„Persona 3: Dancing in Moonlight” i „Persona 5: Dancing in Starlight” su dve igre čije preglede ćemo dati kao jedan. Zašto? Zato što su ove dve igre u svakom smislu iste.
Izvlačenjem likova iz njihovih originalnih igara i njihovim postavljanjem u plesnu dvoranu u kojoj vreme stoji moglo je da spoji „Persona 3: Dancing in Moonlight” i „Persona 5: Dancing in Starlight” u jednu igru. I verovatno je i trebalo da bude tako, s obzirom da za razliku od „Persona 4: Dancing All Night“, nijedna od njih nema story režim. Ipak, čak i kao sopstveni i odvojeni, ali veoma slični entiteti, vredi im dati šansu. Jednostavno zato što su zabavne, a muzika je sjajna u svakoj od njih.
Obe igre se počinju briljantno, stavljajući vam do znanja da ćete uživati u pravim muzičkim poslasticama. I čim dobijete neki kontekst koji objašnjava zašto morate plesati, slobodni ste da radite šta želite. Pa, sve dok je plesanje ono što želite da radite. Barem u početku.
Što se igranja tiče, malo toga se promenilo u odnosu na „Persona 4: Dancing All Night“. Od središta ekrana koji se kreće prema van, pojavljuju se dugmići, a cilj je pritisnuti odgovarajuće dugme u zavisnosti od njihove lokacije. Da stvari budu još komplikovanije, ponekad ćete morati da držite note, istovremeno pritiskate dva dugmeta ili izvodite grebanje, i to sve dok lik iz „Persona“ igre pleše. Jedine stvarne razlike koje ćete uočiti između igranja u „Persona 4: Dancing All Night“ i „Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“ je da se grebanje, uključujući i Fever vrstu, lakše prepoznaju, ima manje ometanja tokom igre, i da je težina igre malo smanjena. Barem na Easy režimu.
„Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“ su nesumnjivo bolje zbog ovih promena. Njihov rezultat je postepena kriva učenja, koja svakome omogućava da igra ove igre, a manje natrpan ekran omogućava vašim očima da se malo odmore. „Persona 4: Dancing All Night“ je stalno prezauzeta, bombardujući vaša čula do tačke u kojoj sama igra postaje pomalo iscrpljujuća nakon samo nekoliko minuta igranja. I, s obzirom da možete da igrate i „Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“ u VR-u, ove igre bi jednostavno bile previše zbunjujuće da su zadržale kavalkadu vizuelnog vatrometa.
Uprkos tome što na ekranu ima manje dešavanja, „Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“ su i dalje veoma lepe igre. Obe igre održavaju uklapanje stilova prezentacije iz svojih izvornih materijala, pri čemu obe u sebi imaju čiste linije i mnogo smelih boja. Ples predstavlja stilski nastup i to je ono što preovladava u obe ove igre – stil. Mada dok igrate, verovatno nećete moći da se divite briljantnim pokretima koje izvode likovi. Srećom, za to postoje Choreography i Replay režimi koje možete da otključate.
U početku ćete imati samo četiri pesme uz koje ćete igrati u obe igre, ali kako ih budete završavali na Easy, Medium ili Hard težinama, otključavaćete još pesama u kojima ćete se oprobavati. Iako će ljubitelji „Persona“ očigledno dobiti najviše od ponuđenih numera, čak će i igrači kao što smo mi, koji nemaju mnogo iskustva sa ovim serijalom, verovatno veoma uživati u njima. Iskreno, dok nam je igranje glavnih igara u „Persona“ dosadno, zaista volimo njihovu muziku. A pored pesama tu su i druge stvari koje možete otključati.
Kako ostvarujete širok spektar ciljeva, otključavaćete stavke prilagođavanja za svaki od dostupnih likova, kao i opciju za izbor vašeg plesnog partnera u pesmama. Tu je i opsežna lista modifikatora igara koje treba otključati. Neki od njih će olakšati igru, drugi će je otežati, a neki će vam omogućiti da podesite određene parametre po svojoj želji, kao što je promena brzine nota. Mnogi od ovih modifikatora će takođe uticati i na kumulativni rezultata. A tu je društveni element kako za „Persona 3: Dancing in Moondlight“ tako i za „Persona 5: Dancing in Starlight“, koji vam omogućava da gledate interakcije između likova i da se tu i tamo uključite kako biste formirali veze, što će, između ostalih dobrih stvari, otključati još više modifikatora i predmeta za prilagođavanje u kojima ćete uživati.
Ako to želite, možete da izvodite i jedan ples za drugim u „Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“. Menjanje igranja i gledanje društvenih scena je u velikoj meri opcionalno, ali oni koji ulaze i izlaze iz akcije da bi videli kako likovi komuniciraju sa drugima i igraju se sa alternativnim postavkama i režimima su oni koji će izvući najviše iz ovih igara – posebno ako su vezani za likove o kojima pričamo. Kao što smo rekli ranije, teško je ceniti napor uložen u plesne rutine dok igrate, tako da mogućnost da ih gledate bez potrebe da date bilo kakav doprinos predstavlja pravo uživanje. I to ono koje možete prilagoditi po svojoj želji zahvaljujući obilju dodatne opreme i kostima.
Na kraju krajeva, bez obzira da li treba da kupite „Persona 3: Dancing in Moondlight“ ili „Persona 5: Dancing in Starlight“, ili obe igre, sve se svodi na to koliko novca ste spremni da potrošite da slušate odličnu muziku dok se bavite zabavnim, ali prilično generičkim igranjem u ritmu muzike. Kao što smo već spomenuli, obe igre se potpuno isto ponašaju, tako da je muzika ovde zaista odlučujući faktor. Obe igre imaju najmanje 25 pesama, i iako mislimo da jedva da ima bilo kakvih promašaja, više preferiramo „Persona 3: Dancing in Moondlight“ od „Persona 5: Dancing in Starlight“. Međutim, vi možda nećete misliti isto.
Gubitak story režima prisutnog u „Persona 4: Dancing All Night“ takođe znači da ovi naslovi u poređenju s njim deluju smanjeno, ali s druge strane, story režim te igre je zaista bio prilično dosadan. Da su „Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“ bile nešto jeftinije od tipičnog izdanja neke igre, onda to verovatno ne bi bio problem. Međutim mnogima ove igre neće ponuditi dobar odnos vrednosti i novca.
Prema tome, jednostavno je. Ako ste obožavalac serijala i ne smeta vam cena, jednostavno kupite igru za koju verujete da ima najbolju zvučnu podlogu. A ako vam se dopadaju muzika iz „Persona 3“ i „Persona 5“, možda ne bi bilo loše da uzmete i „Endless Night Collection“ koja vam štedi malo novca na obe igre i uključuje „Persona 4: Dancing All Night“. Oni koji jednostavno vole igre muzičkih ritmova i nemaju mnogo iskustva sa „Persona“ serijalom, verovatno treba samo da probaju „Persona 3: Dancing in Moonlight“ da bi videli da li im odgovara. I možda ne bi bilo loše da sačekaju neko sniženje pre nego što to urade. „Persona 3: Dancing in Moondlight“ i „Persona 5: Dancing in Starlight“ su veoma dobre igre, ali ne deluje baš kao da vrede novca koji se za njih traži.
Zahvaljujemo se firmi ComputerLand na ustupljenim promo diskovima za igru.