Indi studio Cococucumber je svojom prvom voxel igrom, Riverbond, postigao mešane kritike od strane kritičara. Riverbond je kooperativna akciona RPG igra koja je pratila temu ozbiljnih uticaja serije Stranger Things. Zatim su predstavili Echo Generation, RPG igru koja je doživela znatno bolje prijeme. Sada je pred nama treća i poslednja igra u Cococucumberovoj voxel trilogiji, pod nazivom Ravenlok, akciona avantura koja je nedvosmisleno najbolje delo ovog razvojnog tima do sada.
Ravenlok zadržava 3D voxel grafiku kao i prethodni naslovi Cococucumbera, koristeći prepoznatljiv umetnički stil na veoma efektan način. Svaki deo igre izgleda fantastično, od osvetljenog seoskog domaćinstva u kojem igrači započinju, pa sve do čarobnog sveta Vonderlenda gde se veći deo avanture odvija. Ravenlok je izmenjena verzija klasične priče o Alisi u Zemlji čuda, gde naslovni protagonista biva izabran da spasi čudne stvorenja koja žive u Vonderlendu od zle kraljice.
Borba u Ravenloku je veoma jednostavna. U početku, igrači dobijaju mač i štit, mada pošto većina neprijatelja stoji i čeka da bude udarena, štit je prilično beskoristan. Kako igrači napreduju kroz priču, otključavaju nove sposobnosti koje proširuju njihov borbeni repertoar. Borba nikada nije pravi izazov, pa se ove posebne poteze koristi samo kako bi igrači brže savladali neprijatelje.
Igrači u Ravenloku dobijaju perje za poraz neprijatelja, koja mogu potom potrošiti da unaprede svoje statistike, čime se stvari još više olakšavaju. Pošto neprijatelji ponovo se pojavljuju, a isplate perja su velikodušne, igrači mogu iskoristiti igru tako što se kreću napred-nazad između ekrana, ubijaju neprijatelje i postaju nepobedivi kao rezultat toga. Međutim, igra je već toliko jednostavna da to uopšte nije potrebno.
Borba u Ravenloku nikada zaista ne izaziva igrača, ali to ne znači da nema zabave u tome. Igra funkcioniše na nivou moćne fantazije, čineći da igrači se osećaju nepobedivo dok udaraju razne čudovišta koja susreću tokom svoje avanture. Borbe sa bossovima su posebno upamćene, sa izvanrednim dizajnom i većim trakama zdravlja koje mogu zahtevati da igrači povremeno koriste lekovite napitke.
Sistem inventara u Ravenloku je malo neobičan. Umesto da dodeljuje lekovite napitke jednom dugmetu kao mnoge druge igre tog žanra, Ravenlok zaustavlja radnju da bi prikazao meni za napitke. Isto važi i za upotrebu bombi, što je malo nezgrapno. Ako je neprijatelj malo izvan dometa prilikom pokušaja korišćenja bombe, veliki crni kvadrat se pojavi na ekranu sa porukom da ne postoji validna meta, i ostaje dovoljno dugo da postane iritantan. Pošto bombe u Ravenloku ne nanose toliku štetu u svakom slučaju, najbolje je držati se tradicionalnog mača i štita za većinu borbi u igri.
Srećom, borba nije glavni fokus Ravenloka. Igra se uglavnom bazira na završavanju misija i pronalaženju predmeta koji otključavaju nove oblasti. Iako su misije i rešavanje zagonetki veoma jednostavni i direktan, njihovo završavanje i rešavanje je zadovoljavajuće. Postoji lepa raznolikost u misijama, pri čemu igrači moraju sakupljati šolje za Lude Klobučare, ili praviti kiseline bombe da bi prodrli dublje u tajanstvenu laboratoriju. U igri su ubačene i nekoliko sekcija sa prikradanjem, iako igrači praktično moraju da se doslovno sudare sa neprijateljima da bi neuspešno završili ove delove.
Oni koji traže izazov neće ga naći u Ravenloku, ali to ne znači da je igra loša. Naprotiv, Ravenlok je dosledno zabavan od početka do kraja. Činjenica da je Ravenlok dostupan na početku pretplatničke usluge Xbox Game Pass je ključna, jer osim što je veoma jednostavan, takođe je i izuzetno kratak. Igrači mogu proći kroz glavnu priču i završiti skoro sve sporedne sadržaje za oko pet sati. Neki to mogu smatrati lošom vesti, ali na ovaj način Ravenlok je oslobođen nepotrebnog sadržaja i nikada ne gubi svoj zamah. On je kratak i sladak, vrsta igre koju je idealno odigrati u jednom sedenju da se provede jedno popodne.
Iskreno, jedina velika zamerka igri je da kamera može biti preterano ograničavajuća ponekad. Iz nekog razloga, Ravenlok ne dozvoljava igračima da potpuno rotiraju kameru, što može otežati vidljivost tokom određenih delova igre. To je zaista iritantno, ali inače Ravenlok nema ozbiljnih mana. Stvari poput kratke dužine igre i jednostavnog nivoa težine mogu biti razlog za odustajanje za neke ljude, ali drugi bi mogli uživati u igri poput ove, u moru naslova koji su veoma teški ili zahtevaju stotine sati za završetak svog sadržaja.
Lovci na dostignuća posebno će želeti da pruže priliku Ravenloku. Ravenlok deli Xbox dostignuća kao bombone. Zapravo, moguće je dobiti tri dostignuća u prvih nekoliko sekundi igranja igre. Jedno za davanje imena liku, drugo za mazanje psa i treće za izvođenje emota. U jednom delu igre igrači dobijaju dostignuće za poraz bosova, zatim dobijaju drugo dostignuće za sakupljanje predmeta koji dobijaju nakon poraza bosa, a onda dobijaju treće dostignuće za gledanje sekvence koja se dešava nakon napuštanja oblasti gde je boss bio. Gotovo je komično koliko često dostignuća iskaču u Ravenloku, ali ako ništa drugo, to znači da je igra odlična za sakupljanje Xbox Game Pass dostignuća.
Ravenlok nije za hardcore igrače koji žele da ulože stotine sati u igre ili koji traže izazov. To je kratka, slatka i jednostavna igra koja je savršena za opuštanje ili kao dobra uvodna igra za decu. Potpuno se uklapa u Xbox Game Pass i pretplatnici ne bi trebali propustiti priliku da je isprobaju.