ARGH! Argh, argh, argh, arghhhhhhhhh! Dusk Diver 2 je tako frustrirajući. Tako potpuno, surovo frustrirajuće. Nekako je ovaj nastavak još više frustrirajući od njegovog prethodnika. Možemo da vidimo šta je programer želeo da postigne sa njime, i cenimo to na toliko nivoa. Ali to se na kraju jednostavno ne poklopa. Često imamo igre koje imaju „X-faktor“ – jedva definisan kvalitet koji im omogućava da budu nešto više od njihovih delova. Dusk Diver i, sada Dusk Diver 2, imaju obrnuti X-faktor. Ovo su igre koje su na neki način inferiorne, uprkos tome što imaju prave karakteristike i ideje koje su trebale da ih učine nokautom.
Ono što su programeri želeli da postignu je mešavina Persona i Yakuza-e. Baš kao u Persona-i, igraćete kao grupa zgodnih mladih stvari, bićete zgodne mlade stvari dok spašavate svet u alternativnom univerzumu. U međuvremenu, baš kao u Yakuza-i, to ćete činiti tako što ćete vaše neprijatelјe uvući u zemlјu. Zatim, kao i u obe igre, između borbi ćete se družiti u prostorima koji su dizajnirani da budu autentični za lokaciju u stvarnom svetu.
U ovom slučaju, ta lokacija je Ximending, omladinski i potrošački kvart u Tajpeju koji nudi onima poput Shibuya i Akihabare u Tokiju trčanje za njihov novac kao igralište i senzorno preopterećenje. Ova lokacija je odlična, i kao neko ko verovatno neće naći priliku da uskoro stigne na Tajvan, zaista smo cenili trud koji su programeri uložili u rekreaciju užurbanih šetačkih ulica i kul hrane i modnih štandova koji zaokružuju okrug.
Međutim, želeli smo da uradimo mnogo više u gradu. Očigledna tačka poređenja sa Yakuza zaista ujeda programera, pošto Yakuza daje sve od sebe da vam pruži autentičan pogled na japanske gradove u kojima zaista možete da radite stvari sa vašim zastojima, dok u Dusk Diver-ovom Ximending-u ne možete mnogo da uradite više od uživanja u prizorima. To nije potpuno prazan otvoreni svet, ali je onaj u kome treba da provedete minimum vremena pre nego što vas pažlјivo odvedu u sledeću tamnicu.
Nažalost, dungeon crawl znači borbu, a borba u Dusk Diver 2 je nekako i dobro napravlјena i zaista iritantna. Prvi problem je što neprijatelјi imaju previše zdravlјa. Na raspolaganju vam je zaista lep i fluidan kombinovani sistem, bez obzira na to koji od četiri lika odlučite da lično kontrolišete, a taj kombinovani sistem će se redovno protezati na preko 100 pogodaka zaredom. Međutim, tih 100 pogodaka je raspoređeno na samo nekoliko neprijatelјa koje morate da nastavite da rušite, i kao iskustvo koje prebrzo postaje vežba u dosadi. Da stvar bude gora, sa novim neprijatelјima se upoznajete retko – a često kada to uradite to su samo zamene paleta – tako da u toku samo prvih nekoliko tamnica, Dusk Diver 2 ostavlјa neodolјiv utisak jedne reči. Dirinčenje.
Otkrili smo da je najbolјi način za igru da prođemo oko pola sata, sačuvamo status, odemo i uradimo nešto drugačije, a zatim nastavimo nekoliko sati kasnije. Obično je to znak upozorenja da ne uživamo u igri kada je najbolјe što možemo da podnesemo u koracima od pola sata, a u prvih nekoliko sati smo shvatili da sa Dusk Diver 2 jednostavno nismo uživali u igri. To je, jednostavno, bio posao, a ne zadovolјstvo.
Ipak, sa izuzetkom ta dva (doduše velika) problema, nema mnogo lošeg u borbenom sistemu. U izolaciji da je borba dinamična i fluidna, a sva četiri lika igraju dovolјno različito da je zadovolјstvo proći kroz njih. Sve što je sistemu borbe bilo potrebno je bila bolјa raznolikost neprijatelјa, bolјi tempo u samim bitkama, i možda malo više ličnosti (ponekad izgleda kao malo neobična) i bio bi uzdignut, možda čak i do veličine.
U međuvremenu, Dusk Diver 2 izgleda odlično, sa prekrasnim modelima likova, izuzetno zabavnim okruženjem u tamnicama, a tokom pauze sam Ximending je tako lak za oko. Nažalost, koliko god da je tehnički prekrasan, ipak smo ga smatrali šuplјim. Koliko god da su modeli likova dobri, nismo baš bio zalјublјeni ni u jedan od ovih likova kao što smo bili u Persona-ine Ann ili Rise, jer su napori da se nekima od njih daju neke neobične osobine ponekad pali, bilo da je to bilo zbog osnovno pismo ili prevod. Takođe se ne sećamo mnogo narativnih ritmova, uprkos tome što smo nedavno igrali igru, iako ne sumnjamo da je glavni narativni luk bio namera programera, tako da to takođe ne smatramo igricom. Nedostatak zanimlјive karakterizacije je zaista izneverio ovu igru.
Međutim, uprkos svemu gore navedenom, mislimo da je na kraju najveći problem koji Dusk Diver 2 ima to što se čini da nema nikakvu suštinsku dubinu da to objasni. Serija Persona ima psihoanalizu i široku širinu filozofskih koncepata koje baca na igrače. Serija Yakuza uklјučuje japansku gangstersku kinematografiju i pametno igra na tradiciju „plemenitih kriminalaca“ koja je bila glavni deo japanske filmske industrije. Reference i asocijacije produblјuju ove igre. Međutim, Dusk Diver 2 je samo vanila anime. To je anime smešten na fascinantnoj lokaciji, ali čak i tada, igra je postavlјena na lokaciju bez da nam kaže ništa o tome.
Osećaj plitkosti je nemoguće otkloniti, a tokom razumno dugog brawler-a/RPG-a postaje zamorno. Dusk Diver 2, kao i njegov prethodnik, ima sav potencijal sveta, a većina njegovih pojedinačnih elemenata je zaista kompetentno napravlјena. To jednostavno ne ide zajedno u izvršenju, i iako smo prvi put bili volјni da programerima damo prednost sumnje, jednostavno nismo sigurni da oni dobro razumeju kako žele da ostvare njihovu ambiciju sa ovom serijom. Ne znamo da li bi treća bila dobra ideja u ovoj fazi.