Iako RPG-evi mogu biti jedan od najkompleksnijih žanrova, isto tako mogu biti i najjednostavniji. Za razliku od većine žanrova, RPG-evi se obično prave po principu linearne progresije. Pobeđujete protivnike, dobijate predmete i igra pokušava da napreduje relativno istim tempom kao i vi. To zvuči prosto za uraditi, pa ipak dosta igara, pogotovo one prostije, ne uspeva da to postigne. Nakon skromnog uspeha na Playstation-u 3 i na Viti, Rainbow Moon napokon debituje na Playstation-u 4. Uz neka poboljšanja u odnosu na originalnu verziju, „cross-save“ opciju, dugu priču i još dosta toga, da li je Rainbow Moon vredan vašeg vremena ili je samo još jedna nezavisna igra za Playstation 4?
Rainbow Moon govori priču o jednom putniku koji je poslat na mesto koje se zove Rainbow Moon od strane svog rivala i prati njegove pokušaje da se vrati kući i zatvori kapiju. Ovo je osnovna premisa, dok vas većina osnovnih ili sporednih zadataka tera da rešavate lokalne probleme, otklanjate pretnje ili pravite poduhvate što vam polako otkriva svet oko vas. Zbog ovoga, priča vam može delovati slabom u trenucima, ali sve u svemu ima dovoljno materijala da vas zadovolji.
Rainbow Moon
Prava atrakcija je gejmplej. Rainbow Moon počinje tako što pokušava da izgradi iskustvo pogodno za raličite stilove igranja. Na početku birate nivo zahtevnosti igre, što zaista određuje koliko ćete morati da se pomučite, a zatim vaš stil igranja. Možete izabrati da započnete sa nekom pristojnom opremom, malom količinom novčića, priborom za preživljavanje ili ni sa čim od toga, ali sa mogućnošću za većom nagradom. Cilj sistema za stil igranja nije da promeni iskustvo, već da promeni količinu vremena/truda koje je potrebno da dođete do dela kada Rainbow Moon zaista počinje da sija.
Rainbow Moon
U početku, Rainbow Moon je bolno jednostavna, taktička RPG igra bazirana na čekanju svog reda za napad. Kada uđete u borbu, manje-više morate da čekate dok dve jedinice, koje su jedna pored druge npadaju jedna drugu dok jedna ne bude uništena. Čak i kada počnete da se suočavate sa pet ili sedam protivnika odjednom, nema mnogo dubine osim pokušavanja da privučete protivnika sebi kako bi mogli prvi da napadnete. Kako napredujete, neprijatelji postaju malo komplikovaniji, kao i vaši napadi, što vam omogućava kompleksnije iskustvo. Međutim, trebaće vam poprilično vremena da dođete do tog stadijuma.
Najverovatnije najveći problem u vezi ove igre je činjenica da se prvih nekoliko sati odvijaju očajnim tempom. U zavisnosti od toga koji stil igranja odaberete, gotovo momentalno ćete biti primorani da se pomučite. Ovo je delom zbog toga što postoje određeni protivnici koje morate da pobedite kako bi napredovali, ali većinom zbog načina na koji su ove borbe osmišljene. Osim ako imate mnogo sreće ili momentalno usvojite sistem borbe, bićete preopterećeni sa više protivnika ili nećete biti u mogućnosti da pobedite u više borbi bez lečenja. Da učini stvari još gorima, količina iskustva koja vam je potrebna da biste podigli svoj nivo i način na koji su statistike raspoređene (iako kamenje koje uzimate od protivnika, kog ste pobedili, možete zameniti u prodavnicama), skoro da je neizbežno pošteno se pomučiti. Pogotovo kada počnete da se suočavate sa većim i opasnijim izazovima.
Rainbow Moon
Ono što čini ovo iskustvo tako frustrirajućim je činjenica da je neizbežno. Jednostavno ne možete da pripremite taktiku, bar ne na početku igre, kojom bi pobedili brojne neprijatelje koji pokušavaju da vas ubiju; a još manje kada su spomenuti neprijatelji na višem nivou od vas. Nema potrebe napominjati da ovo deluje monotono i dosadno bez očiglednog razloga. Ali, srećom, nije ni tako loše.
Rainbow Moon
Iako tražiti od igrača da uloži dosta vremena od samog početka deluje malo obeshrabrujuće, to vas takođe tera da detaljno istražite svet Rainbow Moon-a. Budući da ne možete preći sa jednog glavnog zadatka na drugi bez velike muke, često ćete uhvatiti sebe kako istražujete ogromna prostranstva Rainbow Moon-a. Mnoge staze kriju tajno blago, nove borbe, dodatni plen, hranu (kako ne bi pregladneli), korisne NPC-eve, pa čak i mesta gde možete postaviti kamp da bi promenili ritam ili vreme (kako bi se izlečili). Srećom. Igra je izgrađena oko ovih stvari takođe. Dosta korisnih resursa je strateški postavljeno tako da ne morate da provodite previše vremena tražeći prodavnice, NPC-eve, logorske vatre ili šta god.
Na kraju krajeva, Rainbow Moon je prilično generična taktička RPG igra koja zahteva dosta truda. Naravno, tu je i prilično duga priča, sa dosta sporednih zadataka, ali ove se lako može zanemariti imajući u vidu vreme koje je potrebno da odete od tačke A do tačke B. Ako zaista volite da budete u neprilici, da morate da se borite kada šanse nisu na vašoj strani i da istražujete samo da bi preživeli, onda ćete verovatno veoma uživati u Rainbow Moon-u. Ali ako više volite uzbudljivu priču, ako ste navikli da gejmplej prirodno povećava uloge ili da konstantno napredujete kroz priču, možete očekivati pravo mučenje sa Rainbow Moon-om.