Narcos: Rise of Cartels, najnovija igra programera Kuju-a, donosi priču i događaje iz popularne Netflix-ove televizijske serije Narcos (koja se zasniva na stvarnom životu Pablo Escobar-ovog Medellin kartela) i prilagođava joj je u obliku video igre. Iako trejler za puštanje Narcosa: Rise of the Cartels nije baš nadahnuo veliko samopouzdanje, a igra ima njene grafičke probleme, ukupni proizvod je veoma solidna borbena igra bazirana na potezima. Nikada se ne približava redefinisanju žanra, niti to pokušava, ali njegovo obećanje nudi „brutalne“ zasnovanu potezima igru nije ništa drugo nego lažno reklamiranje.
Narcos: Rise of the Cartels, kao i većina taktičkih igara koje se zasnivaju na potezu, započinje velikim i složenim vodičem, uvodeći igrače u njegov poseban žanr. Igrači kontrolišu do pet različitih članova tima iz različitih klasa (svaki sa svojim snagama i slabostima) i mogu da pomeraju jednog od tih likova po potezu. Osim što se kreću, ove trupe mogu da napadnu neprijatelјe, većinom sa oružjem, ukoliko su u mogućnosti da to urade. Kada je potez završen, neprijatelјski tim pod kontrolom AI kreće u pokret. Opet, ovde nema baš ničega novog.
Gde Narcos: Rise of the Cartels zaista sija, zapravo je u tome koliko je uglađen. Mape su intuitivno dizajnirane, a postavlјanje neprijatelјa na pomenute mape je dovolјno pametno da je strateško razmišlјanje često neophodno. To uklјučuje upotrebu ispravne klase vojnika na pravi način u zavisnosti od misije i lokacije mesta za smeštaj (gde trupe mogu prvobitno da se rasporede.
Stamdardni DEA agenti opremlјeni su sačmaricama, što znači da je ulazak u bliži domet najefikasnija taktika u brzom i efikasnom uklanjanju neprijatelјa. Postoji i kontraefektni sistem, koji omogućava igračima i neprijatelјima da koriste posebne tačke sposobnosti da pucaju na neprijatelјa koji se kreće, čak i ako nije njihov red. To dodaje potpuno novu borbu mečevima i jedna je od najvećih snaga u naslovu.
Narcos: Rise of the Cartels takođe donekle uvodi dvostruku usredsređenost predstave i na DEA i na kartel droge Pablo Escobar-a tako što pušta igrače da igraju priče kroz kampanje koje uklјučuju oboje. Moraćete da prođete kroz prvu veliku misiju na strani DEA-e pre nego što se karta kartela otvori. Osim više početnih sredstava na strani kartela i očiglednih kozmetičkih razlika, nijedna prednost nije veća od ostalih, stvarajući dobar osećaj ravnoteže (čak i ako su druge oblasti igre razočaravajuće neuravnotežene). Obe kampanje su više nego vredne igranja jer, poput emisije, različite perspektive nude puno više konteksta onome što suprotstavlјene strane prolaze kao likovi. To ne znači da igra ide previše duboko u razvoj karaktera, jer, osim nekih preseka i slučajnih nastupa izraženih u dijaloškim okvirima, to zaista i nije.
Kada govorimo o sredstvima, novac u Narcos: Rise of the Cartels izuzetno je bitan za kupovinu novih vojnika. Ako jedan od vaših lјudi umre na terenu, on će zauvek da umre (isklјučujući vodeće karaktere, koji završavaju meč posle smrti), tako da je važno da se smrt smanji što je više moguće. Ovo je posebno tačno jer sredstva nije lako zameniti i trupe mogu da budu smešno skupe. Glavne i sporedne misije pružaju novčanu nagradu po završetku, ali neke sporedne misije zahtevaju neku kaparu pre nego što mogu da započnu. U ovom trenutku je poenta u igri u kojoj bi inteligencija sa novcem dobro poslužila igračima. I mnogo toga se svodi na, pogađate, strategiju.
Narcos: Rise of the Cartels ima neke slabosti koje su previše rasprostranjene da bi se ignorisale. Grafički gledano, nije zabavna igra koju treba gledati, i pojavila se kod kuće pre generaciju ili dve. Zahvalјujući tome, kretanje likova je ukočeno, čudno i uopšte ne izgleda realno. To nije nužno velika stvar u potez igri gde slobodno kretanje nije sastavni deo mehanike, ali je i dalјe frustrirajuće i potpuno ružno za gledanje.
Postoji i pitanje ravnoteže koje je rasprostranjeno u Narcos: Rise of the Cartels. Nivoi težine određeni su lobanjama: jedna lobanja je najniža visina težine, dok je tri najviša. Problem leži u tome koliko su dve lobanje teže u poređenju sa jednom. Iako ovo može da se nadoknadi unapređenjem likova, neprijatno je kada lik na višem nivou iznenada umre u polјu i sav taj napredak se jednostavno zauvek izgubi. Teškoća je deo takvih poteznih igara, u to nema sumnje, ali ponekad se čini da naslov aktivno deluje protiv vas na svakom nivou, a neuravnoteženi nivoi teškoća ne pomažu u toj percepciji.
Uprkos ovim često uznemirujućim problemima, Narcos: Rise of the Cartels desetak sati ili više sati sadržaja (u zavisnosti od toga kako se igra igra) ostaje uglađen i zabavan u izvođenju da bi mogao da bude preporučen. Očigledno nikada ne hvata uglađenost ili sjajno pisanje njegovog kolege na Netflix-u, ali s obzirom na to koliko su često igre zasnovane na popularnim filmovima ili emisijama potpuno bombarduje na svim nivoima koji mogu da se zamisle, Narcos: Rise of the Cartels je dah svežeg vazduha po poređenju.