Naše vreme sa Babylon’s Fall je bilo čudno. Ne sećamo se da smo ikada toliko voleli neku igru, da bi se nekoliko trenutaka kasnije zalјubili u nju. Priroda iskustva vođena zadovolјstvom je put kojim vredi ići, ali sporo sagorevanje nije za svakoga.
Square Enix još jednom pokušava da iskoristi igre kao model usluge nakon što se borio sa Marvel’s Avengers sa izdavanjem Babylon’s Fall-a. Međutim, ovog puta koriste iskustvo i stručnost Platinum Games-a. Nada da se kultna, brza bitka studija uvede u model usluge uživo ima njene očigledne prednosti, ali kao i kod Marvel’s Avengers-a, te prednosti se ne ostvaruju uvek za same igrače.
Nema gublјenja vremena pre nego što Babylon’s Fall baci njegov Battle Pass u grlo igrača – besplatan za prvu sezonu, ali nakon toga premium predmet. Međutim, u tome leže mnogi problemi sa igrom – njen jedini cilј je da igrate što je duže moguće. Nažalost, to postaje bolno očigledno dok se hvatate i grabite kroz nadogradnje nivoa snage, a da zapravo ne doživlјavate nikakav pravi napredak – pa, dok to ne učinite, dešava se nešto prilično iznenađujuće.
Pre nego što zaronimo u dobre i loše strane Babylon’s Fall-a, hajde da prvo pogledamo ono veliko. Priča je fantastična; neverovatna, čak. Puna je preokreta koje nikad ne vidite. Mračna je, upečatlјiva i bio bi savršen glavni narativ u običnom RPG-u bez igara kao servisa. Igrač preuzima ulogu Sentinel-a, ratnog zaroblјenika izloženog Gideon-ovom kovčegu. Ovaj uređaj sličan parazitima ubija većinu onoga što inficira, ali daje velike moći onima koje ne zarazi.
Sentinel ima zadatak da se popne na veliki Ziggurat, Vavilonsku kulu, u potrazi za blagom i relikvijama prošlih godina. Priča se razvija u ozbilјniji narativ koji se zaista uklapa u najbolјe pripovedačko delo Platinum Games-a.
Babilon’s Fall može da se pohvaliti adrenalinskom borbom u realnom vremenu Platinum Games-a, stručnošću koja se prenosi iz svakog izdanja tokom godina. S obzirom da su NieR: Automata, Metal Gear Rising: Revengeance i Bayonetta pod pedigreom studija, pošteno je reći da su velika očekivanja kada je u pitanju pružanje upečatlјivog borbenog iskustva. Babylon’s Fall ispunjava njegova borbena obećanja.
Svaki lik, ili kako ih zovu Sentinel, može da opremi do četiri jedinstvena oružja. Imate dva glavna oružja koja možete da koristite da kombinujete i lake i teške napade, a zatim dva duhovna oružja koja mogu da se koriste kada imate dovolјno energije duha, energije prikuplјene od napada i oslobađanja kombinovanih napada na neprijatelјe. Postoji pet jedinstvenih vrsta oružja: mač, čekić, luk, štap i štit. Svaki od njih ima njegovu kombinaciju napada i krivu učenja.
Možete da se specijalizujete za jedno oružje, oslobađajući mač za mačem napad dok brzo gradite energiju duha da biste oslobodili beskrajni napad specijalnih napada. Alternativno, možete da ga promenite. Približite se i lično uz moćne napade Čekićem pre nego što se povučete na bezbednu udalјenost i ispalite salvu strela na vaše neprijatelјe izdaleka. To je uzbudlјiv borbeni sistem, ali onaj koji se neće svideti svima.
Napredak Babylon’s Fall-a je spor, ali neverovatno nagrađujući kada stignete tamo. Prvih 10-20 sati, u zavisnosti od toga da li igrate u grupi koja prolazi kroz solo, samo nabacujete bilo kakvu opremu koja pobolјšava vašu statistiku. Međutim, kada se upustite u kasniju fazu igre, i na kraju u završnicu, opcije prilagođavanja sa svakom izgradnjom eksplodiraju sa potencijalom. Igra je i dalјe veoma složena, ne previše slična Destiny ili The Division. Ako vam se takva vrsta dirinčenja dopada, Babylon’s Fall je neophodan, ali ako ne, teško će se prodati.
Prvih 15 sati igre, osećali smo se kao da našem Sentinelu nedostaje bilo kakva ličnost, bilo kakva individualnost, boreći se da pronađe svrhu u grupi skoro identičnih likova koji samo bacaju različita oružja. A onda, skoro u istom prozoru od 30 minuta, otklјučavate nove opcije koje u potpunosti otvaraju borbu svim novim mogućnostima. To je prilično bizarno. Otišli bi toliko daleko da bi reklia nam je prvi deo igre umalo dosadio na smrt nakon što je početno „vau“ borbe zamrlo, ali sada ne možemo da spustimo kontroler. Dok mi apsolutno volimo borbu do ovog trenutka; progresija je i dalјe oblast čiji mi nismo obožavatelј.
Cela igra je fokusirana na nivo snage vašeg Sentinel-a. Svaka stavka koju pronađete ima različite statistike i nivo snage povezan sa njom, što predstavlјa ukupnu moć vašeg lika. To je mehanika koja je previše poznata u igrama koje žele da daju iluziju napretka gde napredak izostaje, ali ne može da se porekne privlačnost za mnoge igrače. Ako volite da se borite za šansu da preskočite nekoliko dodatnih poena nivoa moći, Babylon’s Fall nudi upravo to.
Za one koji imaju strplјenja da prođu kroz dosadan početak igre, postoji mnogo nadogradnji i pobolјšanja usredsređenih na dirinčenje koje možete da napravite pred kraj igre, a ako vas uklanjanje boss-eva golica, ovo je pravo mesto za vas.
Iako mnogi od njih dele sličnu mehaniku, dizajn boss-a je bez premca. Svaka bitka je intenzivna i izazovna; bez obzira da li letite solo ili sa grupom, izbegavaćete projektile kao kišu od metaka i preskakati masivne napade gaženja poput MMO-a. To je kombinacija najbolјe mehanike boss-a iz celog spektra i zaista pomaže u ublažavanju bola inače veoma ponavlјajuće petlјe igranja.
Babylon’s Fall svakako nije za svakoga. Veliki deo priče je jednostavno praćenje hodnika neprijatelјa sve dok ne stignete do poslednje boss sobe. To je dosadno i ponavlјajuće, spasava ga samo mogućnost još jednog otkrivanja priče na kraju svake misije. Međutim, kada otklјučate sadržaj na kraju igre, kao što je Skirmishes, igra zaista procveta. Okršaji, iako još uvek prate svetski koridor do boss formata, nude daleko veće izazove i nagrade i kombinuju se sa otvorenijim borbenim sistemom kako bi pružili igru dostojnu prošlih radova Platinum Games. Kasnije, posle igre, otklјučavate opsade koje su mnogo raznovrsnije i uzbudlјivije, mogućnost promene tipova napada oružjem, neverovatno je zadovolјstvo konačno stići tamo, ali za neke će čekanje možda biti predugo. Babilon’s Fall je zaista igra koja ne počinje dok se ne završi.
Naše vreme sa Babylon’s Fall je bilo čudno. Ne sećamo se da smo ikada toliko voleli neku igru, da bi se nekoliko trenutaka kasnije zalјubili u nju. Priroda iskustva vođena zadovolјstvom je put kojim vredi ići, ali sporo sagorevanje nije za svakoga.