Slično kao i sam svemir, Nebeska tela mogu biti lepa, zastrašujuća i urnebesna odjednom.
U ovoj simulacionoj igri za jednog do dva igrača, postoji toliko mnogo trenutaka u kojima se možete diviti nemilosrdnoj pažnji stanice na detalјe, brinuti se da li ćete odletati u veliko nepoznato ili jednostavno ići na živce svom kolegi kosmonautu. Radi se o visokom produkcijskom trudu indie studija 2pt Interactive, ali kada ga stvarno skratite, Heavenli Bodies govori o fizičkoj komediji nulte gravitacije, koju volim.
Igra prikazuje kosmonaute koji obavlјaju različite dužnosti – prilagođavanje ugla satelitske antene, zalivanje bilјaka i vođenje super dugačkog sanduka kroz tovarni prostor – ali to zaista nije tako jednostavno. U ovoj igri imate nezavisnu kontrolu nad svojim rukama i rukama, pa čak i jednostavan čin kretanja kroz tunel može biti borba. Na kraju ćete se okretati, savijati i stiskati – ponekad namerno, mnogo puta slučajno. To je jedno od onih iskustava „pokreni se sa tokom“ gde na kraju moraš da naučiš da udahneš i ne žuriš. Očekivao sam neki apsurd u stilu KVOP-a, ali sam bio iznenađen koliko mi je vremena trebalo da se naviknem na način na koji ova tela funkcionišu. To ipak nije žalba! To je zabavna igra koju treba pokušati savladati.
Postoje izbirlјivi napadi, posebno pri slučajnim skretanjima, ali to nikada nije namerno frustrirajuće. Iako čak i PC verzija gura gamepad-ove (tako da možete da koristite jedan analogni štap po ruci), postoji najmanje više režima kontrole, od kojih je najlakši primetno lakši kada je u pitanju prelazak od tačke A do tačke B bez muke.
Lako je shvatiti ideju da se povučete kako biste povećali zamah. Ali kada ste „naopačke“ i kontekstualne kontrole ruke se suštinski pomeraju – ili ste u opasnoj situaciji – onda može da nastupi panika. Ovo dovodi do ovih živahnih neplaniranih trenutaka koji su još smešniji sa drugim igračem u miksu . Uz dobre namere, možete da nervirate jedni druge. Sa đavolskim kooperativnim rivalstvom, možete razbesneti jedni druge. To je test za strplјenje.
Nebeska tela su podelјena u sedam različitih scenarija, od kojih svaki ima opcione izazove koje treba ispuniti kao što je pronalaženje i obezbeđenje skrivene sitnice ili završetak cilјa uz najteže i najmanje opraštanje od tri načina kontrole, njutnovskog, umesto klasičnog ili asistiranog. Tokom našeg prvog prolaska, većina nivoa je trajala od 30 do 45 minuta, a na kraju smo imali ukupno vreme igranja od oko pet sati, sa dosta prostora za ponovno igranje.
To bi moglo zvučati prilično kratko, ali za mene je svih sedam nivoa bilo nezaboravno na različite načine, a umetnički pravac nikada ne ide lakšim putem, bilo da kopate udalјene asteroide, provlačeći se jednom rukom kroz crne ventilacione šahte u isto vreme, ili korišćenjem krana za pravlјenje teleskopa. U manjim igrama, osnovna uputstva ne bi bila toliko bitna, ali u Heavenli Bodies, imate ceo referentni priručnik sa detalјnim ilustracijama koje možete pogledati. Ovo ne samo da vam pomaže da ostanete uronjeni, već takođe igra u rešavanju zagonetki — postoji određeni redosled vaših zadataka i specifični alati za pronalaženje i korišćenje.
Veoma je brzo otvoriti priručnik u bilo kom trenutku, a cilјevi su dovolјno intuitivni da se osećate kao da ste zaslužili svoje čuvanje. Obično smo znali šta treba da uradimo sledeće u opštem smislu, ali nismo uvek bili sto posto sigurni kako to da uradimo, tako da je bilo prostora da istražimo, isprobamo stvari i komuniciramo. Odličan je dizajn slagalice.
Na stranu kontrolne gnjavaže, moj glavni prekid ima veze sa zajednicom. Iako Heavenli Bodies dozvolјava igračima da se odvoje u određenoj meri, vi i dalјe manje-više delite istu nekretninu na ekranu.
Bilo je slučajeva sa nekim većim/dužim sobama gde bih voleo da se ekran dinamički podelio da bi mi dozvolio da radim svoje, a zatim kružio nazad i sinhronizovao. Nije previše odvratno kao što jeste — kamera će se povući u razumnom roku da pokaže oba igrača — ali to bi nam pomoglo da igramo efikasnije. Uz to, slučajno (i namerno) stavlјanje na put svom partneru može biti veliki deo privlačnosti, tako da bliskost i nije loša.
S tim u vezi, zaista mislim da ova igra blista u saradnji – iako ne bih smatrao da je to upozorenje za solo igrače. Samo nešto za razmatranje. Opcioni izazovi i potencijal za brzo trčanje (uklјučujući opciju tajmera) pomažu da se produži njegov životni vek. Takođe bi trebalo da bude jasno da ukupna poteškoća nije ništa poput KVOP-a ili prevladavanja; to je mnogo više slagalica „idi-svoj-svoj tempo“ nego nešto u čemu istrajavaš.
Čak i u frustrirajućim trenucima kada vam se čini da vam se čini da vam je to kontrola, ima toliko toga da vam se dopadne Nebeska tela. To je divan koncept za igru, impresivno je uglađen i hiperfokusiran na najbolјi način. Čini se kao da su programeri uzeli svoje vreme. Iako to može biti borba, to je zabavna borba.