Za gejmere, jedna od najvećih šala je „Shaq Fu“. Glavni lik ovog naslova je Shaquille O’Neal, a u pitanju je borilačka igra u kojoj se on bori protiv različitih neprijatelja. Ne samo da je ovaj naslov bio loš, već mu ništa nije išlo u prilog, osim imena koje je bilo dovoljno pamtljivo da se odupre zaboravu. Iako ova šala od igre postoji već neko vreme, „Shaq Fu: A Legend Reborn“ se ponovo vraća na ideju video igre, ovog puta se nadajući da će sama igra biti pozitivnije iskustvo. Sa Shaqom, novim žanrom i pravom pričom, postavlja se pitanje da li je „Shaq Fu: A Legend Reborn“ dovoljno dobar naslov da se iskupi za prošle greške ili je to samo još jedan besramni način za zaradu.
Priča prati fiktivnu verziju Shaguillea koji je odrastao u Kini i trenutno radi kao vozač rikše. Međutim, jednog dana Yan-Lo-Wang napada i Shaquilleov učitelj po imenu Ye-Ye mu kaže da je vreme da prihvati svoju sudbinu i spasi svet. Odatle priča prati njegov zadatak da pobedi Yan-Lo-Wanga, što uključuje brojne borbe protiv parodija na pop kulturu.
Ako postoji jedna stvar koja ide u prilog „Shaq Fu: A Legend Reborn“, onda je to činjenica da igra sebe ne doživljava previše ozbiljno. Umesto toga, igrači prolaze kroz brojne Icy Hot i Gold Bond, proizvodi koje je pravi Shaquille reklamirao, koji su na početku zabavni, ali vas vrlo brzo umore. Iako bi ove stvari mogle da budu dobre kao jednokratne šale ili čak i kao predmeti koje ćete koristiti, ima verovatno 10 bilborda za Icy Hot, a Gold Bond je spomenut dvadesetak ili više puta tokom kratke priče.
Većina zabave u ovoj priči potiče od referenci bosseva. Sa likovima kao što je Trump i Justin Bieber, teško je žaliti se na njih, čak iako su nasumično ubačeni. Ovo je dovoljno da ih upamtite, ali ne i da ih izdigne iznad šale koju treba da predstavljaju.
Između segmenata priče nalazi se igranje slično onome u „Streets of Rage“, „Battletoads“ i sličnim drugim naslovima. Nažalost, kao i sama priča, ni igranje nema neku posebnu dubinu. Jedno dugme napada, drugo zadaje moćan udarac nogom, a ostali dugmići pokrivaju saginjanje, trčanje, kontranapade i AoE u situacijama kada se osetite preplavljeno. Problem koji se ovde javlja jeste u izbegavanju koje je loše implementirano, pa se većina borbi svede na ponovno pritiskanje istog dugmeta za potpuno iste kombinacije udaraca.
Ima nekoliko odela i mehanika koji razbijaju monotoniju, kao što je Shaqtus ili bacanje buradi, ali i ovo je prilično jednostavno i prečesto se koristi. Nakon što pobedite preko 200 neprijatelja oružjem ili ih pogodite iglama, počinje da deluje dosadno koliko i normalni napadi.
Nažalost za „Shaq Fu: A Legend Reborn“, ovaj osećaj dosade ruši želju za ponovnim igranjem. Uz činjenicu da vam je potrebno oko dva sata da pređete igru, i dodatnih sat ili malo više za trofeje/dostignuća, jedino što ljude i dalje tera da igraju ovu igru su rezultati. Ono gde „Shaq Fu: A Legend Reborn“ greši je brojanje izvedenih napada, umesto udaraca. Pod ovim mislimo na to da možete ostvariti bolji rezultat izolujući svakog neprijatelja i prebijajući ih jednog po jednog nego kada se borite sa svima njima zajedno. Ne samo da ovo umnogome povećava vreme koje vam je potrebno da završite igru, već je i poprilično dosadan način da se poveća rezultat, što će verovatno i odbiti neke igrače.
„Shaq Fu: A Legend Reborn“ prihvata i razume činjenicu da je novina, ali nema dovoljno dobar pristup rešavanju tog problema. Sa nekoliko referenci na druge smešne stvari koje je Shaq uradio u prošlosti („Steel“, „Kazaam“), nebrojenim televizijskim gostovanjima (Static Shock), drugim odobrenjima (The General Car Insurance), ili čak i njegovim pojavljivanjem u divnoj NBA 2K18 reklami, ovaj pristup bi možda i uspeo, iako to ne uspeva u svom sadašnjem obliku. Ukoliko vam je ovo dovoljno da vas zabavi, pri čemu je to nešto što je nas nekoliko puta zasmejalo, naročito tokom nekih predivnih animacija, onda je verovatno da ćete uživati u ovoj igri.