Obično, kada mi se predstavi igra koja se čini kao da meša i spaja različite žanrove, obično bih napravio šalu o tome kako biste dobili [igru] mešanjem [primer žanra] sa [zabavni mem]. U slučaju Gore: Maza Masakr, iskreno sam malo zbunjen! Najbliže što mogu zamisliti je da bi uzeli Tonija Hoka u svom sjaju skejtbordinga, dali mu temperament i nasilne sklonosti Duma, i stavili ovu kreaciju haosa i vratolomija u platformiranje direktno iz franšize Ratchet & Clank. To je Gori: Cuddly Carnage u suštini, a imao sam privilegiju da je isprobam!
Pre nego što pređemo na to, napomena da je pregled obuhvatio samo peti nivo igre, tako da smo već prilično duboko u akciji. Radnja do sada deluje kao apokaliptičko okruženje gde su „Ultra Ljubimci“, genetski stvoreni savršeni drugari, preuzeli svet. Ova sila, nazvana Slatka Armija, želi da osvoji sve i uništi ostatke ljudskog roda. Vi igrate kao Gori, prototip ljubimca stvorenog od strane Profesora Y-a i osuđenog na uništenje dok popularniji Ultra Ljubimci preuzimaju kontrolu. Međutim, Profesor Y vas spašava i upoznaje vas sa vašim drugarima: F.R.A.N.K, daske za vožnju uvedene noževima, i CH1-P, tvrdoglavi veštački inteligencije. Vaš voljeni Profesor Y je nestao, što tera ova tri drugara da krenu u trenutnu avanturu.
U osnovi, Gori: Cuddly Carnage je brzi borilački spektakl, sa ocenama po slovima za izvođenje i upečatljivim potezima. Ono što izdvaja igru je dodatak mobilnosti i brzine putem vaše daske za vožnju, što vam omogućava da brzo klizate po bojnom polju praveći trikove i upoznajući neprijatelje sa blenderom koji ste vi. Sviđao mi se borbeni sistem! Energija i haotičan tempo su mi zavrteli mozak u haosu, a humor me je ponekad naterao da se nasmejem, iako je bio pomalo nepristojan. Borba nudi lep nivo raznovrsnosti sa različitim tipovima neprijatelja koji možda zahtevaju određenu vrstu oružja ili napada da bi ih povredili, uz dodatne faktore okoline koji vas teraju da se krećete. Igra čak ima mehaniku ubijanja dostojanstva gde možete eliminisati slabije neprijatelje i dobiti malo zdravlja za svoje napore! Svaka borba će vam doneti resurse koje možete koristiti za nadogradnju vaših veština i čak kupovinu novih! Tu je i izbor kozmetičkih opcija za svakog lika i vaše oružje, tako da možete ubijati i doslovno i metaforički.
Platformiranje je bilo zabavno, iako nije bilo tako upečatljivo kao borba. F.R.A.N.K. može kliziti po reklamnim tablama i šinama, uz solidan dvostruki skok i ojačanje da bi vas malo dalje odvelo. U principu, platforma je zabavna i brza, pružajući malo prostora za disanje između mnogih borbi, ali imao sam nekih problema sa daskom za vožnju. Pošto ste, po dizajnu, malo lepršavog pokreta, borio sam se kada je platformiranje bilo posebno tesno, mada to se može pripisati i mojoj nestrpljivosti, jer nije teško samo stati i ponovo se pozicionirati. I audio i dizajn zvuka su odlični, sa soundtrackom koji je sjajan i teški rock sa poremećujućom pratnjom dečijih pesmica i veselih tonova. Ima smisla, jer se praktično borite sa igračkama. Sami neprijatelji variraju od malo zastrašujućih ali slatkih, kao što su osnovni mali jednorogi puni žeđi za krvlju, do apsolutno noćnih, kao što je lutkina kuća koja se pretvara u biće od mesa i „ne“.
Dizajn nivoa je takođe neverovatan. Nivo koji sam imao priliku da istražim, Lutkina Kuća, bio je čudan spoj srednjovekovnih dvoraca, svesnih bebinih lutki koje treba pucati da biste otvorili vrata, i — pratite me ovde — letećih lutkarskih glava koje plaču i pucaju smrtonosne lasere, nakon čega se otvaraju da ispuste organe nalik na mozak koji je njihova jedina slabost. Da. Nivo (poremćene) zabave i kreativnosti koji se prikazuje bio je divan, a novi elementi su se neprestano pojavljivali!
Lično sam uživao u vremenu provedenom sa Gori: Cuddly Carnage i jedva čekam da vidim više. Igra će se na kraju pojaviti na Steamu za PC, pa obratite pažnju! Ovo je definitivno nešto što vredi iskusiti.