Assassin’s Creed Chronicles: China je pristojan pokušaj pretvaranja Assassin’s Creed iskustva u nestandardan način bočnog skrolovanja, ali… nedostaje duše. Svi delovi su tu, ali su spojeni na suv, neuzbudljiv način, koji ostavlja osećaj praznine što se duže igra igrica.
Neinspirativna priča je verovatno najbolji primer za to. Loše je povezana sa nacrtanim sekvencama koje prate svaki nivo. Očigledno glavni lik, ubica po imenu Shao Jun želi da se osveti Templarima zbog… nečega. Glumci koji pozajmljuju glasove glavnim likovima zvuče dosadno, pa je teško povezati postupke sa motivacijom na neki smisleniji način.
Srećom, sama igra je bolje konstruisana od priče, ali nije ništa manje nepristrasna. Mutirane boje i oskudno okruženje daju osećaj šupljine u nivoima, ali su neverovatno dobro postavljeni. Dobra upotreba više slojeva pozadine čini da svaka oblast podseća na realno mesto, a ne samo običnu ravan sa likovima. Ona se pruža kako vodoravno, tako i veratikalno, pružajući više mogućih puteva ka ciljevima. Istraživanje kako se putevi povezuju međusobno je verovatno najbolji deo Assassin’s Creed Chronicles: China.
Assassin’s Creed Chronicles: China
U pojedinim deonicama morate naći brz način za beg, trčanjem, klizanjem i ubijanjem bez ijedne greške u koracima. U ovim trenucima, igrač se oseća kao trkač koji mora da pobedi ali pritom ne sme da napravi ijednu grešku, dok kroz većinu igre igrač se oseća bezbedno ili samo blago ugroženim. Postoji solidan broj varijabli u igri: različito naouružani neprijatelji za koje su nam potrebni posebni napadi da bismo ih porazili, mogućnost da se visi sa litice, mogućnost da se samo borbom dođe do određene tavanice i sl. Imate na raspolaganju mnoštvo pokreta i poteza a to je nešto što je pohvalno u ovoj igri.
Assassin’s Creed Chronicles: China
Ali, raznovrsnost nije problem, već jednostavnost. Igrica daje različite alate i prepreke, ali je prilično očigledno šta treba koristiti u datom trenutku. Ima prostora za improvizaciju, ali to se uglavnom svodi na igranje po nepisanim pravilima i potrebno je nekoliko sekundi čuvarima da se vrate na svoju redovnu rutu ukoliko prekršite pravila a vi retko kada budete nagrađeni za svoju domišljatost.
Assassin’s Creed Chronicles: China
Čak i direktne borbe, koje čine da se osećate moćno u drugim Assassin’s Creeds, ovde su prigušene. Animacije borbi su glatke, ali im nedostaje stila i energije. Zanimljivo je to da je borba izazovnija nego u glavnoj seriji, sa preciznim tajmingom čak i za blokiranje dolazećih napada. Pre pada možete gađati samo nekoliko puta i to u čak dva neprijatelja. Možete se držati dalje od nevolje, ukoliko imate veštinu da se izborite za svoj položaj, ali je borba loše prikazana vizuelno, tako da skoro uvek izostane uzbuđenje. Zapravo, u ovoj igri nikada nije bilo jasto šta tačno znači biti stručan ubica.
Postoji mnogo načina na koje je Assassin’s Creed mogao poći po zlu, ali nije. Problem igre leži u tome što igra ograničava igrača i nema živopisnu prezentaciju. Na kraju, Assassin’s Creed Chronicles: China nije loša igra ali je neuzbudljiva i lako dosadi.