Bila je ovo još jedna izvanredna godina za video igre. Od trijumfalnih blokbastera do neobičnih avantura i iskrenih indie ostvarenja, 2017. predstavlja godinu povorke naslova izvanrednog kvaliteta.
Iskreno, bilo je teško sve to ispratiti. Ali šta se mora nije teško. Gaming tim je izglasao svoje top naslove za 2017. godinu kako bi vam predstavio najbolju, ne, najkompletniju igru u ovogodišnjem izboru. Bilo je teško izdvojiti 15 igara, sa koliko smo se zadovoljili na kraju, ali rezultat toga je bogata, raznolika lista koja sadrži i neke očekivane pobednike, ali i nekoliko iznenađenja. Nadamo se da će i 2018. godina proteći u istom ovom maniru.
15. Dishonored: Death of the Outsider
„Dishonored 2“ je istorijska igra. Pametna i originalna igra koju karakteriše sloboda je pozivala igrače da eksperimentišu i nagrađivala intuitivnu kreativnost. Njena samostalna ekspanzija je ekstenzija same igre, a u velikoj meri uspeva na istim poljima na kojima je i sama osnovna igra briljirala. Međutim, uspeva da uradi i još nešto – da istraži neke od najinteresantnijih likova igre, koji su imali ulogu u njenoj glavnoj priči ali su završili u zapećku zbog Corvove i Emilyne priče. Billie i Daud su malo verovatni heroji uhvaćeni u svetu u kojem je moral na veoma niskim granama. To je briljantno multidimenzionalno platno koje developeri kompanije Arkane mogu da koriste, a rezultat je briljantna avanturistička ekspanzija.
14. Persona 5
„Persona 5“ je izašla ove godine, a uz očekivanja koja su porasla nakon što je „Persona 4“ dobila status kultnog hita, kompanija Atlus je napravila pomak sa ovim nastavkom. Racionalizacija japanske RPG igre nije lak zadatak, a iako je pametna u pogledu brzine borbenog sistema i zbirke Personas, igra je ponovo pokazala svoju snagu. Vrhunac „Persona 5“ predstavljaju njena zrela karakterizacija i zaplet, koji se bave problemima počevši od nasilja u srednjim školama pa sve do situacija u kojima doktori slučajno onesposobe jednog od svojih pacijenata. „Persona 5“ će sigurno biti upamćena kao jedna od najboljih modernih japanskih RPG igara, i to zbog načina na koji dobro usklađuje istraživanje tamnica sa upravljanjem srednjoškolskim životom i uranjanjem u njen svet i likove.
13. Resident Evil 7
Povratak kompanije Capcom korenima igre „Resident Evil“ predstavljao je sjajno strašan početak godine, pri čemu su igrači sprovedeni kroz oronule dvorane palate u Luizijani. Međutim, uprkos tom izdanju u januaru, efekti ove igre su se zadržali. Prelazak na kameru iz prvog lica je odgovarao stravičnoj tabeli ove igre; klaustrofobija i panika su vam se prikradali dok vas juri uvrnuta porodica Baker. „Resident Evil 7“ se ne boji omaža skorijim horor igrama koje su se pojavile nakon poznate serije, ali je takođe našla i dovoljno mesta za zagonetke koje su njen zaštitni znak i za povremena luda preterivanja. Ovo je verovatno najefektivnije iskustvo virtuelne realnosti godine, pri čemu je celu igru moguće igrati na PSVR-u. Zahvaljujući kompaniji Capcom, „Resident Evil 7“ se održala tokom cele godine, uz regularne ekspanzije koje su kulminirale ovomesečnim izlaskom „Not A Hero“.
12. Splatoon 2
„Splatoon 2“ poboljšava Nintendov originalni spin multiplejer pucačine na puno načina. Ima više mapa, bolju kampanju za pojedinačne igrače i odlične nove režime u obliku Salmon Run i League Battle. Igra nije izgubila ni trunku šarma i humora svog prethodnika. I dalje je čudna i prelepa kao i ranije, sa mnoštvom boja u vidu oružja i glatkog kretanja plivajućih lignji. Ovo je savršena alternativa za mračne vojne pucačine i izvrstan porodični naslov. Sada je čak i bolja, jer je prenosiva.
11. Prey
Svaka odluka u ovogodišnjem ponovnom osmišljavanju „Prey“ iz 2006. godine može imati značajne posledice, od kojih mnoge neće biti otkrivene sve do nekog trenutka u budućnosti. Priča Morgana Yua o sumornoj tehnološkoj divoti u vidu Talos One je ona koja podrazumeva preživljavanje, nestabilne saveze i konstantno sumnjanje u sve za šta mislite da je stvarno.
To je Arkane (od slavne „Dishonored“) igra, sa fokusom na šunjanje i mnoge specijalne sposobnosti koje su vam na raspolaganju, ali više od bilo čega što smo do sada videli, to je putovanje puno straha. Ipak, preuzimanje tih rizika na sebe je ono što čini da „Prey“ zaista zasija.
10. Horizon Zero Dawn
Link je možda završio 2017. godinu noseći akcionu RPG krunu otvorenog sveta, ali mu je Aloy, heorina igre „Horizon“, bila bliže nego što je iko očekivao. Imali biste neočekivano visoke šanse u vezi Guerrilla Games, studija sa sedištem u Amsterdamu koji je ranije bio odgovoran za neumorno neinspirativnu seriju pucačina „Killzone“. Ovaj studio je razvio jedno od najinovativnijih i najintenzivnijih PS4 borbenih iskustava, a lov na njihove uzbudljive visceralne mehaničke životinje pokazao se nemoguće uzbudljivim, pri čemu svaki susret nudi strogi test taktičkih i trzajnih refleksa dok jedna žena vodi rat sa mašinama u zaista zadivljujućoj 4K pirotehničkoj viziji. Gotovo je neizbežno da distopijska fantazijska fikcija koja pruža bafer između borbi nikada nije dostigla svoj vrhunac – ali to makar ostavlja dovoljno mesta za poboljšanje u neizbežnim nastavcima koji slede.
9. Divinity: Original Sin 2
„Divinity: Original Sin 2“ je gotovo savršena CRPG fantazija. Njena epska priča koja uključuje vas i vašu grupa propalih ratnika kako se borite da pobedite zlu silu poznatu kao Void je prepuna detalja, humora i nezaboravnih likova. Bogati svet i priča su potkrepljeni jednim od najfleksibilnijih borbenih sistema ikada. Najbolje od svega toga je to što možete igrati celu igru u co-op režimu, što samoj igri daje potpuno drugačiji šmek. Ukoliko posedujete gejmerski PC, onda dugujete sebi da odigrate ovu igru.
8. Destiny 2
Iako je kompanija Bungie imala probleme krajem poslednjeg dela godine sa sadržajem za visoke nivoe za „Destiny 2“, ažuriranjima i besom javnosti usled zbrkanog XP sistema, to ne može da pomrači slavu ove izvanredne sci-fi pucačine. Dosta poboljšana kampanja u „Destiny 2“ bila je uzbudljivo i ekstravagantno putovanje između prelepih svetovima, borba sa izobiljem vanzemaljskih zlikovaca dok se vaš arsenal razornog oružja povećava. Upravo ta borba je ono na čemu je sve zasnovano, i predstavlja slavnu kombinaciju raznolikosti, moći, audio i vizuelnih povratnih informacija. Što se tiče čistog osećaja same upotrebe oružja, Bungie je verovatno bez premca. Ukoliko neke reakcije na određene odluke koje se tiče sadržaja za visoke nivoe izgledaju nepodesno, to je samo zato što igrači ove igre žele da nastave da je igraju… i tako u nedogled. Ovo je predobra igra da biste prekinuli da je igrate, tako da ako Bungie može da ispegla bilo kakve probleme koji bi vas možda odvratili od nje, „Destiny 2“ će postati samo jača.
7. Yakuza 0
„Yakuza 0“ je čista radost bez trunke griže savesti od početka do kraja. To je priča do koje vam je stalo, borba koja je onoliko zadovoljavajuća koliko vas tera da se stresete, a tu je i par gradova koje zaista želite da istražite. Ovo je takođe i jedan od najspecifičnijih naslova koje ćemo verovatno videti na tržištu van Japana, u kojoj je sporedna aktivnost u obliku upravljanja hostess kafeom apsolutno najmanje čudna stvar u vezi nje. Vidite, ovo je igra u kojoj osvojite pile jer ste dobili ćurku i učinite ga menadžerom svoje imperije nekretnina. Upravo zbog toga što ova rečenica ima smisla, „Yakuza 0“ je jedna od apsolutno najboljih igara 2017. godine.
6. Assassin’s Creed: Origins
„Assassin’s Creed Origins“ nije samo najbolja igra u serijalu, već je i jedna od najboljih igara sa otvorenim svetom koje su nam trenutno dostupne. Istraživanje Ptolomejevog Egipta je pravo uživanje, kako u ljupko rekreiranoj geografiji tako i u napetim političkim prilikama između Egipćana, Grka i Rimljana. U međuvremenu, novi glavni Bayek of Siwa predstavlja jednog od najznačajnijih likova u istoriji ovog serijala. A veza između njega i njegove voljene žene Ayae je jedna od iznenađujućih pokretačkih snaga koje stoje iza ove igre.
Dodajte tu i prerađeni sistem borbe koji vrednuje pažljivo manevrisanje i veći fokus na elemente igranja uloga, i ova igra postaje u potpunosti drugačija zver od naslova koji su joj prethodili. Ovo je i dalje „Assassin’s Creed“ u pogledu svih svojih istorijskih detalja, ali je takođe daleko veća, izazovnija i pruža mnogo više zadovoljstva.
5. What Remains of Edith Finch
Kao bilo koji odličan film ili izvanredan roman, „What Remains of Edith Finch“ može se završiti za jedno veče, ali će se u vašoj svesti zadržati danima i mesecima, a možda čak i godinama kasnije. Ova jedinstveno ambiciozna fikcija u prvom licu prikazuje živote i smrti – mada više smrti – fantastično prokletog Finch klana kroz desetak i više inventivnijih i interaktivnijih vinjeta. Developeri Giant Sparrow, koji stoje iza naslova „Unfinished Swan“, su očigledno entuzijastični učenici škole magijskog realizma, pa ipak ovde upotpunjuju svoje opčinjujuće veštine pričanja priče sa toliko emotivnih pojedinosti da ćete odjednom biti oduševljeni, iscrpljeni i duboko ubeđeni u sposobnost igre da uvuče igrače u priču kao što to nijedan medij pre nje nije uspeo.
4. Wolfenstein 2
Novi Kolos je nasilna, smešna, apsurdna, predivno kreirana akcija. Dakle, iako osnovne mehanike ove igre nisu ni približno dobre kao što vas celokupni proizvod navodi da pomislite – njeno pucanje i kretanje i dalje često ostavljaju mnogo toga što se može unaprediti – sam scenario, gluma i finese narativnog pravca označavaju da se „Wolfenstein 2“ dobro drži. Najbolje stvari u vezi ove igre nisu vezani za igranje. Iako su one eksplozivne, uzbudljive borbene sekvence đavolski zabavne od početka do kraja, ipak su tiši, mračniji trenuci oni u kojima je moguće pronaći samu srž „Wolfenstein 2“. Igra se zasniva na uverljivim ljudskim likovima koji deluju na načine koji odgovaraju njihovim individualnim ličnostima. Rezultat je igra istinski apsurdnih proporcija, ali ona koja se pridržava pravila svog sopstvenog mračnog i uvrnutog sveta.
3. Nier: Automata
Uprkos tome što je apsurdni nastavak apsurdne igre (koja je, sama po sebi, spin off još jedne apsurdne igre), „NieR: Automata“ ispričala je jednu od najboljih priča u igrama ove godine. Prateći priču o androdiu 2B usred postapokaliptičnog rata između ljudi i mašina, uvrnuti genije pisca Yoko Taroa brendirao je ovo fascinantno istraživanje čovečanstva. Iako je priča ove igre dobila mnogo pohvala, ona je stručno podržana skoro savršenom borbom koju su osmislili majstori akcionih igara kompanije Platinum.
2. Super Mario Odyssey
„Odyssey“ radi ono što Mario radi najbolje; skoro stalna parada skoro haotičnih pronalazaka. Zapravo, ovo su Nintendo i naočiti vodoinstalater u svom najslobodnijem izdanju, i to u vidu omogućavanja Mariou da zaposeda različita stvorenja i objekte koji su raštrkani svuda po kraljevstvima u igri. Mario kao žaba. Mario kao tenk. Mario kao gromoglasni T-Rex. Sve ovo je veselo, namerno bizarno, i sasvim dovoljno da se i deca i odrasli smeju samoj odvažnosti ove igre. Ipak, u svojoj srži, igra zadržava svoju čistoću; onu izuzetno zadovoljavajuću povezanost sa okretnim vodoinstalaterom zbog koje je pravo uživanje kontrolisati ga. Igrališta, sa svojim raštrkanim mesecima koje treba naći i izazovima koje treba završiti teraju vas da se iznova i iznova vraćate da pronađete sve tajne. „Odyssey“ je igra koju je nadmašila jedino jedna druga igra kompanije Nintendo, ali da je postojala nagrada za igru koja je izazvala najviše osmeha na licima igrača, ova igra bi je svakako osvojila.
1. The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Od mnogih stvari koje čine „Breath of the Wild“ izuzetnom igrom, njena apstraktnost je ono što najviše dolazi do izražaja. Njen smisao za avanturu, neodoljiv poriv za istraživanjem van utabanih staza i zaboravljanje na potragu i prepuštanje sopstvenom istraživačkom duhu. Daleka planina, napuštena kula, gomila drveća koja sigurno krije neko blago. Mnoge igre otvorenog sveta su pružile bogate, opširne svetove prepune distrakcija, ali je samo nekoliko njih, ako i toliko, probudilo avanturizam na načina na koji je to učinila „Breath of the Wild“.
Ta Nintendo magija? Možda. Ali na neki način, obeležavanje ove igre kao takve ne ide u prilog predivnoj izradi ove igre. „Breath of the Wild“ je skoro nemilosrdna u svom dizajnu. Eiji Aonuma i njegov tim su dekonstruisali sve što znamo o igrama sa otvorenim svetom, odbacivši pritom viškove da bi ponovo izgradili „Zelda“ imidž. Briljantna fizika slobodnog oblika omogućila je prirodnu povezanost sa svetom Hyrule, eksperimentišući sa guranjem kamena ili daškom vetra. Njena zagonetna svetilišta su genijalno dizajnirana, ali vam omogućuju da se igrate sa njihovim pravilima igre. Borba, sa svojim sistemom uništavanja oružja, podstakla je slično eksperimentisanje.
Ovo je igra sa skoro savršenom izradom, koja ima potragu koju treba završiti i zlu silu koju treba pobediti, ali igrači će otkriti da je radoznalost vrlina koja se najviše nagrađuje. Briljantnost i iznenađenje se mogu naći u svakom kutku ogromne mape ove igre. Njen uticaj moći će da se oseti još dugo vremena. Upravo zato je „The Legend of Zelda: Breath of the Wild“ naša igra 2017. godine, a možda i bilo koje druge godine.