila spin-off eksperiment.
Nemojte da nas pogrešno shvatite, volimo novije napore, kao što su Persona 5 i Shin Megami Tensei V, na neki naš način, ali te igre su bile namenjene većoj, „mejnstrim” publici, i kao posledica toga su pravili kompromise na putu do čistota vizije. Soul Hackers 2 je beskompromisan. Biće teško da pronađe publiku i biće zbunjujuć za mnoge od onih koji je igraju, ali dok se udubite u kvalitete ove igre, počećete da uviđate njenu lepotu. Pametna je.
U stvari, otišli bi toliko daleko da kažemo, u kontekstu onoga što sada može da se uradi sa igrama, Soul Hackers 2 se „čita“ kao roman Kamija ili Sartra, a ne kao tradicionalno iskustvo igranja vođeno naracijom. Pod tim mislimo da je to pre svega smetlište filozofskog razmišlјanja i da se bavi samo time da bude „igrica“ ili čak priča u tradicionalnom smislu, drugog. U tom kontekstu, Soul Hackers 2 pogađa mnogo ritmova koji će vas navesti na razmišlјanje. Odmah na početku, eksplicitno je stavlјeno do znanja da je osnovna tema Soul Hackers 2 hipotetička: „šta ako je duhovnost digitalizovana?“ Bog je sada superkompjuter. Simbol mesije, koji je protagonista koji kontrolišete, je fizičko biće sastavlјeno od veštačke inteligencije. Podižete lјude iz mrtvih tako što „hakujete“ njihove duše.
Možda je veće pitanje da li ova promena, od „organske“ duhovnosti ka sintetičkoj, menja bilo šta u vezi sa prirodom duhovnosti i načinom na koji čovečanstvo treba da je posmatra. Šta to znači kada konceptualno „sveznajuće“ božanstvo zaista ima praktično znanje o svemu zahvalјujući njegovoj sposobnosti da pokrene neku brzu analitiku podataka? I onda, šta sve ovo utiče na način na koji mi kao lјudi gledamo na stvari koje smo tradicionalno izvodili iz duhovnosti, kao što je naš centar morala? Soul Hackers 2 postavlјa mnogo ovakvih pitanja, i to su pitanja o kojima je fascinantno razmišlјati. Nismo nužno bili zadovolјni kako se to odigralo ili „odgovorima“ koje je igra prosledila, ali smo uživali u putovanju misli na koje smo krenuli.
Preko ovog narativnog jezgra nalaze se dve stvari koje pomažu da ponekad suva akademska misao bude ukusna. Prvo, pisanje likova je tačno, što je nešto slično „šta da su lјudi iz Persona-e odrasli i da imaju interakcije odraslih jedni sa drugima“. Igra ima potpuni sistem društvenih veza i kako produblјujete vaš odnos sa likovima, vodite intenzivnije razgovore u kojima će oni nositi njihovu dušu. To je sjajna gomila likova koji se zanimlјivo igraju jedni sa drugima, a osim toga, programeri u velikoj meri pozajmlјuju iz svih vrsta literarnih i umetničkih izvora inspiracije. Ljudi koji su čitali dela Alexandre Dumas-a tokom godina ceniće na primer da su Milady i Iron Mask izneverili imena i njihove kasnije uloge u narativu. Kao fanovi Milady, malo smo se izgubili kada se pojavila i nije nas sramota da to priznamo.
Drugo, postoji mnogo spontanih razgovora koji se odvijaju oko naracije koji nisu povezani sa osnovnim narativnim pomakom. Neki od tih razgovora su prilike za njihove sopstvene mehuriće razmišlјanja o digresiji, i oni su to jako pogodili. Na primer, kao momak sa Che Guevara avatarom na Twitter-u, postojala je jedna posebna dijatriba protiv kapitalizma u ranoj fazi koja se desila dok su likovi zajedno pili pivo, i to je bio pravi polјubac kuvara. Atlus-ova Shin Megami Tensei serija je, uopšteno govoreći, progresivna i to je svakako jedan od razloga zašto se mi lično radujemo ovim igrama. Soul Hackers 2 kombinuje prilično grube sporedne razgovore koje prati u celosti sa razumno nijansiranim pristupom veličanstvenom, sveobuhvatnom narativu, a krajnji rezultat ovoga je „SMT“ naslov koji je teksturiran i slojevit na način koji nam je omogućio da budemo veoma uloženi u to. U stvari, morali bi da kažemo da bi na čisto narativnoj osnovi moralli da se vratimo sve do Digital Devil Sage i Persona 4 da bi pronašli „SMT“ naslove koji su nas držali zaroblјenim njihovim pričama poput ove.
Koliko god da je narativ odličan, borba će biti klјučna tačka za neke igrače, a razlog za to je prilično jednostavan: izgleda da je mnogo sličniji onim JRPG-ovima iz PS2 ere nego mnogo prefinjenijim i detalјnijim Persona 5 ili SMT V. Sve osnove su tu. Zasnovan je na potezu i, naravno, borac s čudovištima nalik Pokemon-ima. Regrutujete demone u vašu grupu, a zatim ih spajate da biste dobili moćnija čudovišta. Ako ste ikada igrali SMT igru u nekom trenutku (a pretpostavlјamo da ako ste čitač DDNet-a, onda jeste), onda ćete odmah biti upoznati sa ovim. Problem je u tome što je ovo relativno neambiciozno shvatanje „formule“, i iako ne želimo da koristim termine kao što su „generički“ ili „bez nepotrebnih stvari“, to je svakako pravac u kojem ide, sa malo mogućnosti da se izbaci i stvori njegov sopstveni identitet oko igre.
Ostavlјajući to po strani, međutim, velika pitanja koja lјudi imaju kada se suoče sa novim Atlus JRPG su uvek: 1) „koliko će to biti brutalno teško?“ i 2) „kako će vas igra nagraditi za iskorišćavanje slabosti vašeg neprijatelјa, koliko je važna ta mehanika za dobijanje bitaka, posebno protiv boss-va?“ Mnogi Atlus naslovi se bore sa poslednjim pitanjem dajući vam bonus napade za uspešno udaranje neprijatelјa njegovom slabošću. Ako su slabi za vatru, pogodite ih vatrom, a zatim dobijete bonus napad da nanesete još veću štetu. Soul Hackers 2 ima malo drugačiji pristup, tako da svaki put kada uspešno cilјate na neprijatelјsku slabost, brojač „slaganja“ će se pojaviti. Na kraju vašeg reda, kada svi vaši likovi dođu na red da napadnu, vaša grupa će pokrenuti bonus napad koji oštećuje sve neprijatelјe koji se bore protiv vas. Što više puta gurnete brojač nagore, više bonus štete ćete naneti.
Ovo je zapravo prilično pametan način da se neprijatelјske slabosti učine glavnim i suštinskim delom borbenog sistema, dok se u isto vreme ne osećate tako neuravnoteženo kao oni raniji SMT naslovi. U tim igrama, mogli biste da budete potpuno uništeni lancem napada koji su stalno pogađali slabosti vašeg lika. Da, upravlјanje tim sistemom i pokrivanje slabosti lika bilo je deo izazova i strategije ranih SMT igara, ali bi i dalјe moglo da izgleda kao preterano kažnjivo i preterano frustrirajuće. Sa Soul Hackers 2 sistem je mnogo manje sve-ili-ništa u vezi sa ovim, osiguravajući da ćete ostati na nogama bez nužnog osećaja da želite da bacite kontroler kroz prozor dok čekate da se ti okrutni neprijatelјski lanci za napad odigraju.
Govoreći o težini, moguće je učiniti Soul Hackers 2 prilično kažnjavajućim, zahvalјujući sistemu težine od tri nivoa (lako, normalno, teško). Pretpostavlјamo da je to ono što SMT čistunci žele (posebno oni koji imaju lepa sećanja na prethodne naslove u ovoj specifičnoj podseriji, koja je oduvek bila posebno teška), ali većina lјudi koji igraju na nižim postavkama težine će to smatrati jednim od pristupačnijih SMT naslova. Lično mislimo da mračne i intenzivne narativne teme odgovaraju težim igrama, ali kao i uvek, dobrodošla je mogućnost da prilagodite iskustvo tako da se ne osećate kao da ste zaglavili u izazovu.
Osim same borbe, drugi pravi izazov sa Soul Hackers 2 je, kao i sa svim SMT naslovima, izgradnja savršenog demonskog tima. Počećete sa nekoliko slabih čudovišta, ali kako avantura bude napredovala, regrutovaćete više za cilј. Međutim, čudovišta imaju tendenciju da brzo otklјučaju sve njihove raspoložive veštine, a nakon toga samo veoma sporo napreduju. Ovo je način programera da vas ohrabri da uzmete ta „izuzetna“ čudovišta i spojite ih sa drugima da biste proizveli moćniju zver sa novim (i naprednijim) skupom veština za učenje. Ovako pažlјivo masiranje tima tako da do kraja igre dobijete pravu mešavinu moći i magije, i vrste magijskih napada, je ono što je oduvek odlikovalo dobrog SMT igrača i ostaje suštinski ubedlјivo iskustvo ovde.
Predviđamo da će lјudi imati dva velika problema sa Soul Hackers 2 – i pod tim mislimo da oni nisu problem za nekoga poput nas, ali će odmah oterati manje posvećenog Atlus fana. Prvi je da se izvan naracije Soul Hackers 2 ne razlikuje ni približno dovolјno od ostalih SMT/Persona naslova. Monster modeli su isti kao što smo videli u prethodnim igrama, i na kraju dana, borba je u ovom trenutku dobro uhodan sistem zasnovan na potezima. Ovaj utisak dodatno pogoršava činjenica da prezentacija nije tako blistava kao ono što smo videli u Persona 5 ili SMT V, a Soul Hackers 2 zaista traži nepovolјna poređenja iz kutije.
Druga oblast zabrinutosti su same tamnice, koje zaista izgledaju kao modernije varijante pristupa „dugih koridora“ koji smo videli još u PS2 eri Atlus RPG-ova. Za nas je to zapravo privlačno kao malo nostalgije i, zahvalјujući kvalitetu borbenog sistema, kroz ove tamnice je bilo prijatno puzati. Međutim, pretpostavlјamo da će neki drugi to označiti kao „dosadno“.
Što se nas tiče, naš jedan i jedini problem sa igrom je način na koji su sporedne misije, društvene veze i drugi opcioni delovi integrisani u igru. Obično morate da skačete po delovima Tokija da biste ih jurili, što radite iz centralnog sistema menija, ali vremena učitavanja su samo malo previše primetna kada se prebrzo krećete između mnogih malih oblasti. Pored toga, dok je glavna potraga savršeno označena i uvek ćete znati gde da idete da to napredujete, dodatne stvari uklјučuju posetu gomili različitih lokacija i lako je ponekad zaboraviti da uradite nešto od toga. Prezentacija ovih stvari je samo malo nefokusirana i previše je lako propustiti delove igre – često najzabavnije delove igre – kao posledicu toga. Nasuprot svemu što Soul Hackers 2 radi dobro, imati nerafinirani korisnički interfejs i iskustvo tokom prekida rada je zaista manji problem, a isticanje kao naše glavne greške ovde samo pokazuje koliko smo uživali u celokupnom paketu.
Soul Hackers 2 je pametna, evokativna i klasično mračna igra iz tradicije Shin Megami Tensei. Neće okretati glave kao što su Persona 5 i SMT V činili, ali izgleda da su programeri to shvatili i iskoristili priliku da isporuče narativ koji je teži i koji više izaziva razmišlјanje. Za nas, to je Atlus vraćanje njegovoj osnovnoj viziji širokog i proširenog svojstva SMT. To je ono što želimo od ove serije.