Ne bi vas krivili za zbrku Ash of Gods: Redemption sa Stoic Studio vrhunskom Banner Saga trilogijom. Od izuzetno slične ručno crtane umetnosti i animacije, preko poznate upotrebe granajućih dijaloških scena i izometrijske borbe sa potezima, Ash of Gods: Redemption je svakako vrlo dobro inspirisan najmanje rečeno Stoic-ovom epskom trilogijom. Međutim, kako stoji na sopstvenim nogama, kada su oboje upoređeni sa The Banner Saga i suđeno im je po njihovim zaslugama? Pa…
Od početka ne možete da poreknete da je audiovizuelno Ash of Gods: Redemption, poput The Banner Saga, nešto je kao poslastica. Bilo da se radi o živopisno treperavim, slikarskim pozadinama i dizajnom likova ili o besnoj orkestralnoj partituri koja spretno oscilira od delikatnih himni do epske priče, jasno je da je to, barem umetnički, Ash of Gods: Redemption je nešto šta treba videti. Nažalost, ogromna doza cepanja ekrana dok skrolujete po borbenim potezima koji se zasnivaju na borbenim susretima pomalo skida sa vizuelne prezentacije nekako.
Ash of Gods: Redemption naraciona postavka takođe će se pokazati poznatom onima koji su probali The Banner Saga igru, jer koristi poznatu fantastičnu priču o kraju sveta i drevno vaskrslo zlo poznato kao Reapers koji konzumiraju i korumpiraju sve na njihovom putu. Dok Ash of Gods: Redemption zasigurno u određenoj meri imitira zaplet The Banner Saga, u određenoj meri tada nažalost nema nigde izbliza isti kalibar pisanja, sa slabo isprepletenim likovima i često tromim dijalogom. Jednako tome, svetska zgrada ostavlјa i mnogo toga što bi trebalo da bude poželјno, najmanje zbog toga što priča rano bombarduje igrače sa previše žargona, isprepletanim imenima, mestima i događajima u tako brzom nizu da se lako možete zbuniti o tome ko je zaista, ili, u stvari, koje svetske tačke interesa treba da se primene. Opet, slično kao The Banner Saga, Ash of Gods prati gotovo identičnu strukturu, pri čemu se igra deli na poglavlјa dok se igrač kreće kroz kartu velike veličine, susrećući se sa situacijama koje mogu da se reše na više načina i, naravno , boreći se sa neprijatelјima u različitim na potezima zasnovanim susretima.
Prijatno kada je reč o nelinearnoj kreativnosti na koju Ash of Gods: Redemption postavlja zahtev, osvežavajuće je otkriti da odluke koje igrač donosi tokom igre zapravo nešto znače i kratkoročno i dugoročno. Bez obzira da li se odlučuje da poštedi nastradalog trgovca pod napadom ili odluči da sa sobom povede jednog lika umesto drugog, Ash of Gods: Redemption svakako pruža igraču dovolјno prostora za smisleni izbor. Kada je u pitanju borbena strana stvari, primećene sličnosti sa Stoic-ovim opusom ovde se osecaju oduševljeno. Usvajajući istu izometričnu kvadratnu mrežu koju The Banner Saga koristi, borba u Ash of Gods: Redemption takođe se odvija na poznati način iz igre sa igračima koji se naizmenično izmenjuju između različitih likova, napadaju ili koriste svoje sposobnosti, a zatim završavaju potez da bi dopustili da neprijatelј učini to isto.
Tamo gde Ash of Gods: Redemption odstupa od The Banner Saga kada je u pitanju borba, postoji upotreba karti koje mogu da se koriste u svakoj bitci. Nudeći niz različitih efekata kao što su povećavanje snage vašeg napada ili nanošenje štete slučajnom neprijatelјu, samo jedna karta može da se koristi u svakom potezu. Problem je u tome što spektar sposobnosti koje ove karte nude je retko primamlјiv i često vam je bolјe kad koristite standardne komande za napad i sposobnost komande koje svaki lik poseduje.
Još jedan problem sa borbom u Ash of Gods je da je užasno kažnjavajuće na još lakšim nivoima težine. Svaki put kada lik umre u borbi, oni dobijaju ranu – dostigne četiri rane i taj lik se smatra ‘mrtvim’ i nestaje zauvek. Međutim, čišćenje rana je zaista moguće samo ako imate magične supstance poznate kao „Strixes“, a mogućnosti za to su male i daleko između, zbog čega ćete provesti većinu igre sa time da vam vrhovni junaci šepaju okolo sa dve ili tri rane i da su na ivici smrti. Iako Ash of Gods pruža nešto od izdašnog seta stabala veština za prilagođavanje napredovanja igrača, dobijanje novih veština i sposobnosti još uvek malo sprečavaju plimu naizgled neumoljivog nivoa teškoća. Programeri su ranije rekli da je namera da se uvek osećate kao da ste jednu grešku daleko od potpunog neuspeha, i dok to u principu izgleda sve dobro i dobro za hardcore stratege koji žive i dišu isklјučivo za žanr, to ne znači da je dobro za one igrače koji su obično manje primorani da izdrže takve neoprostive delove zasnovane na potezima.
Iako dodavanje specijalnih karata pomaže da se odvoji Ash of Gods od njegove najpoznatije inspiracije, oni se jednostavno ne osećaju dovolјno efikasni u pogledu brutalnih nivoa teškoća u igri. Onda tu je i osećaj skale. Ako je The Banner Saga rasprostranjena epoha HBO-a prepuna vrhunskog talenta za crtanje, onda se Ash of Gods oseća sličnije SyFy predstavi, sa utučenim osećajem za opseg i postavku u kojoj ulozi ne izgledaju ni približno tako visoko (što je ironično s obzirom da obe igre dele lјubav prema scenarijima za kraj sveta). Iako mora da se kaže, pisanje podparagrafa teško pomaže Ash of Gods u tom pogledu. A to je zaista Ash of Gods: Redemption ukratko. Često lepa, ali teško promašena taktička avantura koja je previše isuviše izazovna da bi se dopala široj publici, mogla bi da izgleda i naizgled igra se kao The Banner Saga, ali, zasigurno, to nije The Banner Saga. Bez obzira na to, Ash of Gods ipak nudi korisnu diverziju onima koji imaju robusniju toleranciju na kažnjavanja i preterano zahtevne susrete.
Ash of Gods Redemption je dovolјno čvrsta taktička borba, ali svi njegovi nedostaci stvaraju zavere za stvaranje igre koja, iako je krajnje prijatna, ne može da preživi poređenja sa serijom kakvom očajnički želi da bude. Ash of Gods: Redemption je sada dostupan na PS4, PC-u, Xbox One i Nintendo Switch-u.