Sa upečatlјivim umetničkim stilom i naučno-fantastičnom pričom dostojnom Hollywood-a, sa sigurnošću se može reći da nas je Somerville zgrabio od samog početka.
Somerville ima možda jedan od naših omilјenih uvodnih delova bilo koje igre koju smo igrali poslednjih godina. Mama, tata, mališan i pas su svi zaspali ispred televizora, a iz zvučnika se čuje statična buka. Preuzimajući kontrolu nad pospanim mališanom, izmičete se, mazite psa, a zatim vidite u kakve nestašluke možete da se uvalite. To znači da se popnete preko kapije za bebe u kuhinju, nađete put do radne ploče i napravite uže za prozor.
Srećom, vaši planovi su osujećeni, a vaša mama se budi i vidi da ste upali u kuhinjsku kantu. Ho-oh, ovo će bez sumnje biti urnebesna priča za prepričavanje kada budete stariji. Pošto su oba roditelјa sada budna, normalan život u predgrađu se nastavlјa: mama teži bebi, tata psu. Osim… njihov idiličan život ubrzo razbija zasleplјujuće svetlo spolјa i svemogući sudar. Malo znaju da će se svet zauvek promeniti.
Somerville govori o invaziji vanzemalјaca, ali nije baš o tome. Radi se o običnom čoveku koji pokušava da preživi invaziju vanzemalјaca dok se miri sa haosom i destrukcijom oko sebe samoga. Susret sa onim što pretpostavlјamo da je vanzemalјac ostavlјa mu novu, nepoznatu moć u ruci: koristeći obližnje izvore svetlosti, on može nekako da manipuliše čudnom vanzemalјskom materijom koja sada zatrpava zemlјu. Ali on nema vremena da se zadržava na tome ili postavlјa bilo kakva pitanja. Pošto su mu žena i dete nestali kada se probudi nakon nesreće, on je samo zabrinut da ih pronađe.
I tako, kontrolišete ga na putovanju kroz nekada poznate predele, sada slomlјene, uništene i ukalјane neizrecivim vanzemalјskim objektima. Iz ruralne okoline ćete se probiti u šumu, gde ćete morati da izbegavate snopove svetlosti, koji upadaju i izlaze iz zaklona da biste ostali bezbedni. Srećom, niste sami: verni porodični pas ostaje uz vas, ne nudi mnogo praktične pomoći, ali osećaj emocionalne podrške je opiplјiv.
Nećemo vam reći šta se tačno dešava tokom igranja Somerville-a, ali postoje neki pravi usponi i padovi. Za lika koji nikada ne govori – u stvari, nema nijedne reči dijaloga u celom Somerville-u – veoma je lako saosećati se sa našim likom i osetiti ono što on oseća, kako u trenucima koji podižu tako i u onim razornim. Kraj nas je ostavio sa nekim pitanjima, međutim, poslednjih nekoliko poglavlјa uopšte možda nisu dodali ništa iskustvu osim što su donekle zamutili vodu. Ali pretpostavlјamo da bi njihovi događaji mogli da budu svedeni na interpretaciju igrača.
Umetnički stil Somerville-a je upečatlјiv i u njemu se najbolјe uživa na velikom ekranu. Prelep je čak i u njegovoj mračnosti, a programeri Jumpship su uradili odličan posao u uvođenju novih okruženja ujednačenim tempom. Ovo nije duga igra – četiri ili pet sati, maksimalno – ali mnogo toga je upakovano u taj vremenski okvir. Postoje i neke zaista zadivlјujuće postavke: prolazak kroz napuštenu festivalsku lokaciju u stilu Glastonbury-a izaziva strahopoštovanje. A kasnije, kada vas jure uz vijugavi toranj crkve, srce vam lupa.
Koliko god da su Somerville-ovi najbolјi trenuci sjajni, jedna stvar je izneverila: nezgodne kontrole. Ponekad je vaš pogled na radnju prilično umanjen i može da bude teško videti kako tačno ili gde možete da stupite u interakciju sa stavkom. To je otežano činjenicom da često morate da stojite na veoma specifičnoj lokaciji pre nego što vam nešto dozvoli da stupite u interakciju sa njom. Vaše kretanje je nezgrapno i često sporo, pa rešavanje najjednostavnijih zagonetki povremeno čini frustrirajućim.
Te zagonetke su mešavina. Ovde nema ničeg zaista značajnog, i veći deo Somerville-ovog igranja deluje kao stari šešir. Povucite ovu polugu, pomerite ovu kutiju, gurnite ova kolica. Čak se i vaše čudne, vanzemalјske moći često osećaju potrošeno dok se glavna mehanika vrti oko svetlosti – nešto što su mnoge, mnoge igre ranije radile. Barem se donekle promenilo, na polovini igre, kada se u vaš repertoar doda druga sposobnost. Ali to ne oslobađa razočaravajuće kontrole.
Somerville nije uvek najprijatnija igra. Nјegove zagonetke nisu ništa posebno, a ometaju ih nezgrapne kontrole. Ali ono što je posebno je Somerville-ov narativ i umetnički dizajn. Partitura je takođe odlična: samo bismo voleli da je ima više – previše scena je jednostavno previše tiho. Čak i da nismo bili oduševlјeni završetkom, Somerville-ovu priču vredi doživeti. Šteta što je igranje malo razočaravajuće u poređenju.