Kada je prošle godine izašla prva epizoda Life is Strange 2, postavila je premisu za koju smo mislili da ima mnogo potencijala. Nažalost, druga epizoda nije ispunila očekivanja koja smo imali nakon prvog, i otišli smo od nje na neki način razočarani. Sve do pred izlazak treće epizode, imali smo čudne misli u našem umu gde smo, s jedne strane, imali velika očekivanja od prve epizode, kao i ranijih igara u seriji, ali s druge strane, nismo hteli da naduvavamo naše nade, u slučaju da se nova epizoda završi blago kao što se završila poslednja.
Srećom, čini se da se stvari vraćaju na pravi put sa „Wastelands“, jer ova treća epizoda vidi sezonu koja počinje da se kreće ka potencijalu koji je postavila prva epizoda. Epizoda nije bez problema, do kojih ćemo doći, ali sve u svemu, Epizoda 3 je ugodno iskustvo.
Počinje malo preplavlјujuće dok se Sean i Daniel pridružuju novoj grupi lјudi između događaja epizode 2 i 3. Većina ovih lјudi su potpuno novi likovi u Life is Strange univerzumu i to može da bude pomalo zastrašujuće. da ih sve pratite. Međutim, epizoda daje dovolјno vremena skoro svim ovim novajlijama i većina njih će se osećati kao dobro realizovani likovi dok ne završite epizodu. Life is Strange 2 je u pomalo nezgodnoj poziciji kada su u pitanju njeni likovi jer priroda priče o putovanju odbegle braće nekako znači da su periferni likovi dosta u priči i izvan nje, ali uprkos tome, posada koju je igrač upoznao u “Wastelands” je nezaboravna i simpatična, sa skoro svakim članom koji ima svoje vreme da zasija.
Ne postoji mnogo toga što se dešava u ovoj epizodi na narativnom nivou, pošto je skoro cela epizoda centrirana oko jedne tačke zapleta. Međutim, to znači da je većina scena mogla da bude posvećena izgradnji likova i odnosa između njih, što je bilo dobrodošlo što se nas tiče. Ova epizoda se nikada nije osećala kao da je neophodno da ima više naracije nego što je dala, a uzimanje vremena za izgradnju odnosa sa likovima čini eventualne izbore koje će igrač morati da učini da bi se osećao mnogo upečatljivije.
Nažalost, izbori su opet odelenje u kojem se ova nova epizoda oseća kao da je nedorečena. U našem pregledu epizode 2, pomenuli smo kako je Life is Strange 2 generalno imao tendenciju do sada na teškom predstavljanju izbora igraču (bilo da su veliki, narativno izmenjujući izbori ili čak samo višestruke opcije dijaloga) i da je većina izbora koje igra nudi se oseća besmislenim ili su odmah odbačeni od same igre. Epizoda 3 takođe pati od ovog problema, mada moramo da kažemo, nije ni približno tako loše kao u prethodne dve epizode.
Definitivno je bilo nekoliko veoma važnih izbora u ovoj epizodi, od kojih neke završavaju ozbilјnim posledicama, i biće veoma interesantno videti kako se ovi rezultati igraju u budućim epizodama. Međutim, ostaje činjenica da su izbori prilično mali, a ponekad se pojavlјuju čitave scene u kojima igrač uopšte nema nikakvu reč, i mnogo vremena kada postoji stvarni izbor da se napravi, to je izbor koji možete reći da skoro pa neće imati nikakvog efekta na bilo šta. Takođe je razočaravajuće kada ste suočeni sa važnim osećajem izbora za koji vam je potrebno vreme da stvarno razmislite, samo da bi vaš izbor bio odmah gurnut pod tepih dve sekunde nakon što ste ga napravili.
Kao obožavatelјi narativnih avanturističkih igara zasnovanih na izboru, osećamo se malo obaveznim da objasnimo da većina igara ove vrste ima određenu narativnu putanju kojom postavjaju igrača i da izbori koje igrač pravi mogu da promene naraciju u smislu odnosa igrača prema drugim karakterima, ali veoma retko izazivaju velike promene u planiranoj priči programera. Međutim, u najbolјim narativnim avanturističkim igrama, igrač ne može odrediti ukupnu naraciju igre, ali njihov izbor će barem uticati na nju. U Life is Strange 2, mnogi od izbora koji se igraču dati (iako ih nema toliko mnogo za početak) ne osećaju kao da puštaju igrača da utiče na priču uopšte. Većinu vremena, igrač je samo putnik, gledajući priču kako se odvija, ali ne i aktivno učestvuje u njoj. Međutim, priča o kojoj ova epizoda govori je još uvek zabavna, čak i ako igrač nema puno ličnog učešća u njoj, a nekoliko izbora koji čine razliku čine se kao da zaista čine razliku. Pored toga, još uvek ne znamo u kojoj meri će svi mali izbori završiti dodavanjem i koliko će uticati na vezu Sean-a i Daniel-a do kraja igre, tako da ćemo samo morati da sačekamo poslednje dve epizode da vidimo kako se sve to završava. Na kraju krajeva, pomalo je sramota što igra ne uklјučuje interaktivnosti igrača kao druge igre iz žanra, ali priča je još uvek dovolјno dobra da nekim igračima ne smeta toliko mnogo (drugima, međutim, verovatno će smetati).
Poslednja stvar koju želimo da spomenemo su opcije koje ova epizoda daje igraču da Sean bude uklјučen u romantiku. Postoje dva lika sa kojima je moguća romansa u ovoj epizodi, od kojih su oba veoma dobro izrađena u „Wastelands“, čineći Sean-ovu privrženost za njih barem donekle nekako zasluženom, iako su oboje prilično novi u Seanovom životu. I ovi likovi su oboje dopadlјivi, tako da će igrač verovatno oboje voleti tokom epizode, čak i ako se odluče da ne budu u romansi ni sa jednim od njih, kao što smi učinili. Takođe cenimo raznovrsnost dva veoma različita potencijalna lјubavna interesa, za razliku od igre koja samo pokušava da prisili jednog određenog lika na igrača. Međutim, izbor između njih se osećao pomalo neuravnoteženo, jer smo osetili da je jedan od ova dva lika tretiran kao očigledan interes za lјubav tokom cele epizode, dok je drugi slučajno predstavlјen kao potencijalni romantični partner pred sam kraj epizode, uprkos tom karakteru koji igra veliku ulogu u naraciji do te tačke. Mislimo da je još jedna skorašnja narativna avantura, The Walking Dead: The Final Season, uradila veoma dobar posao u postavlјanju dva potencijalna lјubavna interesa, od kojih je svaki bio veoma različit, imao je vrlo različite narativne lukove, i igrao je veoma različite delove sveukupne naracije igre, ali obojica su se osećali jednako u smislu njihove održivosti kao lјubavni interesi. U Life is Strange 2, Karakter A se tretira kao očigledan interes od samog početka, i dok je Karakter B takođe važan deo priče, osećalo se kao da igra definitivno gurala igrača u pravcu Karaktera A, barem u smislu romantike. Naravno, igrač i dalјe može izabrati da bude sa likom B ako želi – samo želimo da jednaka romantična pažnja bude posvećena na oba lika pre nego što igrač dobije opciju da donese tu odluku.