Tokom godina, brojne igre su pokušavale da kombinuju žanrove pucačine iz prvog lica i strategije u realnom vremenu, ali nijedna od njih nije bila potpuno uspešna. Zašto je to tako? Ova dva žanra na prvi pogled mogu da izgledaju nespojivo, ali kada ih svedete na njihove bitne stvari, oba se odnose na trzajne reflekse i odlučivanje u deliću sekunde, tako da nema razloga da mešanje ne bude moguće. Uđite u Disintegration, novi pokušaj FPRTS-a od suosnivača Halo-a, Marcusa Lehto-a.
Disintegration obećava da će pustiti igrače da odluče koliko žele da budu fokusirani na akciju ili na strategiju, ali da li su ti rezultati zaista zadovolјavajući? Ili je Disintegration samo poslednja žrtva sindroma „Momak za sve, majstor za ništa?“ Vežite se, vreme je da ovo provozate jedan krug…
Disintegration se dešava u svetu u kojem se većina lјudske populacije „integrisala“, stavlјajući njihove mozgove u besmrtna tela robota. U početku je to uglavnom bilo dobrovolјno, glavni lik igre Romer Shoal bio je rana integrisana slavna osoba, ali to se promenilo kada je opresivna Rayonne počela da prisilјava lјude da se integrišu kao deo njihove „posthumanističke“ agende. Priča o raspadu počinje tako što je Romer pobegao iz zatvora i pridružio se grupi pobunjenika koji su želeli da je odvedu do Rayonne (ili „Red Eyes“ kako ih svi likovi nazivaju).
Definitivno možete reći da je Disintegration napisao jedan od umova koji stoje iza Halo-a, jer koristi puno istih šablona – znanje koje je mnogo razvijenije nego što treba da bude, tehnički ojačani protagonisti koji se bore sa njihovom čovečnošću, nepobedivim kvazi- religioznim negativcima, itd. Nažalost, ne očekujte da Disintegration bude tako zanimlјiva kao Halo saga. Zaplet igre je uglavnom prošireni MacGuffin lov i ne možemo da kažemo da je završio posebno vezan za bilo koji od likova u vreme kada se pojavila odjavna špica. Činjenica da su igre Halo učinile da lјudi zapravo brinu o bezličnom Master Chief-u bilo je čudo, a Lehto ovde nije ponovio tu magiju.
Naravno, suva priča može se otkupiti velikom akcijom, pa kako se Dezintegracija igra? Pilotirate teško naoružan Gravcicle koji može lebdeti u tri dimenzije, dok uništava negativce i sa primarnim i sa sekundarnim oružjem / sposobnošću. Sledi vas odred (obično) dve do četiri kopnene jedinice, koje se autonomno bore protiv neprijatelјa, ali takođe se mogu usmeriti na određeno mesto ili narediti da brzo izvede određenog neprijatelјa brzim klikom na desno dugme. Svaka jedinica takođe ima posebnu sposobnost (frag granate, energetsko polјe koje usporava neprijatelјe, itd.) koje možete ručno da pokrenete. I to je gotovo sve!
Uprkos jednostavnosti Disintegration podešavanja, još uvek je potrebno malo vremena da se naviknete na tok akcije i na ono što igra očekuje od vas, ali jednom kad to učinite, oseća se prilično dobro. Ne očekujte StarCraft, ali postoji određena strategija u tome kada treba znati kada da ostavite saigrače prepuštene samima sebi i kada da ih mikro upravljate. Kada da se oslonite na vaš odred i kada da jurišate sa oružjem. Koje sposobnosti jedinice možete da koriste na koje neprijatelјe i u kojoj kombinaciji. Kada Disintegration funkcioniše, pronalaženje pravih tačaka preimućstva i sistematsko smanjivanje grupe negativnih zloća može biti prilično zadovolјavajuće, ali nažalost, misija i dizajn nivoa igre često potkopavaju njene jake osnove.
Disintegration nivoi su sigurno različiti, vodeći igrače na turneju po raznoraznim polјoprivrednim zemlјištima, bombardovanim ruševinama, skučenim gradskim pejzažima i drugim destinacijama. Većina ovog izgleda prilično lepo, mada igra zaista pati od usporavanja i štucanja na konzolama. Tako rečeno, ponekad Disintegration pokušaji da zadrži stvari svežim obiju se o glavu, jer određene misije, poput one u kojoj igrači igraju između sigurnih zona kako bi izbegli smrtonosne energetske impulse ili drugu gde se infiltrirate u zatvor bez pojačanja, ne igraju na snagu igre. Iako je borba zabavna kad imate dovolјno prostora za manevrisanje, prečesto su nivoi prepuni drveća, krhotina i uskih prostora na koje je lako zaglaviti se. Skoro svaka misija takođe prisilјava igrača na duge izazove u stilu „odupreti se hordama“ i boss bitke koje podrazumevaju puno bezumnog pucanja i ne baš stvarnu strategiju.
Na kraju, najveći problem u Disintegration kampanji je taj što su njegove misije jednostavno preduge. Mnoge se protežu preko 40 minuta, a to je za čisto igranje bez umiranja i ponovnog pokušaja. Kontrolne tačke velikodušno su dodelјene, ali ne možete da sačuvate sredinu misije, što je stvarni problem kada uzmete u obzir tendenciju PS4 verzije Disintegration da se raspadne. Više od jednog puta proveli smo u misiji više od sat vremena samo da bi imali bluescreen za igru i izbrisan naš napredak. Čak i bez ove sulude zamišlјenosti, koja će se, nadamo se, popraviti ažuriranjima, Disintegration kampanja malo je mračna. Da, može da bude zabavna i izazovna u prilikama i startovima, ali takođe poslužuje previše toga iznova i iznova, a kada se baci nešto novo često je iritantnije od bilo čega.
Naravno, kao što biste očekivali od igre od bivšeg Halo momka, Disintegration takođe nudi prilično robusnu komponentu za više igrača, i na sreću, mnogo je lakše preporučiti je od kampanje za jednog igrača. Postoje tri 5v5 moda za izbor – Zone Control (zahtevajte i branite poene u stililu King of the Hill), Retrieval (zgrabite jezgra bombi i vratite ih na mesto ispuštanja) i Collecto (osnovna Deathmatch trka do 100 bodova). Multiplayer mečevi mogu da budu prilično čupavi, ali za razliku od ostalih pucačina sa velikim brojem igrača poput Battlefield-a ili Fortnite-a, nikada se ne osećate kao da ste samo nesrećni stažista izgublјen u masi. U bilo kojem trenutku može da pokrećete oko 30 do 40 jedinica, ali samo 10 stvarnih lјudskih igrača koji ih kontrolišu, i vaša povišena tačka nadmoći obezbeđuje da obično imate dobar odnos sa onim što se događa. Osećaj je odličan kada se gomila igrača skupi na nekom području i zatraži zonu ili se bori oko jezgra, pri čemu igrači prirodno preuzimaju različite uloge i doprinose timskom naporu.
Disintegration nudi devet različitih ekipa sa kojima je moguće igranje, svaka sa svojom snagom, slabostima, oružjem i posebnim sposobnostima. Nismo sigurni koliko su svi uravnoteženi jer brza, ali moćna Businessposada i rukovaoci snajperske puške Tech Noir su bili široko popularni tokom naših sesija igranja, dok drugi vole Sideshows-ove sa klovn tematskim bombama ostao je neiskorišten. Naravno, sve to može da se promeni kako igrači zaista shvataju sposobnosti svake posade. Kad bi imali jednu kritiku, to bi bila da je broj mapa možda malo tanak, ali programeri Disintegration-a V1 Interactive obećavaju besplatne sezonske kapi sadržaja, tako da bi multiplayer trebalo da se vremenom pobolјšava. Bez obzira na to, to je dobar početak.
Čak i bez dodatnog sadržaja, Disintegration je solidna vrednost po njenom polubudžetnom cenovnom iznosu od 50 dolara, jer dobijate 15-satnu kampanju i režim za više igrača u koji ćete verovatno uložiti bar toliko vremena. Da, igra uklјučuje mikrotransakcije, ali samo za kozmetičke stvari koje lako mogu da se preskoče, tako da ne morate da brinete o dezintegraciji vašeg novčanika.