Essays on Empathy nisu jedna kohezivna igra, već su kolekcija igara koju je kreirao Deconstructeam. Ostala poznata dela programera uklјučuju Gods Will Be Watching i The Red Strings Club, a neke od igara obuhvaćenih u Essays on Empathy vezuju se za te igre. Neke veze su vrlo male, dok se druge povezuju kao demonstracija mesta gde je Deconstructeam počeo da pronalazi njegov glas pripovedanja i kako svaka igra pokazuje evoluciju toga. Pored mini-igara uklјučenih u Essays on Empathy, uz svaku igru postoje i video snimci koji daju malo uvida u razvojni proces i razmišlјanja Deconstructeam-a o svakoj igri.
Iako nijedna igra nije posebno duga, one mogu da se bave teškim temama. Deconstructeam se postarao da se koriste upozorenja o pokretačima pre igara koje se bave bilo kojim osetlјivim subjektom, što je lepa promena tempa s obzirom na to da je bilo nekih reakcija protiv upotrebe upozorenja okidača u video igrama. U priči, svaka igra postoji unutar njenog balona i neke je definitivno lakše igrati od drugih. Teškoća ne potiče iz mehanike igara, već iz predmeta koji se susreću u svakoj igri. Međutim, svaka igra je dovolјno dirlјiva da će se držati igrača dugo nakon što je završe.
Mehanika igranja se razlikuje u zavisnosti od mini igre. Prva igra u Essays on Empathy, pod nazivom “Underground Hangovers” je igra u Metroidvania stilu, gde igrači moraju da pomognu grupi rudara se vrate kući nakon što su ostavili iza sebe na planeti iskopavanja. Umesto da koriste konvencionalne alate, igrači će morati da se zadovolјe nekim zanimlјivim alatima iz džepa koji će rudarima pomoći da se vrate kući. Glavne kontrole su komande na tastaturi, ništa opsežno, ali mine se šire i omogućavaju igračima puno prilika da pronađu rudu potrebnu za napuštanje. „Underground Hangovers“ se zapravo odvija u istom univerzumu kao i Gods Will Be Watching, što su programeri potvrdili u pratećem videu.
„Supercontinent Ltd“ je druga igra u postavi Essays on Empathy i bila je prijatno zanimlјiva. To je avantura point-i-click u kojoj igrači preuzimaju ulogu hakera koji pokušava da sazna informacije o kriminalnoj korporaciji Supercontinent Ltd. Igrači moraju da koriste uređaj za modifikaciju glasa, omogućavajući liku igrača da usvoji bilo čiji glas i dalјe napreduje u igri sa različitim telefonskim pozivima. Što se više informacija sazna, priča brže napreduje. Obraćanje pažnje na detalјe u pozadini presudno je za „Supercontinent Ltd“, kao i pri ruci da imate olovku i papir za zapisivanje nekih brojeva telefona. Ova igra nije bila toliko podsticajna na razmišlјanje kao ostale, ali je na kraju imala neočekivani, ali uzbudlјivi preokret.
“Behind Every Great One” definitivno je bila jedna od najtežih igara. Opet, to nije bila mehanika igranja, kojom je bilo vrlo lako upravlјanje (kontrole strelica i razmakniće), to je bila premisa igre. Igrači prihvataju ulogu žene koja se brine o kućnim poslovima dok je njen suprug umišljeni umetnik. Vrlo brzo postaje očigledno da supruga može da učini samo toliko stvari svaki dan, što dovodi do kritika od njenog muža i bilo kojih drugih likova koji se pojave kasnije. To je iskren, sirov pogled na nasilnu vezu i um nekoga ko se bori sa depresijom. Iako ne mogu svi da se nose sa temom “Behind Every Great One”, vredi se igrati i iskusiti život onakvim kakvim ga supruga zna.
Ostale igre u Essays on Empathy uklјučuju 11.45 A Vivid Life,” “Eternal Home Floristry” i “Zen and the Art of Transhumanism”, samo da pomenemo samo neke. “11.45 A Vivid Life” je neverovatno dirlјiv, omogućavajući igračima da usvoje ulogu Laynie – devojke koja veruje da njen kostur nije njen. Igra omogućava različite završetke na osnovu njenih nalaza, čineći je lako ponovlјivom. Međutim, iako igra nije grafička, ona se bavi telesnim sakaćenjem, koje ne može svako da podnese.
“Eternal Home Floristry” je još jedna istaknuta igra koja omogućava igračima da zakorače u život Gordon-a, nedavno povređenog ubice dok boravi u kući Sebastijana, starog baštovana. Igrači će sastaviti cvetne aranžmane i naučiti snagu koju cveće može da ima na događaje u igri. Iako je “Eternal Home Floristry” kratka, to je slatka priča o rastu, povezanosti i različitim oblicima lјubavi.
Možda je zvezda šou-a “De Tres al Cuarto”, potpuno nova igra kompanije Deconstructeam koja prati dvojicu komičara koji pokušavaju da uspeju. Za razliku od većine ostalih igara, ova traje oko 90 minuta i nema opciju za sačuvavanje, jer je namenjena igranju u jednom pokušaju. Ovo je u velikoj meri narativna priča, ali igranje dolazi u obliku biranja tačnih karata tokom njihovog seta stand up komedije. Igrači mogu da kupe nove kartice, nadogradnje ili baca karte sa novcem koji zarađuju tokom seta.
Svaka igra priča njegovu priču u imerzivnom svetu koji igrači mogu lako razumeju. Nema dijaloga s objašnjenjima ili poruka – igrači su bačeni u igru i trebalo je da je sami sastave. To je istinska snaga koju svaka igra pokazuje, jer ovi kratki uvidi u živote likova ukazuju na veći svet u kojem žive. Takođe omogućava igračima da stvari tumače onako kako im odgovara, posebno u igrama poput “11.45 A Vivid Life” i “Eternal Home Floristry”.
Sve u svemu, Essays on Empathy su sjajan pogled na živote različitih likova i kako se oni uklapaju u svet oko sebe. Možda nije grafički ili mehanički najnapredniji, ali izgleda da to ionako nije bio cilј igara. Essays on Empathy daju igračima priliku da uskoče u cipele lјudi koji se razlikuju od njih i razumeju ih malo bolјe nego ranije. Iako neki igrači mogu da se borei sa određenim temama koje su obrađene u svakoj igri, obrađene teme deo su većeg razgovora koji vredi voditi.