Predator: Hunting Grounds je prva velika video-igra samo za multiplayer, koju je Sony objavio od MAG-a na PlayStationu 3. I dok Friday the 13th: The Game programeri Illfonic možda nisu prvostepeni studio, projekat je i dalјe izjava o nameri japanskog giganta. Nakon što je definisala akciono-avanturistički žanr za generacije, on sada eksperimentiše sa različitim iskustvima kada može da uvede novi podset igrača u ekosistem. Međutim, Sony će morati da uradi bolјe od ovoga ako želi da uspe. Predator: Hunting Grounds je igra kojoj nedostaju i sadržaj i dugovečnost.
Sledeći korake prethodnog naslova studija, ovo je asimetričan, multiplayer poduhvat koji daje zadatak za četiri saigrača da smaknu klasičnog filmskog zlikovca Predator-a. Apsolutno ne postoji sadržaj za jednog igrača osim tutorijala koji će vam ostaviti samo jedan online režim za igru i savladavanje. Jednostavno rečeno, nema dovolјno sadržaja koji opravdava kupovinu čak i ako se uzme u obzir snižena cena.
Sa lјudske strane, mečevi su u obliku pucačine iz prvog lica ispunjene bezumnim cilјevima za kompletiranje. Ukus teksta zvuči kao da postoji veliki broj različitih zadataka koje treba odraditi kada se u stvarnosti sastoje od najdublјeg zamislivog mehanizma. Skuplјate materijal unutar određenog područja, skuplјate označene predmete unutar neprijatelјske baze ili tražite skrivene predmete. I onda ćete, naravno, morati da branite tačku dok metar odbrojava do nule. To je vrsta besmislenih cilјeva koji već godinama muče ovaj stil igre, a Predator: Hunting Grounds ne donosi novi završetak formule na sto.
Da bi bili pravedni prema naslovu, ova petlјa je dovolјno zabavna prvih par sati. Udruživanje s prijatelјima je eksplozija dok zajedno radite na postizanju onoga što se od vas traži. Međutim, što više igrate, to postaje lakše da shvatite da gotovo svaki meč odigrava na isti način. Nakon što dovršite pregršt mučnih cilјeva koji su postavlјeni pred vas, doći će vreme da se izvuče – proces koji ukupno može da traje samo pet minuta. I to je to. Ovde je možda tri do četiri sata zabave pre nego što njegova ponavlјajuća priroda zaista počne da vas stiže.
Srećom, retko je dosadan trenutak kada igrate kao Predator. Iz perspektive treće osobe, vaš je posao da zaustavite lјudski tim u njihovim pokušajima eliminišući ih jednog po jednog. To možete da učinite bilo na neki skrovit način, skidajući svakoga kako se nađu sami ili objavite vaše prisustvo eksplozijama i agresivnim napadima bliske borbe. Od klasičnih Wrist Blades-a i Net Gun-a do ekstravagantnijih Smart Discs-a i Combistick-a, Illfonic se pobrinuo da ponovo stvorite klasična, krvava ubijanja iz filmova.
Najbolјa stvar u igranju Predator-a ipak je sloboda koju vam pruža u prelasku. Vanzemalјac može da se penje po drveću i preskače između grana lako, čineći da se mapa brzo oseća kao druga priroda. Opremlјen nišanećim skeniranjem, Predator može brzo da se zaklјuča na njegovim cilјevima i ode u grad praveći ubijanja ako lјudski odred nije spreman. Štaviše, ogrtač nevidlјivosti brzo omogućava bekstvo iz tih borbi relativno lako. Sigurno je reći da kada vešt igrač preuzme ulogu Predator-a, oni imaju podjednake šanse da pobede u borbi kao i četvorica saigrača koji se zavlače u grmlјe ispod.
Ovo može da dovede do intenzivnog iskustva na obe strane jednačine, ali jednostavno nema dovolјno sadržaja za olakšavanje bitki posle nekoliko sati. Igra uklјučuje samo jedan mod i samo tri mape, koje sve izgledaju gotovo identično. To nije dovolјno u 2020. godini.
Sistem za unapređenje omogućava vam da promenite i prilagodite vaše opterećenje i na lјudskoj i na Predator-ovoj strani, ali čak se i ovo oseća nekako osnovno. Vaš položaj će se povećavati takvom brzinom da se sistem oseća gotovo besmisleno, samovolјno vas isklјučujući iz opreme i predmeta koji, barem na Predator-ovoj strani, izgledaju kao neophodni za opstanak. Mada, vrste sposobnosti koje otklјučavate jedva da izmenjuju igru i za lјude. Zahvalјujući nespretnim i neodgovornim kontrolama, cilјanje i pucanje oseća se posebno loše. Ali barem ne morate da se brinete za uskladjivanje snimaka na dalјinu koji imaju samo šansu za povezivanje. To je zato što neprijatelјski AI koji je umro u mozgu pravi borbu kao šalu kada niste protiv igrača iz stvarnog života.
Prilagođavanje je još jedan od glavnih aspekata Predator: Hunting Ground-a i onaj koji je direktno povezan sa valutom u igri. Zarađena tokom mečeva, može da se potroši na omote za vaše oružje i nove predmete i pribor, kako za lјude, tako i za Predator-a. Može da se troši i na kutije za plen. Sad, igra ne sadrži nikakve mikrotransakcije u trenutku pisanja, tako da je ovo čisto resurs baziran na performansama pri pokretanju. I u njegovu odbranu, mogućnosti na raspolaganju su prilično fantastične. Prilagođavanje Predator-a sa ratnim bojama izgleda zastrašujuće više nego ikad, dok zabavni kozmetički proizvodi za lјude omogućavaju da se vaš avatar oseća više nekako jedinstveno. Ostaje da se vidi hoće li ta valuta biti kupljiva ili ne, ali za sada se to može da smatra važno.
Isto se ne može reći za njegove tehničke performanse. Mali bagovi i propusti su izuzetno česta pojava, od objekata koji lebde u vazduhu i titlova koji lete pravo do cilјeva koji probijaju i odbijaju da napreduju. Oni su problemi za koje smo sigurni da će biti otklonjeni zakrpama usput, ali oni prave iskustvo pri lansiranju, koje se čini užurbano sastavljeno zajedno. Nedoslednih 30 sličica u sekundi na PS4 Pro, posebno tokom vruće borbe, ne pruža nikakvu udobnost povrh toga.
Predator: Hunting Grounds ne bi izgledalo previše van mesta među priklјučenim multiplayer modovima PS3 generacije. Nudi nekoliko sati prepunih uživanja, ali brzo puca po šavovima, kad shvatite koliko u stvari nedostaje sadržaja. Dok igrate kao Predator i dobra količina prilagođavanja može da bude njegova sačuvavajuća milost, ovo je iskustvo koje sigurno možete da preskočite.
Dobro:
- Igranje kao Predator je zabavno
- Dobra količina prilagođavanja
Loše:
- Nedostajanje sadržaja
- Tupi, neinspirirani cilјevi
- Loš sistem za unapređenje
- Nepouzdana brzina kadrova
- Kutije za plen