„Pillars of Eternity II: Deadfire“ treba da opravda mnogo toga. Obsidianova RPG igra iz 2015. godine bila je jedan od prvih velikih i uspešnih priča sa Kickstartera, ponovo oživljavajući žanr koji se prosto izgubio uvođenjem originalnog okruženja, dobro dizajniranih tamnica i privlačnih zadataka. Međutim, u toku prvih par sati od početka igranja „Deadfire“, bilo koja zabrinutost u pogledu toga da li će igra ispuniti očekivanja i standarde koje je postavio prethodni naslov padaju u vodu. U slučaju „Deadfire“, Obsidian je ispunio težak zadatak stvaranja nastavka koji ne samo da može da bude samostalan, već prevazilazi svog prethodnika u skoro svakom pogledu.
Igra se odvija nedugo potom događaja iz prve „Pillars of Eternity“, pa se opet nalazite u ulozi Watchera Caed Nua. Nažalost, Caed Nua biva brzo uništen nakon što se ponovo pojavi Eothas, bog života i ponovnog rođenja za kojeg se mislilo da je umro nakon dugogodišnjeg rata. Jedva uspevate da preživite haos koji sledi i počinjete da pratite ranije mrtvog boga preko okeana do Deadfire Archipelagoa kako biste spasili svoju dušu i otkrili zašto se Eothas vratio.
Kao direktni nastavak „Pillars of Eternity“, događaji u igri u velikoj meri utiču na „Deadfire“. I dok veterani mogu da importuju svoje sačuvane fajlove, novajlije mogu da izaberu šta je to što je njihov Watcher radio u „Pillars of Eternity“, bilo da biraju nekoliko širih putanja ili da individualno vrše svaki izbor. Ne kažemo da je loše ući u ovu igru sa novim sačuvanim fajlom, pošto „Deadfire“ zaista sjajno osvežava igrače iz prve igre i predstavlja im predivnu divljinu Deadfire Archipelagoa.
Kad smo već kod toga, iako je postavka originalne igre bila dobro realizovana i imala epski obim, ona je za naš ukus bila previše ukorenjena u standardnoj srednjevekovnoj fantaziji. To nije slučaj sa „Deadfire“, koja je postavljena na ogromnom lancu ostrva koji su donekle zasnovani na polinežanskoj kulturi u Južnom Pacifiku. Ona se izdvaja od ostalih RPG igara kako po predivnom umetničkom stilu i raznim lokacijama, tako i po načinu na koji priroda igranja na lancu ostrva utiče na igranje.
Veći deo vašeg istraživanja ćete raditi svojim brodom, koji će vam postati mnogo ličnija baza nego što je Caed Nua uporište bilo u „Pillars of Eternity“. Možete da unapredite ili jednostavno kupite nove brodove, zaposlite članove posade sa sopstvenim svojstvenostima, kao i da se borite u dobro dizajniranim borbama na moru koje su izazovne i zanimljive. Upravljanje svojim sopstvenim brodom je jasan vrhunac u „Deadfire“ i predstavlja osnovu za neke od naših omiljenih trenutaka u igri, kao što je onaj kada smo se infiltrirali u piratsku tvrđavu pod lažnom zastavom.
Igra takođe omogućuje i interesantno istraživanje odnosa između kolonijalnih sila i domorodaca koji čine većinu frakcija u „Deadfire“, iako fantastični aspekti toga da je ovo RPG fantazija znače da ovo nije jednostran odnos. Huana plemena, Vailian Trading Company, Royal Deadfire Company i Principi sen Patrena su vodeće sile koje stoje iza mnogih od najboljih zadataka i priča u igri, od borbe Huana plemena da se sva ostala plemena na arhipelagu ujedine do statusa Principija kao bivših plemića koji su sada pirati.
Sve to je dodatno poboljšano time što je igra u potpunosti glasovno pokrivena i to je u velikom delu dobro odglumljeno. Pisanje (Scenario) u „Deadfire“ je očigledno poboljšano, sa očiglednim nedostatkom laganog, umiljatog dijaloga koji je preplavio većinu zadataka u prvoj igri. Vaši saputnici će verovatno i dalje biti zasnovani na arhetipovima, kao što je lopovski pirat i naučnik sa tamnom prošlošću, ali njihove međusobne interakcije i njihovi lični ciljevi ih čine privlačnim za zajedničku borbu i interakciju.
Kao i u tradicionalnim CRPG-ima, „Deadfire“ ima sve popravke i zmke koje su im zajedničke. Ogromno drveće veština, tone opcija za prilagođavanje i složen sistem klasa su ono što očekujete od RPG-a iz Obsidiana. Ipak, iako je sistem borbi sličan onom u prvoj igri, sa mogućnošću za pauziranje, usporavanje ili ubrzavanje toka borbe u zavisnosti od vaših preferencija, ova igra je mnogo robusnija zahvaljujući AI-ju koji je moguće programirati. Podsećajući na Gambit system iz „Final Fantasy XII“, možete da postavite određene uslove na koje će vaši likovi odgovarati. Na primer, ovo može biti jednostavno kao što je bacanje čini za lečenje na bilo koga ko ima ispod 50% zdravlja, ali može biti i dovoljno unapređeno da možete suštinski da automatizujete igranje. Ukoliko ste kao mi i volite da programirate ponašanja svojih pratilaca, sjajno ćete se zabaviti sa „Deadfire“.
Međutim, najveće unapređenje u odnosu na prethodni naslov odnosi se na tempo. Iako je Act 1 iz „Pillars of Eternity“ često bio navođen kao najteži deo igre, „Deadfire“ vas polako ali sigurno vodi kroz sve teže izazove od početka do kraja. To ne znači da je početak lak, već da sama igra malo veći balans tokom celog svog toka. Od brojnih borbi do načina na koji istražujete svet, „Deadfire“ je čvrsto, uzbudljivo iskustvo uprkos činjenici da se radi o RPG-u za koji bi vam lagano trebalo i 100 sati da je završite.
Velika ekspanzivnost ovog sveta ima svoju cenu. Čak iako su vremena učitavanja primetno kraća od onih koja se mogu naći u originalnoj igri, ona su i dalje prilično dugačka, pa igri ponekad treba i po minut i više da učita neku grafički naročito intenzivnu oblast. Imjući u vidu da je „Deadfire“ veoma dugačka igra, sve ovo brzo postaje uočljivo. A tu je i stalan broj grešaka koje su nam se pojavljivale tokom igre, kao što je ponovno izgovaranje rečenica u konverzacijama i povremeni problemi sa pronalaženjem putanja. Ono što je važnije je da nismo naišli ni na jednu grešku koja je u potpunosti srušila igru.
Ovi problemi su u globalu minorni, a sveukupna unapređenja koja su napravljena u „Deadfire“ nadoknađuju sve to. Na kraju krajeva, „Pillars of Eternity II: Deadfire“ je gotovo savršen nastavak. On je nastao na temeljima prethodne igre sa ubedljivijim istraživanjem i dubljim sistemom borbe, popravio mnogo problema koji su unazađivali prethodnu igru, pa od početka do kraja predstavlja uglađenije iskustvo. Bez obzira da li ste novi u svetu Eora ili ste već iskusni putnik, „Deadfire“ je RPG koji morate igrati.