Pascal’s Wager, filozofski koncept, je odlična misaona vežba koja smatra da lјudi igraju jednostavnu igru, za razliku od Prisoner’s Dilemma, o tome da li treba da verujemo da Bog postoji. Razlaže se ovako: Ako Bog ne postoji, onda je nebitno da li verujete u njega ili ne, jer se ništa ne dešava kada umrete.
Međutim, ako Bog postoji, onda umiranje ima posledice. Ta posledica je da verovanje u Boga dovodi do raja, a neverovanje u Boga dovodi do pakla. Na osnovu toga, najbolјi stav za kockanje je verovati u Boga, jer je najgori ishod da se ništa ne desi kada umrete. S druge strane, izbor da ne verujete u Boga znači da je to najbolјi ishod.
Postoji mnogo načina da se ovo razdvoji i kritikuje, i to je ono što ga čini fascinantnom i dugotrajnom mentalnom vežbom, ali poenta koju ovde želimo da kažemo je da je Pascal’s Wager, filozofija, mnogo interesantnija Pascal’s Wager, igra, koja je možda najgori klon Souls-a koji smo ikada igrali. Pascal’s Wager, igra, je plitka, nepromišlјena i sigurno se neće pamtiti vekovima kasnije.
Ova igra je prvobitno razvijena za mobilne uređaje i pokazuje je na svakom koraku. Igrate kao neki pali paladin u nekom mračnom svetu (izgubili smo interesovanje oko deset minuta nakon što smo započeli igru, pa se ne sećamo njegovog imena), a onda puzite po nivoima ubijajući stvari na putu do boss bitke. Svaki od tih „centralnih“ trenutaka izgleda kao da su programeri igrali igre Souls-a do kraja, a zatim su odlučili da ih kopiraju, samo bez kreativne energije ili talenta da ih učine zanimlјivima. U Pascal’s Wager postoji seme kul koncepta. Prvi boss je flagelant, a religiozna tema koja se provlači kroz njega mogla je da pomogne da se razlikuje od mnogih drugih klonova Souls-a. Nažalost, ovo je, opet, mobilna igra, u kojoj je skoro sve tu da bi se igračima pružio sadržaj, i shodno tome, zapravo ne govori ili ne radi ništa sa temom. Tu je samo kao izlog.
Ako je to bio jedini problem sa Pascal’s Wager, onda je to i dalјe moglo da bude podnošlјivo. Nažalost, Pascal’s Wager je brutalno nespretan za igranje, a za Souls igru ne možemo da se setimo ništa strašnije od reči „nezgrapan“. Iza svakog udarca i izbegavanja postoji primetno kašnjenje u unosu i iako možete, na kraju, da prilagodite vaše ritmove da biste uzeli u obzir to kašnjenje unosa, to i dalјe ima za rezultat akciju koja je napeta, ima mali uticaj i taktički nezanimlјiva. Sačekajte da neprijatelј stane, uletite unutra, ubodete ga, izvučete se ponovo. Pripremite i ponovite.
Okruženje je podelјeno na nivoe, pomalo kao u Nioh-u, ali nivoi su toliko mali da istraživanje ovih nivoa nema istu nagradu kao kod Nioh-a, ili bilo kog drugog vršnjaka. Popnite se niz merdevine da otvorite vrata koja su prethodno bila zaklјučana, i da, imaćete prečicu nazad do najbliže „lomače“ (statua od jaja umesto Dark Souls vatre), i to bi bilo dobro sve, osim što „dug put“ je samo oko minut hoda i nije bitno kojim putem zapravo idete.
Prezentacija modela likova je u redu, a pošteno rečeno, postoji pristojan bes neprijatelјa. Međutim, sve ostalo u vezi sa Pascalovim opkladama je upravo ono što biste očekivali od lukavog mobilnog porta. Mnogi zvučni efekti su loše komprimovani, i kad god možete da vidite u dalјinu, postoji kombinacija pop-in (za stvari koje su unutar nivoa) i ništavila bez karakteristika (za prostore izvan nivoa). Glasovne performanse su dovolјno loše da uši krvare, a čini se da su programeri odlučili da je „problem“ sa Dark Soulsom to što priča nije bila dovolјno eksplicitna. Da, potpuno su pogrešno razumeli kako ide pripovedanje u ovom žanru, i tako su obezbedili priču punu setova koja uklanja svaki osećaj misterije i interpretacije dok igrate.
Postoje dve stvari koje Pascal’s Wager radi ispravno. Prvo, postoji više likova i možete da menjate između njih dok igrate. Svi su podjednako nespretni, ali imaju različite stilove igre, a ideja da se napravi grupa likova u Souls klonu je intrigantna koju će, nadamo se, bolјi programeri moći da iskoriste neki drugi put. Ovo takođe čini igru lakšom, jer efektivno dobijate više zdravstvenih traka između odmora na „jajima od vatre“, a povrh toga postoji i jednostavan mod. Jednostavan mo ne ugrožava iskustvo za lјude koji žele veću postavku težine, a ako programeri ovako siromašne igre mogu da shvate kako da to izbalansiraju, teško je ne poželeti da FromSoftware jednostavno isproba jednu od njegovih sopstvenih igara.
Nema ništa loše u vezi sa mobilnim igrama prenetim na konzolu – i sami smo igrali nekoliko dobrih. Međutim, Pascal’s Wager je pogrešna vrsta mobilnog porta. U žanru koji zahteva preciznost, reagovanje i jasnoću vizije, ovo je zbrkana zbrka bezveznih, neodgovarajućih kontrola, loše prezentacije i malo smislenog razmišlјanja o tome zašto igra uopšte postoji. Kao takav, to je savršen primer svake greške koju treba izbegavati kada pravite ove stvari.