Hajde da se suočimo s tim, video igre vezane za filmove retko uspevaju; svi se sećamo Skull Island: Rise of Kong. Pravedno je pretpostaviti da se mnoge igre zasnovane na popularnim medijima često oslanjaju više na nostalgiju nego na samu igru. Međutim, u iznenađujućem obrtu, programer Teyon stvorio je zaista zabavno iskustvo sa izlaskom igre RoboCop: Rogue City. Od početka do kraja, ovo je igra koja poznaje svoj identitet i snažno prihvata preteranu kampnost serijala.
Moram priznati; pristupio sam igri RoboCop: Rogue City s niskim očekivanjima. Među nostalgičnim franšizama, RoboCop je jedan od retkih koji ima posebno mesto u mom srcu. Moja veza s njom ide dalje od samog uživanja u filmovima. Odrastao sam igrajući se da sam RoboCop po kvartu, ali naravno, kada gledam filmove, morao sam zatvoriti oči tokom scena akcije, ali sam popunjavao praznine. U suštini, ova igra je imala značajne cipele koje treba ispuniti, i nisam verovao da je to moguće dok je nisam zaigrao.
U otvarajućim trenucima RoboCop: Rogue City, novinar na ekranu prenosi najtužnije incidente s najozbiljnijim izrazom lica, odmah me prenoseći nazad u ovaj svet. Čini se da programeri, poput mene, imaju duboku vezu sa serijalom. Stvorili su priču koja se ne samo savršeno uklapa između RoboCop 2 i 3, već doprinosi izgradnji sveta i značajnim interakcijama likova.
Zaista zabavno iskustvo igranja koje poznaje svoj identitet i prihvata preteranu kampnost serijala.
Za povratnike, tu su brojna „Easter egg“-ova i likova u kameo ulogama iz serijala za otkrivanje, ali su besprekorno integrisani u priču, ne delujući nametljivo. Priča se vrti oko lika poznatog kao „Novi momak u gradu“, a RoboCop ima dužnost da ga uhvati. Identitet antagoniste otkriva se kasnije u priči, a takođe svedočimo značajnim trenucima likova koji istražuju unutrašnje borbe RoboCopa, ali istražujemo i kompleksnosti gradskog života i kako civili zarađuju za život.
Iako nije obavezno, preporučujem preuzimanje sporednih misija jer često obogaćuju doživljaj bivanja RoboCopa i korišćenja njegovih sposobnosti. Igra je podeljena na arene slične prostorima koje omogućavaju istraživanje koje vodi do jednostavnijih misija tipa proboj i čišćenje.
Istraživanje otkriva neke od jedinstvenih elemenata izgradnje sveta u igri. Gradski nivoi su prepuni prilika za interakciju s NPC-ovima, mešanje u zločine ili pomoć građanima. Svaka akcija dolazi s izborima koji mogu uticati na završetak igre, počevši od upozorenja do zadržavanja građanina zbog zločina.
Glavne kampanjske misije pružaju najviše akcije, dok sporedne misije zahtevaju korišćenje detektivskih mogućnosti RoboCopa. Igrači mogu skenirati tačke interesa i postavljati pitanja NPC-ovima za informacije. Skriveni tragovi mogu se koristiti tokom dijaloga radi bržih rezultata tokom ispitivanja, smanjujući oslanjanje na nasilje. Ova raznolikost održava uzbudljiv ritam, čak i bez stalne akcije.
Jedno od vrhunskih iskustava igranja je Peter Weller koji reprizira svoju ulogu kao RoboCop, čineći celu produkciju da liči na RoboCop film koji nikada nismo dobili.“
Što se tiče borbe, RoboCop: Rogue City pruža iskustvo nalik arkadi, ispunjeno krvoprolićem. Okolina eksplodira česticama dok metci i eksplozije preplavljuju ekran, ali RoboCop ostaje kao moćna tehnološka sila. Igranje kao RoboCop i ulazak u sobu s puškama nikada ne postaje dosadno. Koja vam je potrebna zaštita ili strategija kada ste hodajući tenk? Iako možete podneti štetu, metci ne obaraju RoboCopa, čineći vas nepobedivom silom. Zumiranje ističe neprijatelje radi lakših eliminacija, a ograničeni paketi zdravlja zahtevaju brzo eliminisanje neprijatelja pokušavajući izbeći povrede
Možete pokupiti neprijateljske puške, ali vaš Auto-9 ima neograničene metke. Ostale dostupne puške možda zvuče manje impresivno, ali dodaju raznolikost akciji, posebno u kasnijim, izazovnijim nivoima kampanje. Kako otključavate nove čvorove na Stablu veština, dodatne sposobnosti postaju dostupne, omogućavajući RoboCopu da hakuje složene računare, rešava zagonetke i efikasnije ubeđuje protivnike.
Preterana akcija i segmenti istraživanja u igri savršeno su uravnoteženi, pružajući uzbudljivo i zaronjeno iskustvo igranja.
Jedan od glavnih problema igre je potrebno vraćanje unazad u nekim nivoima. Nakon završetka dužih misija, ne postoji formalna opcija „Napusti područje“, što zahteva povratak na ulaz u nivo da biste nastavili igru. Osim toga, brzina RoboCopa nije njegova jača strana, pa putovanje s jednog kraja nivoa na drugi može biti sporo iskustvo. Iako to omogućava uranjanje u okoline, može postati zamorno kada pokušavate završiti sporedne misije pre nego što nastavite s kampanjom.
Bilo bi nepravedno ne pomenuti Pitera Velera koji reprizira svoju ulogu kao RoboCop. Jedan od vrhunaca iskustva igranja su scene priče, pre svega zbog Piterove izvedbe. Uhvatio je tamni humor serijala, čineći da produkcija liči na RoboCop film koji nikada nismo imali. Zanimljivo je da igra istražuje zapletne tačke izvan onoga što filmovi pružaju.
Iako grafika možda nije najbolja u poređenju s drugim modernim igrama, programeri su iskoristili maksimum svojih resursa, stvarajući visokokvalitetan proizvod. Svaki nivo je različit, a resursi nisu preterano opterećeni. Čak možete nešto interagovati s okolinom tako što ćete uzeti objekte i baciti ih na neprijatelje. Očigledno je da je uložen značajan trud u oblikovanje ovih područja, i tokom svojih 16 sati s igrom, smatrao sam da je izvedba stabilna.
RoboCop: Rogue City nije jedna od onih igara opisanih kao „toliko loša da je dobra“. Jednostavno je dobra igra od početka do kraja koja odaje počast franšizi na kojoj je zasnovana i uhvata ono što je čini dragocenom. Narativne tačke ostavljaju utisak kroz emotivne zaplete i tamni humor u gradu koji je potreban heroju, gde vaše odluke zaista imaju značaj. Preterana akcija i segmenti istraživanja savršeno su izbalansirani, ali konstantno vraćanje unazad opterećuje doživljaj. Ipak, ova igra je bila pravo zadovoljstvo za igranje i jedva čekam da je raspravim s drugima koji je isprobaju.