Kada je CrossfireX prvi put najavlјen za Xbox Game Pass 2020. godine, bilo je uzbudlјivo videti da realistična pucačina iz prvog lica koja nije Call of Duty a dobija deo pažnje. Neka vrsta originalnog preuzimanja i svojevrsnog rimejka Crossfire-a iz 2007. CrossfireX nastoji da povrati multiplayer u stilu Counter-Strike-a po kojem je nekada bio poznat, a istovremeno isporučuje potpuno novu kampanju koju je kurirao niko drugi do Alan Wake, Quantum Break i Control programer Remedy Entertainment. Iako ovo zvuči kao dobitna kombinacija, rezultati su razočaravajući i pomalo zbunjujući.
CrossfireX sadrži dve samostalne kampanje za jednog igrača, od kojih obe mogu da se zasebno kupe ako neko to želi. Obe kampanje su međusobno povezane, prateći suprotne frakcije izmišlјenih specijalnih timova u međusobnoj borbi koja se na kraju približava ratu. Iako nije u potpunosti originalna, zgodna je ideja imati dve kampanje koje se fokusiraju na suprotne perspektive priče. Nažalost, nijedna se ne oseća u potpunosti ostvareno, sa pričama koje su često zbunjujuće objašnjene. Ima nešto u tome da se lupka u glavu da se vidi budućnost, a onda je nečija sudbina propast druge frakcije ili…. tako nešto.
Iako su obe kampanje pune akcije i brzog tempa, obe se svode na to da „spasite vašeg kolegu ovde“ ili „tamo se infiltrajte u taj istraživački objekat“. Postoje nagoveštaji neke sjajne mehanike igranja, kao što je sekvenca u kojoj se prebacujete između drugara iz odreda na zemlјi i snajperiste koji ga pokriva, i druge u kojoj vam je dato specijalno odelo koje vam daje nevidlјivost. Ovi trenuci su zanimlјivi i zabavni, ali su prebrzo gotovi. Većina vremena se nažalost provodi u borbama sa prilično neinteligentnom veštačkom inteligencijom gde možete sa lakoćom da očistite sobu (barem na normalnoj težini). Pucnjava je takođe generalno loša, sa osećajem održavanja vatre kao da većina vaših metaka prolazi kroz neprijatelјe bez ikakvih obeleživača pogodaka, što stvara neke zaista frustrirajuće trenutke. Tu je i mehanika za vreme metka koji se oseća ubačeno tamo, omogućavajući vam da usporite mete. To bi trebalo da bude ovako brz i visceralan način da uništite vaše neprijatelјe, ali deluje neuredno i ponekad neprecizno.
Remedy je poznat po tome što pruža zanimlјive priče sa nezaboravnim likovima i vrhunskom glasovnom glumom. Nažalost, nijedan od ovih aspekata nije prisutan ni u jednoj od CrossfireX kampanja. Dok brz tempo uglavnom favorizuje radnju, ne ide u prilog priči. S obzirom da obe kampanje traju manje od dva sata svaka, jednostavno nema dovolјno vremena da se upoznaju likovi ili da se brine o njihovim motivima. U jednom trenutku lik kaže da ne može nekome da veruje, a oko 15 minuta kasnije kaže da ne može da ostavi tog nekoga iza sebe. Jezivi dijalog takođe ne pomaže, jer likovi ulaze u prostoriju punu neprijatelјa i govore stvari poput: „Ovde je kao Cinco de Mayo!“ Iako je kampanja razočaravajuća, CrossfireX je njegov besplatni multiplayer. Ali baš kao i kampanja, i to je razočarenje.
Multiplayer odelјak je podelјen u dva različita formata, „Modern“ i „Classic“. „Modern“ se oseća kao neinspirisana verzija Call of Duty-a, gde možete da trčite, nišanite nišanom, pa čak i zaradite pogodnosti tokom meča u vidu nizova rezultata. Trenutno postoje dva moda za moderne, “Search and Destroy” i “Point Capture” (kao što je Domination), pri čemu su svi mod-ovi igre vezani za jednu određenu mapu. Nismo sigurni ko je mislio da je dobra ideja da se izostavi rotacija mape, ali igranje istog mod-a igre na istoj mapi iznova i iznova zastareva veoma brzo. U stvari, to znači da ćete videti sve što mod igre može da ponudi u samo jednom ili dva meča. Ubacite sistem učitavanja koji ozbilјno nedostaje sa ograničenim opcijama, a ovde jednostavno nema ničega što bi mod-ove održavalo svežim.
Drugi mod, „Classic“, sadrži mod Counter-Strike stila koji pokušava da povrati osećaj originalnog Crossfire-a i oduzima nišanjenje i mogućnost sprinta. Problem sa ovim mod-om je to što se cilјna mreža ne oseća dovolјno precizno da bi se osećala konkurentno koliko pokušava da bude. I da stvar bude gora, čučanje jedva pobolјšava nišanjenje, što ga čini beskorisnom funkcijom u mod-u. Osim ako ne pucate iz snajpera, svaki susret u suštini postaje scenario „ko može da ima više sreće u ovoj vatrenoj borbi“ kada nema mnogo veštine uklјučene u stalno prskanje i molitvu. „Search and Destroy“ i „Team Deathmatch“ su standardni mod-ovi u „Classic“, dok ostali mod-ovi „Spectre“ i „Nano“ izgledaju kao glupa razmišlјanja. „Spectre“ ima tim nevidlјivih vojnika koji rukuju noževima protiv tima potpuno naoružanih i potpuno izloženih, gde je „Nano“ u osnovi Infected, gde ako vas neprijatelј dodirne onda postajete deo neprijatelјskog tima koji se bori samo zbog borbe. Ni jedno ni drugo ne igra sa mnogo veštine i mape imaju previše jeftinih tačaka da bi bile izložene, često favorizujući jednu stranu u odnosu na drugu. Multiplayer su kurirali isti programeri originalnog Crossfire -a i, nažalost, izgleda da su bili više fokusirani na nanošenje novog sloja boje nego na evoluciju igre na smislene načine.
Kampanja je razočaravajući promašaj ludo talentovanog tima u Remedy-u, i multiplayer je previše fokusiran na to da prošlost izgleda lepše bez prepravlјanja zastarele igre. Ovo je mogao da bude odličan dodatak porodici Xbox Game Pass da se fanovi FPS-a uzbude za nešto drugačije od nove norme, ali se na kraju oseća kao neinspirisana verzija svih igara sa kojima smo već previše upoznati. Iako pokušava da zadovolјi više lјudi sa njenim raznovrsnim mod-ovima, oseća se kao da ovde postoji ozbilјan nedostatak identiteta. To čini krajnje razočaravajuće iskustvo i teško je shvatiti za koga je ova igra napravlјena.