Kada je prvi put objavljena 2009. godine, „Bayonetta“ je izazvala izvesno čuđenje i par komentara ogorčenih urednika na stilizovanu objektivizaciju glavnog lika. Svakako, objektivizovane žene nisu ništa novo u svetu video igara ali i Bayonetta (kao lik) i „Bayonetta“ (kao igra) su naizgled podigle stvari na viši nivo, sa likom koji skida svoju odeću tokom borbe, koristi svoju kosu kao oružje i sugestivno liže lizalicu dok se šali sa kamerom koja je upućena direktno publici.
Samo je malo preterano reći da je „Bayonetta“ pripremila stvari za seriju otvoreno seksualnih ženskih protagonista u igrama i isto tako stvorila negativnu reakciju koja se nastavlja sve do danas. Aloy iz „Horizon: Zero Dawn“ je snažna, neverovatno sposobno i emocionalno ranjiva vodeća dama sa nagoveštajem senzualnosti. Ona je na sasvim suprotnom kraju spektra od Bayonetta-e.
Oni koji ignorišu (ili podnose) komešanje u vezi Bayonettae bili su nagrađeni jednom od najboljih akcionih igara u trećem licu ikada napravljenih, sa stilskom i fluidnom borbom koja je od početka do kraja ostala izazovna i interesantna. Ona je takođe daleko od sporog i namernog tempa „Demon’s Souls“, koja je takođe izašla 2009. godine. Igra je tek sada prenesena na PC-je, sa unapređenom grafikom, podrškom za 4K displeje i solidnih 60 fps. Iako niko ne bi greškom zamenio „Bayonetta“ za naslov iz sadašnje generacije, većina svega u vezi ove igre se izuzetno dobro drži.
Bayonetta
Igrači koji traže koherentnu priču bi verovatno trebalo da nastave svoju potragu, pošto „Bayonetta“ govori o amnezičnoj Umbral veštici koja putuje u pseudo-evropski grad Vigrid kako bi se borila sa sve većom armijom anđela. Ili tako nešto. Iskreno, nije mnogo ni bitno, pošto linearna priča pomera Bayonettau od jedne borbe do druge, a zatim do nekih impresivnih i impozantnih bosseva. Ima referenci na Danteovu „Božanstvenu komediju“ u nekim od oblasti koje Bayonetta posećuje, a tu je i grupa interesantnih pomoćnih likova. Osam godina nakon izlaska, sav humor ove igre nije na istom nivou, ali odbijanje igre „Bayonetta“ da zaista ozbiljno shvati svoj glavni lik ili svoju priču i dalje deluje osvežavajuće.
Bayonetta
Jedna stvar koja se apsolutno održala jeste borba u ovoj igri. Bayonettain arsenal oružja – pištolji, puške, katane i bičevi – naglašava borbu prsa u prsa i savršeno se slaže sa njenim stileto štiklama i kosom, koja se može transformisati u razno preveliko oružje. Dodajte tom oružju i dugačku listu skokova, udaraca, okreta, završnih pokreta i sporih pokreta u kojima vidite putanju metka i dobili ste borbu koja istinski liči na balet. Sa podešavanjima težine koja se kreću od Very Easy do Non-Stop Infinite Climax, tu je mnoštvo načina da novi igrači nauče i vežbaju relativno tehničke i precizne kombinacije ove igre.
Bayonetta
Iako se umetnički dizajn i celokupna estetika u „Bayonetta“ dobro drže, prelazak sa Xbox 360/PS3 na grafički sposobnije PC-je nas podseća da nekim teksturama fale detalji i da providni vizuali mekog fokusa skrivaju mnoštvo mana i ograničenja. Muzika i pozajmljivanje glasova su bili i ostali odlični, iako nas nešto od humora i sporednih likova ove igre – kao što je gangster Enzo – podseća da su ovakve igre prevaziđene.
Na kraju dana, arogantni, samopouzdani, vickasti protagonista koji se ne izvinjava zbog svoje seksualnosti i svog neverovatno bogatog stila borbe i dalje čvrsto stoji u srcu „Bayonetta“. Ponovna poseta ovoj igri na PC-ju je podsetnik na to koliko je zabavna ova igra bila davne 2009. godine. Svaki ljubitelj stilske akcione igre će i dalje ceniti „Bayonetta“, naročito sada kada je nešto od tehničkih problema, koje je imala originalna igra, adresirano i rešeno.